S 'potpuno izgubljenom samokontrolom' Milanović je prijetnja i SDP-u i Hrvatskoj

Ponedjeljak 4. siječnja


Dosad najozbiljniju i najubojitiju strijelu prema Zoranu Milanoviću odapeo je negdašnji ministar, predsjednik Savjeta SDP-a za znanost i obrazovanje i sveučilišni profesor Gvozden Flego, prvo u otvorenom pismu, a onda i na HTV-u. Prijetnja poput Milanovićeve da će Domoljubnoj koaliciji na vlasti "proizvoditi pakao" nikad u samostalnoj Hrvatska nije izgovorena. "Hrvatska je", kaže Flego, "u zadnjih 25 godina proživljavala i teške momente. Ja se ne mogu sjetiti da je itko ikada ikome obećavao pakao u politici". Takva najava "ulazi u katalog političkih strahota". Flegino mišljenje da je u svojim izjavama o Domoljubnoj koaliciji kao "kriminalnoj, proustaškoj i špijunskoj" predsjednik SDP-a "potpuno izgubio samokontrolu" te da "osoba koja je u takvom stanju nije sposobna voditi stranku" – graniči s psihijatrijskom dijagnozom. Dakako, argument mu je za traženje Milanovićeve ostavke i činjenica da je SDP uzastopce izgubio petere izbore – lokalne, dvoje europarlamentarne, predsjedničke i sada saborske. Flego je inače poznat kao sabrana, odmjerena i tiha osoba, bez naglašenih ambicija u političkoj karijeri, pa mora da mu je za ovakvu žestinu Milanović bio vrlo izazovno nadahnuće. Izraziti je ljevičar kojemu se ni izdaleka ne može prigovoriti kao gradonačelniku Splita Ivi Baldasaru, koji je također pozvao Milanovića na odstup, da koketira s (ekstremnom) desnicom ili da vodi predizbornu kampanju za neku poziciju u stranci. Dapače, kad je trebalo, Flego se i kao ministar i kao zastupnik žestoko sukobljavao s desnicom. Premda nisu za usporedbu, temperamentom je sličan decentnom predsjedniku IDS-a Borisu Miletiću, pa su i njegovo i Miletićevo negativno određivanje prema Milanovićevim izjavama jako znakoviti, jer dolaze od inače ne osobito polemičnih osoba koje biraju kakav će, kada i o kome izreći nepovoljan sud. Fronta protiv Milanovića se širi, što nije važno samo za SDP i koaliciju Hrvatska raste nego i za cijelu Hrvatsku, jer zemlja može postati talac moćne osobe koja je na čelu jedne od dviju najjačih stranaka, osobe s "potpuno izgubljenom samokontrolom" koja proizvodi "političke strahote". Takav Zoran Milanović ne želi da se u Hrvatskoj vodi određena politika stranaka na vlasti koja će imati racionalnu i jaku opoziciju, nego želi stalno sotoniziranje, stvaranje pakla za političkog suparnika i istrebljenje po načelu "mi ili oni" poznatom iz najprimitivnijih društava i iz najisključivijih ideologija. Stvarno i metaforički govoreći, on političko rivalstvo želi dovesti do fizičkog obračuna. Paradoksalno je da je takav Milanović zalutao u demokratsku politiku i istodobno u njoj našao utočište za svoje nasilje te sredstvo za izraz svoga despotizma, samovolje i agresivnosti. Ali koliko god se demokracija može zlorabiti i iskorištavati, onaj tko to čini može biti njezina žrtva. Kao što je to bio Ivo Sanader, ali, nažalost, prekasno. Vrijeme je da sad odbaci još jedno strano tijelo, Milanovića, kako također ne bi bilo – prekasno.

Subota 2. siječnja

Ugodi izdvojenosti 
iz puka teško se othrvati

S pravom se prigovara predsjedniku Sabora Željku Reineru što su ga na skijanje o državnom trošku, radi zaštite, pratili policijski automobili. Reiner je izjavio: "Da sam mogao izbjeći pratnju vrlo rado bih to učinio, no nije bilo moguće jer tako me slijedi po mojoj novoj funkciji". A izbjeći je mogao – odustajanjem od skijanja. Bilo bi to kršćanski i demokršćanski, bila bi to ljudska običnost i obzir prema (siromašnom) narodu te zanemariva žrtva u usporedbi s mrljom koju je ostavio na sebi, Saboru i savezu Domoljubne koalicije i Mosta. Možda će to shvatiti kad iživi početni osjećaj važnosti koju je zadobio s novom dužnošću, kad ga više ne bude obuzimala ugoda posebnosti i izdvojenosti iz puka kakva ga je vjerojatno obuzela pri zaobilaženju kolone u Bregani. To je slabost manje-više svih ljudi, pogotovo kad im moć udari u glavu.

Nedjelja 3. siječnja

Čami li u zatvorima nevin 
zbor političkih anđela

Zašto je Željko Sabo bio sedam mjeseci u zatvoru, iz kojeg je upravo izašao? Zato što je, kaže, bio – nevin. Zašto se protiv njega, poslije zatvora zbog korupcije, vode još dva postupka? Zato što je nevin. I zato što je nevin nastavit će se, kaže, baviti politikom. No zašto se ne bi nastavio baviti svojom profesijom za koju se školovao ili kojim drugim poslom nego baš politikom? Zato što ništa drugo kao politika, kao moć, kao nadmoć nad bližnjima, ne štiti i ne iskupljuje ljudsku savjest koliko god ona bila nečista. Moć je pokriće za svako zlo. A ako ipak tko iz politike završi na sudu, i on i njegovi odvjetnici suđenje će proglasiti političkim. Kao ni Sabo, ni Sanader, ni Vidošević, ni Bandić, ni Lovrić Merzel, ni Vlahušić, ni Mamić nisu krivci nego žrtve. Zbor političkih anđela.

