Primož Pusar većinski je vlasnik i izvršni direktor jedne od najvećih slovenskih agencija Pristop Group. S nepunih 29 godina preuzeo je vođenje agencije koja je u jednom trenutku zajedno s hrvatskim Digitelom željela zavladati tržištem puno širim od bivše nam zajedničke države. Tadašnji vlasnici nisu prihvatili njegov uspješno odrađen model dokapitalizacije. Epilog njihova odustajanja bio je slom i nestanak Digitela te izlazak iz vlasničke strukture osnivača Pristopa. Pusar je s novim timom uspio spasiti Pristop i ponovno ga učiniti jakom medijskom agencijom.
Kad ste 2007. došli na čelo Pristopa, kompanija je bila u ozbiljnim problemima, govorilo se da će potonuti. Iako mladi, uspjeli ste izvući tvrtku iz problema. Kakvu ste to zlatnu žilu pronašli u brdima iznad Ljubljane?
Vođenje Pristopa preuzeo sam 2007. godine s 29 godina. Karijeru nisam započeo u svijetu komunikacija i oglašavanja, već u financijskom sektoru. Brzo sam prepoznao potrebu za inovativnošću i raznolikošću u tvrtki, kao i priliku da prenesem dio svog iskustva iz financijske industrije. S ciljem da Pristop postane dinamičnija i fleksibilnija tvrtka, u ponudu usluga uveli smo poslovno savjetovanje. Taj se potez pokazao ključnim i omogućio nam da bolje razumijemo izazove svojih kupaca i razvijemo učinkovitija rješenja. Što se tiče pitanja o "rudama" iznad Ljubljane, moram reći da smo pronašli bogat izvor kreativnosti i inovativnosti. Malo tržište i teški uvjeti katkad su okolnosti koje vas tjeraju da razmišljate drukčije, tražeći prednost u svakoj rupi, ma koliko skrivenoj. To je tajna pristupa koji nam je omogućio prilagodbu. Prošli smo kroz evoluciju koja je rezultirala neobičnom grupom ljudi, stručnjaka za kreativno poslovanje i komunikaciju, analitičara, stratega i operativaca.
Često kažu da je vaš odnos s kupcima "kao bračni". Znači li to da ste biblijski "u dobru i zlu" s klijentima?
Apsolutno. Dogovor je dogovor u dobru i u zlu. Duboko vjerujem da je partnerstvo najbolji, najuspješniji i dugoročno učinkovit pristup kako u osobnim tako i u poslovnim odnosima. Uzajamno povjerenje i zalaganje naš su cilj i opredjeljenje.
Zanimljivo, te 2007. Pristopu nisu vjerovale ni banke od kojih ste tražili novac da zatvorite minuse. Ali kupci su vam vjerovali.
Istina, problemi s kojima smo se suočavali bili su golemi. Budući da je Pristop bio dio grupacije s Digitelom, koji je tonuo pa konačno potonuo, mi smo sadržajno, financijski i percepcijski bili dio istog problema. Kad bismo gledali samo financijske pokazatelje, katastrofa bi bila gotovo neizbježna. Ali vjerovao sam u ljude oko sebe, naše znanje, domišljatost i predanost – odlučili smo ostati na brodu koji je propuštao na sve strane. Morali smo napraviti temeljite promjene i prilagodbe, ne samo u sadržajnom smislu, već posebno u pristupu i odnosu prema klijentima i dobavljačima. Vjerovali su nam. Banke su bile tvrd orah. Nakon dugih neuspješnih razgovora, bez ikakvih argumenata, bacio sam im ključeve firme i rekao im da sami riješe situaciju, da mi je dosta. To mi se tada činilo logičnim, čak i jedinim izborom, jer sam imao 30 godina i bio drzak, kakav se samo u tim godinama može biti. Pa, dobro je ispalo.
POVEZANI ČLANCI:
Što je onda presudilo da uspijete, da Pristop preživi i ponovno se počne širiti?
