Ruža Tomašić, 
Željka Markić, Milan Kujundžić: za razaranje doma - spremni!

PONEDJELJAK

3. Studenog

Zašto je Ruža Tomašić podnijela ostavku i izišla iz članstva HSP-a AS? Ona kaže - zato što se u vrhu te stranke, nakon sklapanja koalicije sa HDZ-om, samo spremaju za podjelu plijena u vlasti poslije pobjede na izborima, a nju zanima samo borba za hrvatske nacionalne interese, koju će nastaviti. Inače, samu pak Tomašićku takav plijen nikad nije zanimao. Ona se iz čiste ljubavi za Hrvatsku i posve neopterećena osobnim probicima kandidirala za Europski parlament gdje ubire sedam, osam tisuća eura mjesečno i ima čitav niz povlastica. Da je plijen ne zanima, ostavku bi podnijela u Europskom parlamentu, a da su joj u politici u srcu i na umu samo hrvatski nacionalni interesi, nikad se ne bi ni kandidirala za parlament saveza čije su joj moćne članice zemlju osiromašile do prosjačkog štapa budzašto u njoj pokupovavši sve banke i strateške tvrtke koje su bile u temeljima nacionalne ekonomije. Istinski pravaši ne jagme se za golemu plaću koju će im dati oni koji su im porobili državu, i ne jagme se za bajoslovna primanja dok im sunarodnjaci žive sve bjednije i bježe u inozemstvo ne bi li kako-tako preživjeli. Kako se pak Ruža Tomašić za hrvatske nacionalne interese bori u samoj Hrvatskoj? Pa tako što je svojom ostavkom bar donekle oslabila šanse Kolinde Grabar Kitarović a ojačala Josipovićeve, i bar donekle oslabila šanse desnice na parlamentarnim izborima a ojačala šanse ljevice. Je li joj to bila namjera? Nikad se ne zna! Ali pretpostavljam da su joj uspjesi na dvojim izborima za EP dali krila taštini, bahatosti i osjećaju posebne važnosti u hrvatskoj politici. Premda vjerojatno nikad sama sa svojom strankom ne bi osvojila dovoljno glasova za EP i premda je bez HDZ-a u EP-u ne bi bilo, osjetila se važnijom i od predsjednika najjače stranke u Hrvatskoj, Tomislava Karamarka. To je pokazala ostavkom, najjačim udarcem koji je mogla zadati i svojoj bivšoj stranci, i HDZ-u i svekolikoj konzervativnoj opciji. Tako se u samoljublju oceanskih razmjera pridružila spasiteljima nacije na desnici, gdje je ta pojava uobičajena. Pridružila se, dakle, Željki Markić i Milanu Kujundžiću, pa bi ta trojka mogla uvelike pomoći Josipoviću, Milanoviću i ostalima da crvenilo u vođenju Hrvatske produže još jedan mandat. Nastavlja se samorazorno djelovanje domoljubnog političkog miljea, ili onoga koje je domoljublje ili glumilo ili vuklo poteze koji su mu naudili. Veliki domoljub Dražen Budiša dao je nacionalni legitimitet SDP-u koji je, sve dok je bilo neke šanse da se održi Jugoslavija, bio protivnik hrvatskog osamostaljenja i države. Najveći domoljub na riječima kojima je kao oporbenjak grmio na mitinzima i u Hrvatskom saboru, Sanader, izdao je i desnicu, i Hrvatsku, i kršćansko poštenje u politici. Željka Markić, Milan Kujundžić i sada Ruža Tomašić sve čine da ljevici očiste put možda i do nove pobjede. Za razaranje doma – spremni!

SUBOTA

1. Studenog

Bajiću osigurana doživotna karijera

Da je prije kukuriknuo, završio bi u loncu - tako je svojedobno Ivo Josipović komentirao suzdržljivost negdašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića prema kriminalu nekih visokih političara. Najpoznatija zviždačica Vesna Balenović ogorčeno tvrdi da bi zbog zatvaranja očiju pred kriminalom Bajića trebalo doživotno strpati u zatvor. Uoči pobjede na izborima Milanović ga je optužio za tajming u progonu korupcije, u kojem tajminga ne smije biti. Zdesna mu se zamjera što je bio selektivan u progonu kriminala, pa su neki značajni lijevi političari bili pošteđeni istraga i optužnica za teška nedjela, te što je ostavio netaknutima podosta srpskih ratnih zločinaca. Sažeto rečeno, Bajića ne bi više trebalo biti ni u tužiteljstvu ni u pravosuđu. Ali ga upravo ljevica predlaže za člana Ustavnog suda. Možda ga, zato što se tako dugo održao, a to je želja svakog političara, podupre i desnica, pa će tako, umjesto da bude u doživotnom zatvoru, imati doživotnu karijeru.

