Nikola Vuljanić iz Hrvatskih laburista jedan je od 12 hrvatskih predstavnika izabranih u Europski parlament. Saborske klupe zamijenit će bruxelleskim 1. srpnja. Kojoj ćete se političkoj skupini u Europskom parlamentu pridružiti, zašto i koji su glavni politički ciljevi te grupe?
– U najljeviju, u Konfederalnu skupinu europske ujedinjene ljevice i nordijske zelene ljevice.
Solidarnost, a ne novac
Tu su njemački Linke, grčka Syriza, portugalska i češka komunistička partija... Ukupno imamo 35 zastupnika. Pridružio sam im se jer mi se sviđa njihov stav prema bankarskoj uniji, stav da to može biti samo jedan od instrumenata kojim će Europa štiti zajedništvo, ali da to nije i ne smije biti jedan od temeljnih ciljeva EU. A Barosso je baš to u Europskom parlamentu predstavio kao cilj. I to me zaista prestrašilo, ne zato što je to, očekivano, prihvatila grupa pučkih stranaka, nego zato što je to prihvatila i grupa socijalista i demokrata. Ujedinjenu ljevicu izabrao sam jer grupa PES (socijalisti i demokrati) funkcionira kao naš SDP kojeg ja smatram liberalnom, a ne socijaldemokratskom strankom.
Na kojem ćete jeziku govoriti u EU parlamentu?
– Na hrvatskom. Jer iako sam bilingvalan i engleski govorim kao i hrvatski, ne vidim razloge da govorim na stranom jeziku. Prije svega pitanje je koga ja tamo zastupam? Ljude koji možda i ne razumiju engleski te od mene očekuju da raspravljam na materinskom. Da se taj hrvatski jezik čuje u EU.
Koliko će se realno čuti "hrvatski glas" u Europskom parlamentu?
– Hoće, dovoljno. Jer među nas 12 hrvatskih zastupnika ima politički ambicioznih ljudi poput Andreja Plenkovića (HDZ), Davora Ive Stiera (HDZ), Tonina Picule (SDP) pa i mene. A pretpostavljam da će i Ruža Tomašić (HSP AS) često iznositi svoje stavove.
Što je za vas najbitnije pitanje Europske unije?
– Činjenica je da ovakva Europa, koliko god se pojedine vlade trudile i provodile ovakve ili onakve politike, ne funkcionira. Ne funkcionira zato što se temelji na krivim postavkama. Temelji se na zajedničkom novcu, na zajedničkim bankama... A ne temelji se na solidarnosti i na ljudskom pravu da ste samim time što ste se rodili između Egejskog mora i Sjevernog pola dobili pravo da imate krov nad glavom, da imate posao, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na školovanje...
To što govorite, ta jednakost nije moguća bez brisanja granica. Treba li EU ići prema čvrstoj federaciji?
– Naravno da je iluzorno pričati o tim jednakim pravima za sve Europljane bez stvaranja federacije. Jer takve vrste solidarnosti između potpuno nezavisnih subjekata (država) ne može biti. Jednog dana će EU biti jedna država ili ćemo se razići. To se mora dogoditi. Kako će se ta EU formulirati i što će joj biti temeljne postavke, ovisi, među ostalim, i o Europskom parlamentu. I to je ono zašto volim i hoću ići tamo. Osnova te federacije ne smije biti novac i zajedničko tržište. Oni su samo posljedica.
Prekratko smo na sceni...
Jeste li malo razočarani slabim rezultatima laburista na lokalnim izborima?
– Pa da, brojkama sam naravno malo razočaran. Ali one su jasna posljedica činjenice da kratko trajemo i da nismo uspjeli na lokalnoj razini isprofilirati društveno prepoznatljive ljude. Tamo gdje jesmo, kao u Rijeci, Dubrovniku ili Osijeku, probili smo se bez ikakvih problema.
Naša politička scena se bipolarizira. Hoće li laburisti sutra u "vlak" sa SDP-om i Zoranom Milanovićem?
– Ne, mi ćemo na nacionalne izbore ići sami.