Punih 33 i pol milijuna kuna trebala bi naftna kompanija Lukoil platiti za sanaciju terena onečišćenog izlijevanjem nafte nakon prometne nesreće autocisterne u rujnu 2010. godine. To rješenje, koje je izdala nadležna državna vodopravna inspektorica Branka Krnić, može se smatrati novim potencijalnim skandalom u izvedbi hrvatske javne uprave te izričitim primjerom pravne nesigurnosti koju strani investitori redovito navode kao prepreku ulaganjima u Hrvatskoj. Cijela priča počela je prije gotovo dvije godine kad je autocisterna tvrtke Zoma nafte doživjela nesreću kod mjesta Tukanići na državnoj cesti D3 između Senja i Žute Lokve. Nakon nesreće došlo je do istjecanja većih količina naftnih derivata iz cisterne.
Skupa sanacija
Ti derivati bili su u vlasništvu Lukoila, koji je za usluge prijevoza unajmio Zoma naftu, licenciranog prijevoznika. U međusobnom ugovoru, među ostalim, bilo je određeno da prijevoznik snosi odgovornost za sve eventualne štete nastale tijekom tog posla. Valja napomenuti kako su takve odredbe sasvim uobičajene u domaćoj poslovnoj praksi. Nakon nesreće, na teren su izašle nadležne službe i odredile nužnost sanacije terena. Za to je angažirana riječka tvrtka IND-EKO, inače u vlasništvu Ilije Šmitrana, rođaka poznatog naftaša Milorada Šmitrana. Vrlo brzo i državna vodopravna inspektorica Branka Krnić izdala je rješenje po kojem je trošak sanacije morao snositi prijevoznik – Zoma nafta. I tu bi sve završilo da IND-EKO nije ispostavio račun za sanaciju – 33,5 milijuna kuna. Riječ je o golemom iznosu jer cisterna je ukupno prevozila 32 tisuće litara dizela, vrijednosti 124 tisuće kuna. Pojednostavnjeno rečeno, riječ je o trošku sanacije od tisuću kuna po prolivenoj litri goriva.
Netko mora platiti
Kako Zoma nafta taj iznos nije mogla platiti, trošak bi spao na državu, no da bi to bilo izbjegnuto, Branka Krnić 23. srpnja 2012., dakle gotovo dvije godine nakon nesreće, izdala je ‘dopunsko rješenje’ po kojem je, kao vlasnik goriva koje je izliveno, Lukoil i solidarni dužnik koji mora podmiriti cijenu sanacije terena. Ne ulazeći u ispravnost navedenog pravnog tumačenja, nameće se pitanje kako je moguće da državna uprava pune dvije godine nakon svog inicijalnog pravorijeka izdaje dodatni pravorijek koji nameće takvu golemu financijsku obvezu nekom poduzetniku. Odgovor će na kraju dati sud.
Pa koja smo mi pohlepna gamad, stvarno me sram, gladni i gladni novaca i nista u zivotu drugo nije bitno nego oderati sve oko sebe, a posebice strance, samo daj pare da se mozemo voziti u finim autima, piti skupa vina, jebati ove jadne sponzoruse bez morala, jer naravno lijepota svijeta je samo u tome.. Pa zasto nam nitko tu ne dolazi?? zasto se svugdije izdaju frnasize samo ne kod nas na balkanu?? zato jer smo balkanci - pohlepna kriminalna iskorumpirana gamad. Putujem mnogo po svijetu, toliko toga nemamo a mogli smo imati, restorane, ducane i mnogo svjetski poznatih sadrzaja dok nam je jedini izbor ovdije u nocnim satima Mc donalds gdje je big mac 18kn koje vise nemogu jest koliko sam ga puta pojeo, i di nam ketchup naplacuju 2kn, dok vani covijek stavi saku kecapa i majoneza, ili je sa strane velika kanta pa si stiskas koliko hoces.. zato nas i deru kad otvore ovdije lokal ovdije kad vide nacin na koji funkcioniramo..