Sa zavoda u grob: Mnogi umjesto posla na burzi dočekaju smrt

Iako će u njegovoj radnoj knjižici ostati upisane pune 32 godine radnog staža, Dugorešanin Ivan P. neće biti među onima koji će povećati broj od 1,208.132 umirovljenika u Hrvatskoj. On svoju mirovinu nije doživio. Njegovo će ime ostati zapisano u jednoj sasvim drugačijoj evidenciji, gdje se osim njega nalazi još četvero stanovnika Karlovačke županije koji su prošli mjesec s popisa nezaposlenih izbrisani zbog – smrti. Bit će Ivan P. među onih 45 nezaposlenih u cijeloj Hrvatskoj, koliko ih je samo ovoga srpnja, kada je na Zavodu za zapošljavanje bilo evidentirano 287.595 osoba, s burze otišlo u grob.

Nitko ga nije zvao i trebao

Ivan P. svoj je radni vijek proveo u pogonima Pamučne industrije Duga Resa i, kao i tisuće nekadašnjih mu radnih kolega, u stečaju tvrtke 2002. godine ostao bez posla. U 50. godini života prijavio se na Zavod za zapošljavanje. Od onda do danas vrijeme je prolazilo, a Ivana nitko nije ni zvao ni trebao. Nije za njega bilo ni posla ni uvjeta za mirovinu. Kad je umro, Ivan P. imao je 58 godina.

– Nije on jedinstven slučaj. Na žalost, dosta je onih koji sa Zavoda odu na groblje... Ne znam točan broj, ali često čujem da je netko od bivših pamučara umro. Nesretne su to i tužne ljudske priče, usko vezane uz veliku nezaposlenost u državi, privatizaciju, otpuštanja, stečajeve – kaže Višnja Pavlić, nekoć Ivanova radna kolegica te ujedno i bivša sindikalna povjerenica u Pamučnoj.

Poput mnogih drugih i ona će reći da je žalosno da radnici koji se sa 25, 30 i više godine radnog staža nađu na burzi nemaju gotovo nikakve šanse ponovno se zaposliti i zaraditi za život. Poslodavci ljude u toj dobi najčešće ne trebaju.

– Ljudi su ljutiti jer su nemoćni osigurati si egzistenciju i doživjeti zasluženu mirovinu. Osjećaju se odbačenima i nepotrebnima ovom društvu, a stresovi koje prolaze dobra su podloga za razvoj različitih bolesti. I nije točno da ljudi neće raditi: kada je lani raspisan natječaj kojim se tražilo 70-ak radnika u bivšoj Pamučnoj, prijavilo se tri tisuće ljudi – prisjeća se Višnja Pavlić, po tko zna koji put kazavši da bi svaki čovjek svoj radni vijek trebao zaokružiti odlaskom u mirovinu, a ne na Zavodu za zapošljavanje iz kojega odlazi na groblje.

U posljednjih deset godina sa Zavoda za zapošljavanje zauvijek su obrisana imena i prezimena 6372 nezaposlena. Među njima ime i Dragice Milovanović. Te 2004. godine, kada je čekajući posao umrlo 573 osoba, Dragica je imala četiri godine "staža" na burzi i dvadesetak godina u radnoj knjižici. Ta medicinska sestra sa završenom višom školom bila je povratnica u Miholjsko, maleno selo u općini Vojnić u Karlovačkoj županiji.

– Kad se vratila kući, prijavila se u 48. godini života na burzu. Četiri godine podnosila je molbe, javljala se na natječaje, odlazila na razgovore, tražila da bilo što i bilo gdje radi, samo da radi – kaže nam njezin 64-godišnji brat Đuro Miljević.

Ne skriva on da je njegova sestra bila depresivna jer se nigdje nije mogla zaposliti, da joj je zato što nije radila često padalo na pamet kako su sve njezino znanje i školovanje zapravo bili uzaludni:

– Bila je očajna. Znam da je dobivala nekakvu naknadu sa burze, ali što ti je to? Znaš, nije više uopće čudno ako moje i tvoje dijete provali u neku trgovinu zato što je gladno – tužno će Đuro Miljević.

Taman kad se njegova sestra ponadala da je svim nedaćama došao kraj i da će se konačno zaposliti, i to u struci, dogodilo se ono najgore:

– Prijatelj ju je vozio u Karlovac. Rekla je da bi se trebala zaposliti kao medicinska sestra u staračkom domu. Nikada nije stigla tamo. U Tušiloviću se u vrata na njezinoj strani zabio džip. Dragica je umrla – rekao nam je Đuro Miljević.

Bio je 15. siječnja 2004. godine kada je Dragica Milovanović nastradala. Imala je tada 52 godine. Suprug od kojeg se razvela iste je godine umro u Njemačkoj. Njihova kći odselila se u Australiju:

Kruha kol'ko voliš

– Pogledaj oko sebe, ovdje je predivno. Ima tu kruha kol'ko voliš, al' treba raditi. Međutim, džaba ti sve ako to sa sela nikome ne treba, ako se ne možemo ni od divljači obraniti... – nabraja Miljević nevolje s kojima se susreće svakoga dana.

I bilo bi takvih tužnih ljudskih sudbina samo od početka ove godine pa do kraja srpnja u Hrvatskoj 377, koliko je nezaposlenih, koji su se na burzi nadali poslu, umrlo od početka godine. Tih prvih sedam mjeseci ove godine najviše je nezaposlenih života, čak 44, odnijelo u Osječko-baranjskoj županiji. U Zagrebu je umrlo 40 nezaposlenih, u Splitsko-dalmatinskoj županiji njih 29, u Bjelovarsko-bilogorskoj 25, u Sisačko-moslavačkoj 24... Manje od deset umrlih koji su bili prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje bilo je u Ličko-senjskoj (dvoje), Šibensko-kninskoj (sedam) i Požeško-slavonskoj županiji (osam).

Lani je iz evidencije zbog smrti izbrisano 638 nezaposlenih, čak 54 više nego godinu ranije, kada je umrlo 584 nezaposlenih s burze...

U posljednjem desetljeću najviše je nezaposlenih koji su se nalazili u evidenciji Zavoda za zapošljavanje umrlo 2002. godine. Te je godine zbog smrti iz evidencije nezaposlenih u Hrvatskoj uklonjeno 769 imena i prezimena.