Utorak 5. siječnja

Samo je za nezasitne 
elitiste 15.000 kuna križ

Mnogi sveučilišni profesori, znanstvenici u institutima, vrhunski liječnici... bili bi sretni kad bi imali 15.000 kuna plaće mjesečno. Da ne govorimo o stotinama tisuća onih kojima je plaća višestruko manja, o desecima tisuća radnika koji primaju minimalac ili rade bez plaće, i o stotinama tisuća onih koji nemaju ni posla ni plaće. Unatoč tome, predsjednik HSLS-a Darinko Kosor kaže kako je u Hrvatskoj biti ministar s primanjem od 15.000 kuna mjesečno "križ, a ne nagrada". Tako razmišljaju elitisti, bešćutnici koji žive u zajednici s građanima kojima preko proračuna uzimaju iz džepa, i hoće uzeti što više kako bi ih što više prezirali. I Kosor je kao saborski zastupnik s golemom plaćom jedan od njih, jedan od onih koji neprekidno siromaše ovu zemlju, a svoju nezasitnost doživljavaju kao križ koji nose! Koji besramnici!

Srijeda 6. siječnja

Izvorni HNS novoj vladi bio bi prirodna potpora

Nagađanja da bi HNS mogao poduprijeti vladu Domoljubne koalicije za nekoga graniče s fantastikom, ali će nekoga vratiti u povijest, to jest u zajedničko izvorište i Karamarkove i Pusićkine stranke. A to je izvorište Hrvatsko proljeće, te za mnoge Hrvate koji su se sjećali 1971. godine Hrvatska narodna stranka osnovana u jesen 1990. godine bitno se nije razlikovala od Tuđmanova HDZ-a. Među tadašnjim prvim ljudima i osnivačima stranke, a bili su to Savka Dabčević-Kučar, Dragutin Haramija, Miko Tripalo, Krešimir Džeba, Srećko Bijelić, Ivica Vrkić, Slavko Meštrović..., nema sadašnje predsjednice HNS-a. Po svojoj domoljubnoj političkoj orijentaciji oni su bili više slični HDZ-u nego što su Vesna Pusić i podosta anacionalnih, liberalnih i jugonostalgičarskih kadrova koji su s njom preuzeli stranku – slični njima. Ako je, dakle, izvorni HNS kriterij, potpora te stranke novoj vladi bila bi prirodna, ili sigurno ne bi bila neprirodnija od njezina saveza sa SDP-om.

Četvrtak 7. siječnja

Grmoja pokazuje 
izrazit talent za obmane

Pošto je položio mnoge ispite iz hrvatske politike – samoljubivost, spasiteljska umišljenost, bahatost, ucjene, ultimatumi, trgovanje, biti jeben i pošten, foteljaštvo, prevrtljivost, gaženje po obećanjima, pa i onima potpisanim vlastitom rukom – Most je uspješno svladao još jedan – hinjenu paranoidnost. Glasnogovornik te skupine Nikola Grmoja izjavio je da je PNUSKOK cijelo vrijeme poslije izbora pratio Božu Petrova. Rekao je da je riječ samo o indicijama (!!!) i o akciji koja nigdje nije zabilježena (!!!), pa će istina o toj tvrdnji ostati vječnom tajnom. Kako se ne prati bilo tko, nego iznimno važne osobe, do nadnaravnog su nacionalnog značenja uzdignuti Petrov i Most, a i pružen je dodatni "argument" za dobivanje Ministarstva unutarnjih poslova. Osnivač i ideolog te opsjenarske skupine iz hrvatskih zabiti, Grmoja, još jednom je pokazao izrazit talent za obmane kojima se od početka mošćani služe da potvrde onu – Bože te sačuvaj neznalica u akciji!

Petak 8. siječnja

Je li Matić jurišao na tenkove ili bio dezerter!?

Na portalu Dnevno.hr čitam tekst o "Glasu antifašista". Pogledao sam ga na internetu, a na prvoj naslovnici na koju sam naletio naslov – "Politički režim Titove Jugoslavije nije bio totalitaran". U impresumu, što ga prenosi i Dnevno.hr, piše: "Glas antifašista se tiska uz potporu Ministarstva branitelja". Kukuriku koalicija je iz naziva Ministarstva hrvatskih branitelja izbacila pridjev "hrvatski", koji se nimalo ne slaže sa spomenutim naslovom (ni s mnoštvom drugih u glasilu). Jer agresiju od koje su se Hrvati branili izvela je upravo totalitarna Jugoslavija, a vodio ju je Titu najodaniji general Veljko Kadijević, rođen u Hrvatskoj. Glas antifašista i on je izdavao u obliku naredbi za pokolje u Hrvatskoj. Je li, dakle, financijer Glasa antifašista, ministar Matić, jurišao na Kadijevićeve tenkove ili je, kako tvrdi ratni heroj Vinko Mažar, bio dezerter koji se skrivao u antifašističkom podrumu dječjeg vrtića?!

>>Bude li u rukama Mostovih “maloljetnika”, Hrvatska će nagrabusiti

>>Bolje su hrvatski govorili Račan, Sanader, J. Kosor, Milanović, pa su uništili Hrvatsku