S Katherine Johnson se dopisivao i dolazio k njoj na večere, a prisan je bio i s dvojicom muškaraca

Teslin ljubavni život bio je uvijek obavijen velom tajni, ali i nagađanja. Izumitelj iz Like ne samo da se nikada nije ženio već nije poznato ni je li kad s nekom damom imao ljubavnu vezu. Znači li to da Tesla nije volio žene? Ili da ga one uopće nisu zanimale?

Veliki palac i veliki um

Mediji su i u njegovo doba bili znatiželjni pa je tako i život našeg izumitelja bio stalno pod povećalom. Nerijetko je završavao na naslovnicama vodećih američkih novina, a njegov američki biograf Marc Sefer opisao ga je kao čovjeka koji je vodio luksuzan i ekstravagantan život.

„Točno u 20 sati svakog dana, nakon rada u laboratoriju, ušetao bi u jedan od najpoznatijih restorana tog doba. Redovno je večerao u Delmonicu, restoranu čiji ga je kuhar proslavio svojim jastozima i posebice odrescima, ali – na njegovu žalost – njegovo kuharsko umijeće nikada nije moglo parirati slavi koju je restoran stekao kao središte društvenog života New Yorka. Stara aristokracija, nouveau riche, brokeri s Wall Streeta, svi su oni pohodili taj restoran, isto kao i Sherry’s, sjedište grupe koju je samoproglašeni newyorški arbiter elegantiarum Ward McAllister prozvao “400”. Toliko je bilo ljudi u tada troipolmilijunskom New Yorku koji su nešto značili, a Tesla je bio među njima.

Kad bi ušao u restoran, okretale su se glave. Uvijek odjeven besprijekorno, nikad u kaputu, uvijek u fraku. Svojoj je tajnici, ne bez ponosa, kazao da je najbolje odjeven muškarac na Petoj aveniji te da namjerava zadržati tu titulu. Bilo je tu obaveznih svilenih košulja, monograma na lijevoj strani i rupčića koje je kupovao na stotine. Jedan nikada nije koristio dva puta, možda i zbog straha od zaraze, koji je mnogo puta preuveličan u fobiju, vjerojatno i zato da podvuče u javnosti crtu ekscentričnosti koja anegdotalno ide iz velike umove. Nosio je posebne cipele, jedinstvene u New Yorku. Sezale su do sredine listova. Moram, zbog zglobova, objašnjavao je Tesla, pravdajući se visinom. A visok je bio, što je, uz mršavost, samo naglašavalo gotovo nadnaravnu pojavu. Osim visine, novinari su bili opčinjeni njegovim palcima. Golemi su, pisali su, a veliki je palac znak velikog uma. Njegove oči, vrlo svijetle, fascinirale su gotovo kao i Teslino objašnjenje da su prije bile tamnije, ali da su posvijetlile od eksperimenata koje je izvodio.“

Zašto se onda takav čovjek, koji je bio dio elite tadašnjeg New Yorka, odlučio na samotnjački život?

Teslin praunuk, Zagrepčanin Boško Budisavljević, ispričao je kako se izumitelj, dok je bolovao od kolere u Tomingradu 1873. i 1874., zaljubio u svoju sestričnu. Zaključio je to iščitavajući jedan intervju svoje majke u kojemu ona kaže kako je: “Tesla, zavoljevši ženu koju nije smio voljeti, cijeli život ostao neženja.”

Budisavljević smatra da je “fatalna” žena u izumiteljevu životu mogla biti njegova sestrična Milica Mandić, kći Tome Mandića, brata Tesline majke Đuke.

Drugi izvor govori sljedeće: “Kad je njegova mladenačka ljubav, prijateljica iz gimnazije, poslala sina u SAD i zamolila Teslu da ga uvede u američke boksačke krugove, bez oklijevanja joj je ispunio želju i čak pratio mladića na boksačke dvoboje premda je to bilo posve u opreci s njegovim načinom razmišljanja. Koliko znamo, to je bila jedina žena prema kojoj je Tesla osjećao nešto više od prijateljstva.”

Jedna od žena za koju se nedvojbeno zna da je bila važna u Teslinom životu je Katharine, supruga velikog Teslina prijatelja Roberta Underwooda Johnsona, pisca i urednika nekoliko magazina te diplomata. Iako su često razmjenjivali i nešto slobodnija pisma, nema dokaza da je njihov odnos bio imalo drukčiji od platonskog. Bračni par Johnson bili su Teslini intimusi i surogat Tesline prave obitelji.

Kod njih je provodio blagdane i tako dobio djelić kućne atmosfere. Tesla bi im često recitirao pjesmu “Luka Filipov” srbijanskog pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja pa je naposljetku Roberta prozvao Luka, a njegovu suprugu Madam Filipov. U njoj je, očito, pronašao djelić majke i djelić supruge koju nikada nije imao te osobu koja brine za njega. „Tesla, vi ste potpuno iscrpljeni od pretjeranog rada, treba vam odmor. Možda vam dobra božićna gozba da snage i u prvim mjesecima nove godine“, pisala mu je Katharine.

