Dolazak prof. dr. Kevina Warwicka, oca informacijskog kiborgiziranja u Zagreb, povlači za sobom i etičke dvojbe o čipiranju ljudi. Uz pozitivne aspekte korištenja čipova u medicini, nosi li čipiranje ljudi sa sobom i mogućnost zlouporaba, osobito na štetu slabijih pojedinaca? S obzirom na današnji stupanj razvoja tehnologije i znanosti, nameće se pitanje hoće li jednom svi ljudi biti čipirani i kakve posljedice čipiranje može imati za društvo i pojedince? I gdje ćemo se zaustaviti u “popravljanju” čovjeka?
Eliminacija siromašnih
Amir Muzur, profesor i pročelnik Katedre za društvene i humanističke znanosti u medicini na riječkom Medicinskom fakultetu i bioetičar, ističe da je tema tzv. poboljšanja aktualna u bioetici jer otvara nove dvojbe.
– Svakako da aplikacija lijeka može biti napredak, ali ako pokušavamo “poboljšati” čovjeka tako da utječemo na njegov moral, o čemu se uvelike govori, hoćemo li prestati razlikovati “dobro” i “zlo” i postati isključivo “pragmatični”? Mi, stara je istina, spoznajemo temeljem percepcije suprotnosti. Uz to, svako čipiranje umanjuje privatnost: čovjeku se lako pronalaze i detektiraju bolesti, što može utjecati na njegovu karijeru i kvalitetu života. Znači li “poboljšavanje” čovjeka eliminaciju slabijih odnosno samo drugačijih, znači li napredak samo jačih – zapravo u današnjem svijetu bogatijih? – pita se prof. Muzur.
Profesor emeritus Igor Čatić, voditelj Znanstveno-istraživačkog odbora za bioetiku, tehniku i transhumanizam (ZIO BTT), naglašava da je humani kiborg hibrid živoga i neživog, a može biti materijalni, kojem su zamijenjeni i(ili) dodani dijelovi, poput umjetnih kukova, i informacijski .
– Prof. Warwick nedvojbeno je otac informacijskog kiborgiziranja jer radi s ugrađenim čipovima. Posebno treba pohvaliti što on pokuse najprije provodi na sebi i u suradnji sa suprugom. Svaka ljudska djelatnost poput medicine (primjerice čipiranje) i tehnike u funkciji je društveno-humanističkih ciljeva koje određuje politika. Stoga je za neke od svojih pokusa prof. Warwick morao dobiti odobrenje nadležnih etičkih povjerenstava – govori prof. Čatić. Na upit o pozitivnim i negativnim aspektima čipiranja uzvraća da svako rješenje ima pozitivne i negativne strane.
– Sve što vodi poboljšanju zdravlja je opravdano. No postoje brojne dvojbe, treba li sve ljude, i to prisilno čipirati. Već se sada radi na umjetnom mozgu, neki bogataši ulažu enormne sume u istraživanja koja vode očuvanju njihova mozga kada jednom napuste svijet s namjerom da se taj mozak sačuva i ugradi, npr., u neki hologram ili možda robota. Jasno je da smo već i danas nadgledavani. Neki, primjerice, zamišljaju da se papirnati novac zamijeni čipovima. Čipirani bi zaista mogli bili izloženi nesagledivim posljedicama, kako od onih koji su nas dali čipirati tako i od sve sofisticiranijih hakera. Jedna od mogućih posljedica bi bila podjela na čipirane (viša klasa) i ostale (niža klasa) – kaže prof. Čatić.
Prof. dr. Hrvoje Jurić, filozof i bioetičar, slaže se da je Warwick vrlo zanimljiv i poticajan.
– Ono što on radi ima svoju važnost i ono što mi imponira jest da ne radi nešto samo iz znatiželje, nego promišlja o tome u kontekstu filozofije etike, psihološke, antropološke teorije... No zabrinjava me kod takvih stvari, pa i u njegovu slučaju, to oduševljenje tehnologijom i novim tehnologijama koje na neki način zagušuje kritičko propitivanje tih tehnologija, njihovih izvora i implikacija. Nedovoljno se propituju implikacije koje će nove tehnologije imati na ljudsku slobodu i dostojanstvo, a očigledno je da utječu na ljudsko slobodno djelovanje i da se čovjek podvrgava novoj kontroli. To može u sferi medicine, komunikacija i svakodnevnog života donijeti neke benefite, ali mislim da je opasna ta ravnodušnost spram mogućih implikacija koje vidim kao pojačavanje socijalne i ekonomsko-političke kontrole nad čovjekom – kaže Jurić.
Čovječanstvo pod nadzorom
Velika je opasnost kod čipiranja da ta sredstva, dodaje, služe povećanju nadzora, kontrole i manipulacije nad ljudima. Usto su u rukama ekonomskih i političkih institucija koje ravnaju današnjim svijetom.
– Kratkovidno je koristiti to kao što Warwick radi za osobnu korist i ako se pritom zanemaruju ovi aspekti. To da zanemaruješ da si dio sistema kojem si se posve predao, to je po meni problematično. Te tehnologije treba refleksivno koristiti, ali prije njihova stavljanja u uporabu treba ih podvrgnuti etičkim i pravnim kriterijima – zaključuje filozof i bioetičar Hrvoje Jurić.
>> Prvi 'čipirani' čovjek u svijetu danas u Zagrebu: Volio bih otići u 2216. gdje pričamo mislima
>> Zuckerberg: Želim stvoriti umjetno inteligentnog batlera poput Jarvisa iz Iron Mana
brate ovo je ludost...kud taj svijet ide