Tajna uspjeha leži u našoj sposobnosti prilagodbe i inovacija. Ključno je bilo to što smo bili voljni napustiti stare poslovne modele koji su zastarjeli i krenuti u nepoznato sa svježim idejama. I promjene mogu biti zabavne, slažu se svi na deklarativnoj razini, ali u stvarnosti i iscrpljujuće.
Uspjeli smo brzo odgovoriti na tržišne promjene i prilike. Ulagali smo u istraživanje i razvoj te tehnološke inovacije, što nam je pomoglo da ostanemo konkurentni. Tajna pristupa u našoj je fleksibilnosti, usmjerenosti na kupca i sposobnosti da iznova osmislimo sebe i svoj posao, što nam je omogućilo opstanak i rast.
Vratimo se još malo na avanturu s Digitelom. Čitateljima iz Hrvatske to je posebno zanimljiva epizoda. Od najveće hrvatske i najveće slovenske agencije htjeli ste napraviti najveću regionalnu, a onda i ozbiljnu europsku agenciju. Epilog epskog spajanja je to da Digitela više nema, Pristop je i dalje tu?
Pristop je u 2014. godini dočekao kraj iznimno izazovnog razdoblja koje je slijedilo nakon strateških zaokreta i raskida vlasničkog partnerstva s hrvatskom tvrtkom Digitel. To ih je na kraju dovelo do stečaja, a Pristop je u tom stečaju bio među onima s najvećim gubicima. Morali smo se oprostiti od cijele strukture koja je tada vodila Digitel Pristop Grupu, što je dodatno povećalo financijski teret. Pojavila su se neslaganja oko budućnosti tvrtke i grupe, što je uzrokovalo razlaz s bivšim vlasnicima. Zbog toga je grupa tvrtki dospjela u velik dug, koji je na vrhuncu iznosio nešto manje od 30 milijuna eura.
Pitanje koje smo si tada postavili u užem krugu bilo je možemo li s takvim financijskim opterećenjem jamčiti budućnost tvrtke. Odgovor na to pitanje dobio sam u razgovoru s kolegama. Skupina ljudi koja je tada aktivno upravljala Pristopom, a danas smo mi njegovi vlasnici, duboko je vjerovala u našu poslovnu filozofiju. Vjerovali smo u svoj pristup razumijevanju poslovanja koji uključuje suradnju u poslovnoj strategiji naših partnera, optimizaciju procesa, podršku u implementaciji ključnih promjena u tvrtki te sveobuhvatnu komunikacijsku podršku od planiranja do implementacije i praćenja rezultata. I bili smo dovoljno ludi za sve to. Još je jedan element bio bitan: bili smo neovisna agencija, što nam je omogućilo agilnost i prilagodljivost, ali istovremeno nismo bili dio globalne korporacije, sa zajamčenim dugoročnim poslovima i prihodima. Svakog 1. siječnja vraćamo brojače na nulu i krećemo iznova i iznova u borbu za očuvanje povjerenja svakog postojećeg partnera i osvajanje novih. Cijeli je tim bio svjestan toga, radili smo (i još radimo) velikim brzinama i bili smo na pravim vibracijama. U tome sam vidio energiju potrebnu za budućnost tvrtke. Svi smo bili uvjereni da smo sposobni za radikalnu promjenu, a pokazalo se da smo bili u pravu. Danas, gotovo desetljeće poslije, kada je Pristop sanirao sve nijanse svog sivila, možemo planirati budućnost bez tereta prošlosti.
Na fotografijama na internetu, čak i onim službenima, izgledate kao poprilično mračan tip. Tko je zapravo Primož? Kako se opušta?
Te fotografije prikazuju samo jedan aspekt moje osobnosti i mog rada. Cijela slika o meni uključuje mnoge druge aspekte. Ne pojavljujem se često u javnosti, volim svoju privatnost. Bliski ljudi kažu mi da sam opuštena osoba, da znam biti duhovit... Dio je moje priče to da sam se u mladosti okušao u raznim sportovima, a završio s košarkom, koja mi je postala najdraža. Košarka je ostala dio mog života, vrlo me rano naučila da ne možeš sam pobijediti ni vrlo prosječnu momčad. Nikada nisam volio gubiti, a to je značilo da sam, unatoč neprirodnosti takvog izbora za individualista kakav sam bio, morao imati puno posla s ljudima oko sebe.
