Ne predaje se

S osamdeset na leđima prevali 40 km zbog plastične ambalaže

Foto: Ivica Galović/Pixsell
marko bozic (1)
Foto: Ivica Galović/Pixsell
marko bozic (1)
Foto: Ivica Galović/Pixsell
marko bozic (1)
17.03.2011.
u 16:40
Bio sam nekada pravi gazda, imao polja i vinograde, ali da zar sada pored zdravih očiju i glave državu molim za pomoć... Ne bih se u selu mogao “oprati”
Pogledaj originalni članak

Iako mu je 80 godina, Marko Božić iz sela Dubovika već tri godine jednom tjedno – po suncu, kiši i snijegu – sjeda na svoj bicikl i u dvadesetak kilometara udaljeni Slavonski Brod odvozi povratnu ambalažu kako bi preživio od prvog do prvog.

Ne želim socijalnu pomoć
Vožnja od četrdesetak kilometara nije mu, kaže, teška jer zna da će tako doći do novca.

– Imam poljoprivrednu mirovinu do 600 kuna i dok podmirim struju, telefon i kupim nešto za jesti, ostane mi najviše 50 kuna. Život je skup u gradu, a preskup za nas na selu. Nije puno, ali meni samcu, jer mi je supruga Marija lani umrla, sasvim dosta – kaže Marko Božić.

Žali se da već mjesec dana nikamo iz kuće nije izlazio zbog ozljede lijevog koljena.

– Išao sam u siječnju voziti flaše na otkup u Brod, a bio je snijeg i sklisko, kotač bicikla se podvezao, pao sam i koljeno je stradalo. Srećom, doktori kažu da nije slomljeno, oporavak dobro napreduje i jedva čekam da opet sjednem na svoj bicikl i nastavim kao i prije – kaže osamdesetogodišnjak.

U tri protekle godine u Brod je biciklom prevezao i trgovačkim centrima prodao čak 15.000 boca. Dio, kaže, sakupi sam, dio mu donesu suseljani, a dio pokupi usput.

– Izračunao sam da bih imao pravo na socijalnu pomoć, ali držim se one stare slavonske seljačke da bi to bila sramota od koje se kod svojih suseljana ne bih mogao “oprati”. Bio sam nekada pravi gazda u selu, imao polja i vinograde, ali da zar sada pored zdravih očiju i glave državu molim za pomoć. Ne, hvala, dok me zdravlje služi toliko si i sam mogu priskrbiti – ponosno ističe Božić.

Na put u Brod ne kreće bilo kako odjeven – izglačano odijelo, plava košulja, obvezni šešir, a na nogavicama štipaljke kako dobro nauljeni lanac bicikla ne bi uprljao manžete na hlačama, pa i kišobran za svaki slučaj.

Slavonac drži do ponosa
– Kod nas Slavonaca kada iz sela idemo u grad, moramo se lijepo obući, ne smijemo biti neuredni. Slavonac je oduvijek držao do svog ponosa i izgleda, čak i sada kada nam je najteže do sada. No, nikada nije bilo da se nije moglo preživjeti, tako će i dalje biti - kaže čika Marko.

Bolja će vremena, kaže, sigurno doći.

– Ako ih ne doživim ja doživjet će moj sin i unuci, a i to me već ispunjava radošću – kaže Marko Božić.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

CH
chabar
17:28 17.03.2011.

još malo pa će preko OIBa kontrolirat tko koliko boca proda pa će postavit ili ograničenja ili dodatne poreze .......

OB
-obrisani-
10:40 19.03.2011.

Kako mi nase penzionere odrzavamo u dobroj kondiciji...nekad su bocali...a vidi kako su sad poletni... Drzavo...srami se!