NEDJELJA

2. Studenog

Metak multikulturalne interpretacije

Danas je u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u dva” voditelj citirao jedan moj tekst u kojem sam napisao kako je lažna multikulturalnost ubila oca njegova sugovornika Sinišu Glavaševića. Na to je Bojan Glavašević rekao da mu je oca ubio metak iz nečije puške, te je sročio pohvalu vukovarskoj multikulturalnosti i suživotu ljudi različitih nacija. Na kraju se zgrozio što netko nešto tako lijepo okrivljuje za nešto tako ružno. O jednom primjeru te multikulturalnosti slušali smo i u emisiji, u kojoj se B. Glavašević prisjetio kako je njegov otac volio Šerbedžijine interpretacije pjesama. Dok je trajalo klanje u Hrvatskoj u ime Jugoslavije, možda točno na dan kad je ubijen Siniša Glavašević, na skupu potpore Jugoslaviji u Kragujevcu, najavljen kao veliki Jugoslaven, Rade Šerbedžija je, dezertiravši iz Hrvatske, na ekavici interpretirao pjesmu Olivera Dragojevića - “Veruj u ljubav”. Ne iz “nečije puške” nego iz takve multikulturalne interpretacije “vere u ljubav” ispaljen je metak u slavnog vukovarskog novinara i pisca.

UTORAK

4. Studenog

Lovci na Gotovinu amnestirali jugozločince

Britanski povjesničar Attila Hoare, koji je u Haagu u tužiteljskom timu pripremao optužnice protiv jugoslavenskog agresorskog vojnog i političkog vrha, više je puta izjavio kako je bio teško razočaran kad je Carla del Ponte odustala od optužnica protiv Kadijevića, Adžića i ostalih. Bio je razočaran i hrvatskim vlastima koje ništa nisu učinile da ti zločinci budu u Haagu optuženi. Ali nije riječ samo o Haagu, te su vlasti krive što ni Hrvatskoj nije izručen nitko iz vojnog i političkog vrha Jugoslavije. Sada kada je umro, Mesić je po Kadijeviću osuo paljbu, a kad su se i Mesić, i Račan, i Sanader, i Bajić mogli izboriti za procesuiranje Kadijevića, Adžića i ostalih, bavili su se kriminalizacijom Domovinskog rata, hrvatskih generala i Tuđmana, te bjesomučnom potragom za Gotovinom. Oni su amnestirali jugozločince!

SRIJEDA

5. Studenog

Zadrto ideološko discipliniranje još traje

U Splitu je gradska SDP-ova vlast s Baldasarom na čelu naredila da se sa spomenika braniteljima u kotaru Pujanke ukloni hrvatski grb koji počinje s bijelim poljem. Kojoj političkoj zadrtosti smeta takav grb? Naravno, komunističkoj. U prošlosti se upotrebljavao grb i s prvim crvenim i s prvim bijelim poljem. Kažu, s bijelim čak češće, a nosile su ga i mnoge brigade u Domovinskom ratu. U bivšoj državi takav je grb (“bez socijalističkih oznaka”) bio zabranjen a evo ga zabranjuju i sada. I dok Milanovićeva vlast sve više osiromašuje zemlju, vodi je u katastrofu, planski tjera Hrvate u svijet a za članove SDP-a ima povlašteno zapošljavanje zbog kakvoga druge hapsi, vrlo joj je važno ideološko discipliniranje, zgušnjavanje političke tame. Da usred Zoranova i Ivina mraka u Hrvatskoj zasja petokraka.

ČETVRTAK

6. Studenog

U pismu generala nema baš ničega pamfletskoga

Lijepo je čuti kad Kolinda Grabar Kitarović najavljuje rehabilitaciju generala koje je umirovio Stjepan Mesić, ali ne bih rekao kako su učinili “pogrešan korak” te “nisu trebali pisati pismo”. Jednostavno, nijekanje i blaćenje čistoće i veličine pobjede u ratu za koju su oni najzaslužniji navelo ih je na patriotsku reakciju. Uzvraćajući HDZ-ovoj kandidatkinji za predsjednicu države, Stjepan Mesić i danas njihovo pismo naziva pamfletom. Ne čini to zato što sa svojim skromnim obrazovanjem ne bi znao što je pamflet - a u pismu generala nema baš ničega pamfletskoga - nego zato što je godinama sam sricao pamflete protiv Domovinskog rata, Hrvatske vojske, predsjednika Tuđmana..., te što on i njegova dva predsjednička mandata nisu ništa drugo nego jedan veliki pamflet protiv Hrvatske.

PETAK

7. Studenog

Predizborna taktika – poljubi pa ocrni

Ivo Josipović se nada da taktikom poljubi pa ocrni može pobijediti na izborima. Najnoviji primjer: prvo je zbog desne javnosti posjetio branitelje koji prosvjeduju, zatim je zbog lijeve kao amoralne bogatune i političke manipulatore optužio one koji ih vode te na kraju podupro Bojana Glavaševića. Tako se samo nastavlja 15-godišnji kontinuitet negativne hrvatske vladajuće politike prema Domovinskom ratu i kontinuitet denunciranja Hrvatske. A u njoj je Josipovićev doprinos impresivan - teške optužbe protiv vlastite zemlje u izraelskom Knessetu i Parlamentu BiH, ponižavanje pred srbijanskim veleposlanikom Cvetićaninom u Zagrebu i srbijanskim predsjednikom Tadićem, proglašavanje prema Hrvatskoj i Domovinskom ratu izrazito neprijateljske Documente “našom savješću”, slavljenje partizana i petokrake pod kojom je izvršena krvava agresija na Hrvatsku, itd. Pa neka mu to bude predizborni program!

>> Rat protiv ratnika ljevica stalno vodi, 
od Račana i Mesića 
do Milanovića

>> Prosvjed mrzitelja pred Ministarstvom ljubavi