Jednog pozivamo u posjet, drugog protjerujemo

Jednog pozivamo, jednog protjerujemo. To je bilanca hrvatske vanjske i sigurnosne politike u dva-tri radna dana. U četvrtak je predsjednik Rusije Vladimir Putin dobio poziv da posjeti Hrvatsku, a poruka tog pozivanja nije beznačajna: predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pozvala ga je da posjeti državu članicu EU baš na dan kad je 28 premijera i predsjednika, okupljenih u Europskom vijeću, optuživalo Putina za obrazac agresivnog ruskog ponašanja prema Europi.

U ponedjeljak je, pak, iz Hrvatske protjeran jedan ruski diplomat, a poruka tog protjerivanja nije nimalo bezazlena: tom porukom Hrvatska, zajedno s nizom svojih saveznika iz NATO-a i partnera iz EU, govori da je Putinova Rusija “vrlo vjerojatno” odgovorna za prvi napad bojnim nervnim otrovom na tlu Europe nakon 2. svjetskog rata.

Taj nevjerojatan i opasan razvoj događaja govori nam dvije stvari. Prvo, da su odnosi između Europe i Rusije zaista hladnoratovski, kako je to sugerirao bugarski predsjednik Bojko Borisov u napadu brutalne iskrenosti. “Oko za oko, špijun za špijuna”. Koordinirane odluke SAD-a i 14 članica EU o protjerivanju špijuna koji se nalaze na njihovu tlu pod plaštom diplomata nije bila jednostavna mjera: to je teža jer će Rusija odgovoriti istom mjerom i obavještajni rad samih tih država bit će ugrožen ili oslabljen. Ali i težina takve odluke govori o ozbiljnosti poruke koju su saveznici željeli poslati Putinu – da se ne igra s vatrom jer će biti opečen.

Drugo, i iz perspektive hrvatskog nacionalnog interesa najžalosnije, predsjednica Republike i premijer ponašaju se kao da su odnosi među njima hladnoratovski. Kontradiktornost i neusklađenost kakva je zabilježena u četvrtak, kad je predsjednica pozvala Putina u Hrvatsku, a premijer je već radio na smjeru koji će rezultirati jučerašnjim protjerivanjem, nije bezazlena i simptom je dubljih problema. O kojima javnost ne zna dovoljno, ali jasno vidi da se događaju. Vrijeme je da se ti problemi riješe.