Rješavanje iračke krize, po svemu sudeći, spojit će dvije zemlje koje desetljećima nemaju diplomatske odnose – SAD i Iran. Naravno, glavna je poveznica Bagdad, koji je u isto vrijeme saveznik i Washingtona i Teherana. Iako se o tajnim pregovorima ne zna gotovo ništa, oni će u konačnici rezultirati vojnom suradnjom Irana i Amerike u spašavanju iračke vlade, a protiv velike ofenzive ISIL-a, trenutačno najmoćnije sunitske terorističke organizacije na svijetu. To bi, dakako, bio veliki presedan jer još od raskola odnosa između SAD-a i Irana nakon iranske revolucije 1979. dvije se zemlje hrane uzajamnom mržnjom i neprijateljstvom. No ne bi to bila jedina takva suradnja u novijoj povijesti. Dvije zemlje surađivale su i u vrijeme američke invazije u Afganistanu kada je Iran također priželjkivao pad talibanskog režima. Tada je iranski režim pomogao Amerikancima u obavještajnom polju i otvorio zračni prostor savezničkim avionima.
Vojna suradnja u Iraku danas bi odgovarala i SAD-u i Irancima. Pentagon je nakon iskustva u Siriji uvjeren da je jedina sila na Bliskom istoku koja može stabilizirati cijelu regiju upravo Iran, koji bi mogao zaustaviti pohod islamskih militanata, kao što su to učinili u Siriji uz pomoć Hezbollaha.
Nagrada za rat
S druge strane, uz to što bi Irancima njihov angažman u Iraku otvorio vrata za političko djelovanje u Siriji i Libanonu, Iran će profitirati i u vezi sa svojim nuklearnim programom. Za nagradu za sudjelovanje u iračkom ratu, Iranci očekuju ublažavanje sankcija koje su im nametnute od 1979.godine.
Posljednjih su se dana intenzivno sastajale američka i iranska strana i razgovarale o vojnoj i sigurnosnoj situaciji u Iraku, dok se već mjesecima vode razgovori o iranskom nuklearnom programu. Komunikacije su, dakle, prisutne i sigurno postoje već i tajni dogovori o mogućoj vojnoj suradnji u Iraku.
– U politici je sve moguće, posebno u ovoj pragmatičnoj kakvu gledamo posljednjih dana u Iraku i njegovo okolici – smatra vojni analitičar portala Obris.org Igor Tabak. Napominje kako, s obzirom na žestinu promjena koje gledamo, vojna suradnja između SAD-a i Irana nije nemoguća.
– Protivnik nije baš mio ni jednoj strani, ni Teheranu ni Washingtonu. Zato me ne bi čudilo da u dogledno vrijeme svjedočimo njihovoj suradnji. To vjerojatno neće značiti američku kopnenu vojsku u Iraku, ali nekakva kombinirana akcija Amerikanaca iz zraka i Iranaca na kopnu, to bi moglo biti realno. Samo što sigurno ni jedna ni druga strana ne bi komentirale ili u javnosti govorile o akcijama. Amerikanci će udarati iz zraka, a Iranci će, pod krinkom dobrovoljačkih šijitskih jedinica koje štite šijitska svetišta, pokrenuti kopnenu vojnu akciju sličnu onoj u Siriji. Ne bi me začudilo da se ta dva vojna djelovanja fino preklope na terenu – ističe Tabak.
Ljutiti susjedi
Zanimljivo je kako je SAD i Iran ponovno spojio Irak, koji ih je i razdvojio 1980. Godinu dana nakon što je Iranskom revolucijom s vlasti svrgnut šah Muhamed Reza Pahlavi, kojega je podržavao SAD, Irak je uz potporu SAD–a i Zapada pokrenuo rat protiv Irana. Iran je za rat optužio Amerikance i njihovu želju da se osvete Irancima zbog revolucije kojom je zbačena proamerička vlast. S druge strane, Sadam Husein je tvrdio kako je Iran želio svoju šijitsku ideologiju proširiti i na druge zemlje Bliskog istoka, uključujući Irak, u kojem šijitsko stanovništvo čini dvotrećinsku većinu, što se naposljetku pokazalo i istinitim. Naime, Iran ima jak utjecaj na šijite u Iraku, štoviše, šijiti u Iraku sebe smatraju i Irancima. Stoga je teško vjerovati da će bilo tko riješiti irački problem bez sudjelovanja Irana.
Moguća vojna suradnja SAD-a i Irana razljutila je dva najveća američka saveznika na Bliskom istoku, Saudijsku Arabiju i Tursku, koji se protive bilo kakvoj vojnoj intervenciji u Iraku te su izrazile zabrinutost zbog približavanja SAD-a i Irana.
Strah Ankare
– I Saudijska Arabija i Turska u vezi s Irakom i Sirijom igraju dvostruku igru. S jedne strane ne odgovara im širenje sukoba duž njihovih granica, a s druge strane financiraju i pružaju logističku potporu islamistima. Tu uvijek igraju toplo-hladno – ističe Tabak te dodaje da Turska najviše pazi na Kurde i želi ih oslabiti i u Siriji i u Iraku. Ankara strahuje da bi u slučaju raspada Sirije i Iraka Kurdi mogli osnovati svoju državu koja bi mogla ugroziti Turski suverenitet i integritet. Tabak je uvjeren da ni Izrael, najveći neprijatelj Irana, neće imati ništa protiv moguće suradnje Irana i SAD-a jer su se islamisti namnožili i u blizini njegovih granica.
Najviše će od iračkog sukoba profitirati sirijski predsjednik Bashar Al-Assad. On od početka sukoba u Siriji upozorava na opasnost od radikalnog islama i danas više nitko na Zapadu i u SAD-u ne govori o njegovu odlasku s vlasti kao preduvjetu za rješavanje sirijskog sukoba. Štoviše, daju mu podršku jer u posljednje vrijeme sirijski zrakoplovi bombardiraju položaje islamista duž sirijsko-iračke granice.
Bez obzira na moguću vojnu intervenciju i suradnju SAD-a i Irana, teško je vjerovati da će Irak ostati cjelovita država. U posljednje se vrijeme govori o različitim modelima, od konfederacije pa do samostalnih država. Međutim, sve naznake upozoravaju na to da Irak u vihoru etničkih i vjerskih sukoba neće uspjeti ostati država u cjelini. Sve zemlje regije, osim Turske, zainteresirane su za podjelu Iraka. Kako i na koji način bi se ta podjela mogla dogoditi, ovisit će o snazi ratnika na terenu.
>> Radikalnim muslimanskim ekstremistima podrška stiže i iz Hrvatske
Veću glupost nisam već dugo pročitao.