S prosvjetne karte Hrvatske moglo bi nestati sedam zagorskih škola

Hoće li sedam zagorskih osnovnih škola koje su u školskoj godini 2009./2010. imale manje od 200 učenika u sljedećoj školskoj godini nestati s prosvjetne karte Hrvatske? Ako hoće, kako će se to provesti? Naime, prema najavljenoj reformi školstva, škole s manje od 200 učenika pripojile bi se većim školama.

Nema smjernica

Opasnost, dođe li do takve reforme, prijeti osnovnim školama u Belcu, Gornjem Jesenju, Kraljevcu na Sutli, Kumrovcu, Loboru, Tuhlju i Zlatar Bistrici. To znači da bi se i neki prosvjetni radnici proglasili viškom. Ipak, za reformu školstva još nema konkretnih smjernica. S puno više informacija ne raspolažu ni u Krapinsko-zagorskoj županiji, koja je osnivač većine zagorskih škola.

– Mi želimo zadržati sve svoje škole. Mogu reći da je to samo još jedan primjer “decentralizacije na hrvatski način”, gdje državna vlast o svemu odlučuje, a prije toga se ne konzultira s onima kojima je dala da budu nositelji osnivačkih prava – ogorčena je dožupanica Krapinsko-zagorske županije Sonja Borovčak.

– Mi smo uvijek za reforme ako one znače novu kvalitetu prije svega za naše učenike, koji moraju biti spremni za izazove koji će biti pred njima kada uđemo u EU, ali i za profesore, kojima definitivno nije lako snalaziti se u ovakvoj situaciji. Ali donositi takve brzoplete odluke? Mislim da bi trebalo još jednom razmisliti. Čini se da se zaboravlja da se ovdje odlučuje o sudbini naše djece – zabrinuta je dožupanica. Hoće li dio ljudi zaposlenih u školstvu ostati bez posla, može se samo nagađati. Ipak, Borovčak tvrdi da ni jedno radno mjesto u školama nije uvedeno bez suglasnosti Ministarstva prosvjete.

Nema viška

– Koliko znam, nema previše osoblja, samo onoliko koliko je zakonom propisano. Dođe li do spajanja nekih škola, koliko će se uštedjeti? Osim toga, s kime će se, primjerice, škola u Kumrovcu spojiti? To nema smisla – zaključila je Borovčak. Bolje mišljenje o takvoj vrsti reforme nema ni županijski pročelnik za prosvjetu Ivan Lamot:
– Mogu samo reći da je žalosno što predlagatelji reforme neće o tome ništa pitati ljude koji su svaki dan na terenu.