Ona i suprug često su organizirali večere u čast Tesle, kojega su suvremenici zvali Čarobnjakom. Gospođa Johnson, inače Irkinja crvene kose, imala je blagotvoran utjecaj na njega pa se Tesla počeo družiti i s drugim ženama te je u njihovu društvu postajao daleko opušteniji.

Viđan je tako s gospođom Johna Jacoba Astora, gospođom Clarencea McKaya, nasljednicom Florom Dodge, Corinne Robertson, sestrom Teddyja Roosevelta i s Anne, kći J. P. Morgana. Kako se čini, nije ni s jednom razvio prisniji odnos, no nastojao je razviti jedan drugi, poslovni, tražeći od njih put do novca za svoje izume.

Ne može se vjerovati ni njegovoj prijateljici Marguerite Merington koja je tvrdila da nikada ni s jednom ženom nije izlazio osim s njom. Kasniji su istraživači ustvrdili da tako nešto najvjerojatnije nije istina, ali je očito da je Tesla ipak bio predmet ženskih želja. Pa čak i jedne Sarah Bernhard, barem prema nekim izvorima, i mnogih drugih lijepih i poznatih dama.

Portret za koji je pozirao

Zanimljiva je i priča slikarice Elisabeth Vilma Lwoff-Parlaghy koja je napravila portrete 120 znamenitih osoba s obje strane oceana. Među njima i Teslin, što je bio i jedini put da je pronalazač pozirao nekome s kistom u ruci. Slikarica je 2. ožujka 1916. godine priredila i primanje kako bi predstavila portret, o čemu je pisao i New York Times. No, ako već nije imao ozbiljnih odnosa sa ženama, koliko je vjerojatna ona druga mogućnost?

U svojoj knjizi W. Bernard Carlson ističe dva muškarca: Anthonyja Szigetija i Richmonda Hobsona. Pogledajmo kako Tesla opisuje susret sa Szigetijem koji je uslijedio nakon što je Tesla doživio živčani slom nakon prvog razočaranja jer njegove tadašnje izume nitko nije želio kupiti.

„U Budimpešti dolazim u dodir s nekoliko mladih ljudi za koje sam se počeo zanimati. Među njima bio je i gospodin Szigeti, izniman primjer ljudskog roda. Velika glava s kvrgom na jednoj strani i blijeda put činile su ga izrazito ružnim, no od vrata nadolje tijelo mu je moglo služiti kao model za Apolonov kip.”

Szigeti je bio “atlet nesvakidašnje tjelesne snage – jedan od najsnažnijih ljudi u Mađarskoj. Izvukao me iz sobe i natjerao na tjelovježbu... spasio mi je život”.

Mađar je u Teslinu društvu ostao devet godina. Tesla ga je poveo i u Ameriku kao svojeg asistenta, pronašao mu je posao, a Szigeti mu je asistirao praktički u svemu. Ostao je u njegovu newyorškom laboratoriju kada je Tesla otišao u Pittsburgh.

No nakon tih devet godina Szigeti se poželio svoje karijere. Otišao je jednom, a drugi put definitivno. Tek 20 godina kasnije Tesla je zapisao: “Jako sam ga želio vidjeti zato što mi je nedostajao.” Carlson strogo napominje da nema apsolutno nikakvih indicija da je odnos sa Szigetijem bio išta više od prijateljstva.

No nešto je kompliciranija priča s ratnim herojem Richmondom P. Hobsonom s kojim ga je, gotovo paradoksalno, upoznao upravo Robert Underwood Johnson. I Hobson je, poput Szigetija, iznimno snažan muškarac, no istodobno i uman. Godine 1901. Tesla piše Katharini Johnson kako organizira ručak, očekujući veliki uspjeh od svojeg laboratorija i tornja u Wardenclyffeu. “Naručio sam jednostavan ručak i morate doći svi redom. Moramo pokazati Hobsonu... znam da sam mu draži od vas.”

Za Božić 1903. Hobson je ponovno posjetio Teslu i ovako opisao susret: “Dan je obećavao tugu za domom sve dok nisam otišao vidjeti dragoga Teslu. Poljubio me u obraz kao jednom prije, a kad sam ga ostavio u jedan sat noću, osjećao sam se spremnim za još jednu i sve buduće godine.”

Hobson se uskoro oženio, Teslu na vjenčanje poziva odmah nakon obitelji, a prijateljstvo se održava sve do 30-tih godina.

W. Bernard Carlson kaže da je odnos s Hobsonom rekonstruirao prema Hobsonovim pismima koja je našao u Kongresnoj knjižnici. No ne može zaključiti ništa. Tesla nema dubokih veza sa ženama, ima s muškarcima, ali isto se tako mora znati da su onda vremena bila drukčija pa tako i pogledi na odnose. A ti se odnosi mijenjaju u naše vrijeme.