S troje nedonoščadi na vrhu brda bez struje i vode

Teško nam je bilo i za topla vremena, ali otkad su počele ove sibirske hladnoće, postalo je neizdrživo. Da bih oprala i nahranila svoje troje nedonoščadi, vodu moram donijeti s bunara pokrivena snijegom i ledom, zagrijati je na peći na drva, a tek nakon toga, od oskudnih namirnica koje dobijem, pripremiti hranu za prerano rođene trojke – kaže Anica Čujić, nezaposlena samohrana majka sedmero djece koja s njima živi u staroj vikendici bez struje, vode i kanalizacije na vrhu Bukovačkog brda nedaleko od Slavonskog Broda.

Bez nužnika
Tekuća voda, toalet, pa čak i televizor ovoj su obitelji nezamisliv luksuz. Nuždu obavljaju u vanjskom WC-u sklepanom od dasaka te udaljenom dvadesetak metara od trošne kućice, do koje se automobilom, kroz nanose snijega i blata, jedva može doći. Umivaju se u lavoru, no prije toga smrznutu bunarsku vodu moraju zagrijati na staroj peći.

Preživljavajući sa 600 kuna, koje Anica dobiva kao dječji doplatak za Franjku i Mariju, djevojčice od šest i sedam godina, Čujići se ne mogu sami niti prehraniti, a kamoli uvesti struju, vodu ili dozidati nužnik. Financijsko im je stanje postalo još teža potkraj prosinca kada je Anica, pet tjedana prije termina, rodila trojke, tri djevojčice za čiju je prehranu nužna posebna hrana za nedonoščad.

Zimi bez posla
Socijalnu pomoć nije tražila jer se borila za skrbništvo nad jednim od sinova koji je bio dodijeljen stricu te se bojala da ne ostane bez njega. Kako bi barem malo olakšali situaciju, Aničini sinovi, osamnaestogodišnjak i dvadesetjednogodišnjak, ljeti rade sa zidarima, ali bez posla ostanu svake jeseni. Sada obitelj Čujić ovisi o pomoći susjeda, koji im povremeno donose namirnice, odjeću i ogrjev.

– I ovako jedva krpamo kraj s krajem, ovisimo o dobrim ljudima koji odvajaju od svojih usta kako bi nam pomogli da preživim. Nadam se da će barem sinovi uskoro dobiti neki posao, dobiti kruh u ruke kako bi se izvukli iz ovog užasa u kojem već godinama živimo. A bit će nam lakše i kad dobijemo doplatak za trojke, kojima je sada mjesec dana. Ipak, vjerujem da će nam biti bolje, jer gore od ovog kako sada živimo ne može nam biti – kaže Anica, za čiju su obitelj čak i patronažne sestre slavonskobrodskog Doma zdravlja, zgrožene uvjetima u kojima Čujići žive, organizirale akciju prikupljanja pomoći.