S Picikom na svijet došlo 17.000 beba

Neki od čitatelja rođenih između kolovoza 1957. i rujna 1991. godine možda su među 17.000 djece koje je prva u svoje ruke primila Marija Kedmenec, primalja u rodilištu varaždinske bolnice.

– Svaki prvi dječji plač na moje je oči izmamio suzu radosnicu, bio je to ritual kod poroda kojima sam asistirala. Nažalost bilo je i suza koje nisu bile obojene radošću, bilo je i tužnih poroda – priča danas 74-godišnja umirovljenica Marica, kako je u Kotoribi znaju, dok je u  rodilištu ostala upamćena kao Picika.

Danas druga vremena
– Obuzima me tuga kad čitam o poražavajućim brojkama nataliteta, ne samo u Međimurju nego i šire, pa se pitam što se to u svijesti mladih ljudi promijenilo, što ih to sprečava da se teško odlučuju na obiteljske prinove. Ne mogu zaboraviti one smjene, pogotovo noćne i u početku rada, kada smo svaki sat porodili jednu ženu.

Ništa nije bilo ljepše nego kad sam smjenu završila sa spoznajom da je svijet bogatiji za nova draga, voljena i željena mala bića. S vremenom su se ti porodi svodili na manje brojke, a prošle su i smjene kada nije bilo nijednog poroda pa smo tada običavali reći da je kod nas blagdan, a praktički smo bili tužni jer smo ostali besposleni – govori o današnjem problemu nataliteta.

Danas, dodaje, mladi prvo razmišljaju o svome zaposlenju, sigurnoj egzistenciji koju će kasnije moći pružiti svojoj djeci, i to je pohvalno, vremena su drugačija.

Kad je pak riječ o pobačaju, smatra kako je to intima i osobna stvar svake žene, odnosno obitelji, ali dodaje da pri tome treba glasno vikati kakve to posljedice po zdravlje žene može donijeti. Sada kad više nema napetosti, jurnjave na vlak, s vlaka u rađaonicu, budilice koju bi nerijetko najradije bacila, umirovljeničke dane provodi u krugu obitelji – sina Miroslava, snahe Vere i unučica Klare i Anje.

Tate ostali samo želja
Veseli se kada dođu njihove prijateljice i prijatelji, postaje sastavnicom njihovih priča i igara. Konačno, to je bio i ostao Picikin svijet. Pohvalila se da je bila u rađaonici bolnice kad su unučice dolazile na svijet, pa je neizbježno pitanje: očevi pri porodima?
– Joj, to mi je oduvijek bila želja. Podržavam i žalim što za to nije prije bilo uvjeta – kaže.