I Europom 21. stoljeća kruži sablast, ali to više nije fašizam ni komunizam, već ksenofobija, strah od stranca, na koji ulje dolijevaju nacionalističke stranke krajnje desnice u nadi, ne da će zaštititi narod u čije se ime busaju u prsa, već da će dobiti glasove kako bi svoje političare smjestile u parlamente. Nikada, baš nikada podizanje zidova nije zaustavilo kretanja ljudi, a još manje kretanje ideja. Podizanje ograda dovelo je samo do toga da narodi unutar njih pasu travu. Sve europske krajnje desnice za šaku glasova spremne su prodati najveće europske ideale, one na kojima Europi zavidi ostatak svijeta i na kojima se gradi demokracija. „Korijeni naših naroda, korijeni Europe učvrstili su se tijekom njezine povijesti integriranjem novih i različitih kultura. Europski identitet uvijek je bio dinamičan i multikulturalan identitet“, kazao je papa Franjo u govoru u povodu primitka nagrade Karlo Veliki.
Strah star kao Europa
Slogan Europske unije je „Ujedinjeni u različitosti“. Prvi je put upotrijebljen 2000. i naznačuje kako su Europljani, preko EU, uspjeli zajedno djelovati za mir i napredak. Europska unija 9. svibnja slavi Dan Europe. I Dan pobjede, 71. godišnjicu pobjede nad nacizmom. Toga dana 1950. Robert Schuman, tadašnji francuski ministar vanjskih poslova, predstavio je svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik, što se smatra početkom formiranja današnjeg EU. Na sastanku šefova vlada i država tadašnje Europske zajednice u Milanu 1985. odlučeno je kako će se 9. svibnja obilježavati kao Dan Europe. Euroskeptika, nacionalista i ekstremnih desničara uvijek je bilo u europskim državama. Njihova pojava nije novost. Jedino što su sada zastrašivanjem javnosti pred izbjegličkim valom dobili više glasova. Svima njima je zajednički antieuropeizam, ali svi oni ipak sjede i u Europskom parlamentu.
Ako imate toliko protiv EU, kao što, na primjer, ima čelnik talijanske ksenofobične Sjeverne lige Matteo Salvini, zašto onda odlazite u europske institucije? Salvini je europarlamentarac i kao takav prima lijepu plaću te je zaposlio i prijatelje u europskim institucijama. Zasigurno nije u Europskom parlamentu da bi ga iznutra rušio, kao što ne vjerujem da su neki, kao što su poslije govorili, bili u Komunističkoj partiji da bi je iznutra rušili. U Francuskoj već dugo postoji Nacionalna fronta, ali je sada njezina čelnica Marine Le Pen, kći osnivača stranka Jean-Marie Le Pena, postala javnosti zanimljivija nego prije jer je uzjašila na val širenja straha od stranaca, barbara. Strah od najezde barbara star je kao Europa. Slaveni su – od kojih danas mnogi (neki Poljaci, pa i neki Hrvati) urliču protiv migranata kao uništavatelja europskih korijena – bili barbari za tadašnje Europljane. U Njemačkoj se i danas osnivaju stranke ekstremne desnice, pa čak i neonacističke. Ponašaju se barbarski protiv „barbara“.
Zanimljivo je kako su najžešće nacionalističko-desničarske stranke nastale u bivšim tzv. socijalističkim državama. Najjača desničarska stranka u Njemačkoj nastala je u bivšoj DDR, u Srbiji je to Radikalna stranka Vojislava Šešelja, a u Hrvatskoj se Stranka prava iz europskog kuta smatra krajnje desničarskom.
Prevladane ideje
Ideje krajnje ksenofobične desnice povijest je prevladala. No, uvijek je bilo i bit će onih koji će glasovati za takve ideje. Na Dan Europe moramo poslušati riječi pape Franje koji poziva Europu da se trgne i sjeti vrijednosti na kojima je utemeljena, kako joj je potrebna “transfuzija pamćenja” koje oslobađa od težnji da se izgrađuje na pijesku neposrednih političkih rezultata, brzih i prolaznih, koji ne izgrađuju puninu ljudskosti.
Clanak pisao George Soros, preveo Silvije Tomasevic.