Može se čuti da jedva čekate mirovinu. Je li to strah od mladih lavica i napadačkih lavova? Može li se naša generacija nositi sa svime što nam donosi umjetna inteligencija?
Što se tiče mladih lavica i lavova koji dolaze, ne bih rekao da me strah. Zapravo sam impresioniran njihovim novim pristupom poslu. Što se tiče umjetne inteligencije, slažem se da imamo još puno municije za borbu. Naša generacija ima bogato iskustvo, znanje i mudrost koja nam omogućuje da se prilagodimo i iskoristimo tehnološke promjene, uključujući umjetnu inteligenciju. Zajedno možemo oblikovati bolju budućnost i suočiti se s izazovima koje nam donosi ovo razdoblje.
Zašto bi klinac koji je talentiran, motiviran i može raditi u bilo kojem startupu trebao doći raditi u Pristop?
Mislim da mladi ljudi danas traže priliku da budu dio tima koji teži stvaranju nečeg nesvakidašnjeg, nečeg što nadilazi ustaljene okvire. U usporedbi s drugim tvrtkama u industriji, u Pristopu se fokusiramo na kombiniranje različitih elemenata koji se nalaze u okruženju oko nas, slično sastavljanju lego kockica. Pritom ne ograničavamo svoje razmišljanje samo na područje komunikacija i marketinga, ne ograničavamo se geografski, već istražujemo sve mogućnosti koje su nam dostupne.
Ambiciozni smo i želimo stvoriti nešto veće, što je moguće postići samo suradnjom izuzetnih i talentiranih pojedinaca, bez obzira na njihovu pozadinu i iskustvo. Ako je to vizija i plan tvrtke, onda sam siguran da takva tvrtka može privući svakoga, bez obzira na branšu. Pristop nudi izuzetno radno okruženje iznimnim pojedincima. To je valuta koja ima jedinstvenu vrijednost u životopisima komunikacijskih stručnjaka i otvara mnoga čvrsto zatvorena vrata.
Kolega koji vas dugo poznaje, ovako vas opisuje: "To je germanska stoka s ludom balkanskom kreativnošću, pravi biznismen..."
Mislim da ovaj opis moje osobnosti savršeno opisuje bit onoga što jesam. Moj studij u Njemačkoj, nakon epizode u Americi, nije bio slučajan odabir, već promišljen korak u karijeri. Nekako sam znao da je to pravo mjesto za mene, gdje ću se osjećati dobro, a u isto ću vrijeme moći maksimalno iskoristiti svoj potencijal. Iskustvo u poslovnom svijetu naučilo me koliko je važno razumjeti i prilagoditi se kulturi i nacionalnosti sugovornika. S Nijemcima, Englezima i Amerikancima uvijek sam surađivao bez problema jer sam se poistovjećivao s njihovim vrijednostima i načinom razmišljanja. Kada se preselite u stranu zemlju i tamo provedete neko vrijeme, kad živite i radite u toj sredini, vrlo brzo shvatite da je to velik izazov. Teško je jer nikad niste sasvim prihvaćeni kao dio njihova tima. Morate biti bolji od njih, ne samo 10 ili 15 posto, već 50 ili čak 100 posto. To vas potiče da počnete provoditi "vježbu zabrane stvarnosti" – prilagođavati svoje pristupe, mijenjati način razmišljanja i tražiti inovativne načine za postizanje svojih ciljeva. Ipak, shvaćate da su i vaši kolege izuzetno kompetentni i da ne možete uvijek biti 100 posto bolji. Zato treba pronaći svoj recept, skrenuti s uhodanih staza. Tako postajete most između različitih kultura – spajate balkansku kreativnost s njemačkom preciznošću. U inozemstvu ste "Balkanac među Nijemcima" i "Nijemac među Balkancima".
VIDEO: Milanović komentirao ulazak Hrvatske u Schengen: Zašto smo čekali sedam godina? Politika i novac