Na meniju je taj dan bio sataraš. Drago Šuler za suprugu, kćer i sina ručak je skuhao još prijepodne. Oko 14 sati u šetnju će sa psom, a na “ribičiju” ili u gljive, kaže, kad sa svojim penzionerima skupi za benzin. Njegova je mirovina 1617 kuna nakon 32 godine radnog staža. Novac je to koji, otvoreno će, traje nekih pet dana. Drago se neće žaliti, štoviše puno će toga u našem društvu i pohvaliti, zahvaliti liječnicima koji su ga operirali, ali da nema zaposlene supruge, bili bi to jako teški umirovljenički dani. Tako je mnogim ljudima njegove generacije u Hrvatskoj, čija je kvaliteta života prema GlobalAgeWatch Indexu na 67. mjestu od ukupno 96 zemalja svijeta.
O liječnicima sve najbolje
Ionako loša pozicija, prema ovom mjerilu, u samo godinu dana pala je na spomenuto 67. mjesto s prošlogodišnjeg 41. Hrvatska je zemlja u regiji s najvišom razinom siromaštva među starijima od 60 godina. Upravo je to populacija čiju kvalitetu života rangira GlobalAgeWatch Index, koji je razvio HelpAge International prema podacima iz UN-ova odjela za ekonomske i društvene poslove, Svjetske banke, Svjetske zdravstvene organizacije, Međunarodne organizacije rada, UNESCO-a i Gallupa. U opisu ove ljestvice, kao jedan od razloga za njezinu izradu, jest činjenica da je već sada na svijetu više ljudi starijih od 60 godina nego djece koja imaju do pet godina. Svijet neupitno stari, a prema njihovim prognozama konkretno za Hrvatsku, do 2050. godine 36 posto stanovništva bit će starije od 60 godina. Također, kalkuliraju da 60-godišnjaci u Hrvatskoj danas mogu očekivati u prosjeku još 21 godinu života. Tri je to godine manje od “prognoze” za 60-godišnjake u Norveškoj, zemlji koja je prva po kvaliteti života ove generacije. Mi smo između Crne Gore i Paragvaja, ispod recimo Kirgistana, Kolumbije, Albanije, Bangladeša, Vijetnama... Sigurnost primanja, zdravstvene usluge i društvene mogućnosti neki su od kriterija čija ukupna vrijednost potom rangira određenu zemlju.
– Kod nas za jedno rješenje u Mirovinskom treba osam ljudi i pet mjeseci posla – konkretno će naš sugovornik Drago navesti primjer svakodnevne borbe za neka svoja zakonski zajamčena prava. Njihova realizacija ipak je, i sam se nažalost uvjerio, sasvim druga priča. Zadovoljan je kad je riječ o zdravstvenom sustavu, koji je u ovom indeksu, može se reći, jedina svjetla točka Hrvatske. – O liječnicima mogu reći sve najbolje, ali postupak... Pa, ja sam morao na deset mjesta na pretrage i po nalaze, a onda su mi to opet u jedan dan sve napravili u bolnici. Prije operacije ležao sam pet dana za ništa. Za to nisu krivi liječnici, nego sustav – kaže Drago, rimokatolik koji ne ide u crkvu. Ne ide jer se razočarao.
Pecanje je luksuz
Sa svojih 1617 kuna mirovine može, kako će on to slikovito, pet puta na plac i to je to. Na tržnici ima svoje ljude pa zna što kupuje. Do iste te tržnice putuje javnim prijevozom koji mu je besplatan, što će i istaknuti. Ali s tom kartom neće daleko.
– Imam tu jednu zonu. Do Samobora ne mogu.
I hobiji koje smo spomenuli postali su luksuz jer je dozvola za pecanje, kaže, 60 kuna.
– Još nisi ni bacio udicu, a stiže kontrolor – kaže Drago Šuler, jedan od 1,1 milijun Hrvata koji imaju više od 60 godina. Dio njih još ima posao, a visoka nezaposlenost i loše gospodarstvo utječu na svačiji pa i na život ove generacije.
– Ja sam za svoju penziju plaćao. Gdje je to? Ne trebaš ti meni uplaćivati da bih ja imao jer smo mi svi davali kako bismo imali u mirovini. Ma, samo bi se ovi vjetropiri od političara trebali primiti posla za koji su plaćeni – poručio je ovaj umirovljenik, otac četvero djece i djed troje unučadi.
>> Veća dugovječnost: Ili povećati broj radno aktivnih ljudi ili odgoditi odlazak u mirovinu
veli franjo da je on za svoju mirovinu plaćao i pita gdje je sad to. franjo, tebi radi znanja: to se isplaćuje onima koji su jako malo ili gotovo ništa (u puno slučajeva) uplatili u mirovinski fond. a puno je takvih u hrvatskoj.