Odavno je krilatica na ustima svih naših političara i drugih dužnosnika, pa i onih u pravosuđu, kako su pred zakonom svi isti. To je i jedno od mjerila demokratskog razvoja društva i države, ali i neovisnosti pravosuđa. U teoriji je to kod nas tako, ali bome u praksi često nikako. I dok smo godinama svjedoci kako su pojedinci ostali nezaštićeni pokraj velikih korporacija i banaka, posebice siromašniji, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i DORH na najbrutalniji su način dokazali da nismo svi isti pred zakonom, i to u slučaju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača! Kolega Marinko Jurasić na najbolji je mogući način raskrinkao Bajića, tako što je izvukao slična postupanja DORH-a o pitanju zastare i na konkretnim primjerima najblaže rečeno dokazao nedosljednost DORH-a u ova dva slučaja!
Bilo bi to lijepo kad bi samo nedosljednost bila u pitanju, kad bi to bila neka neujednačena praksa, možda zabuna, pogreška. Jer ako je u svim drugim predmetima DORH imao identičan stav o zastari, a samo u ova dva slučaja odjednom drukčiji, tada to nije slučajnost, tada je to očita namjera, tada je to zloporaba pravosuđa, kršenje zakona, kršenje europske pravne stečevine, tada je to negiranje činjenice da smo mi u EU gdje dijelimo s drugim članicama iste vrijednosti, tada je to potez koji bi istog trenutka trebao izazvati ili Bajićevu ostavku ili njegovo hitno smjenjivanje! Izvlačenje na loše napisani zakon koji omogućuje različita tumačenja u praksi izgovor je bez pokrića. Jer je namjera očita – svim sredstvima zaustaviti izručenje ovog dvojca Njemačkoj.
Bajićev potez izazvao bi pozive na ostavku
Takav Bajićev potez izazvao bi negdje drugdje u demokratskom svijetu zgražanje javnosti, osude sa svih strana, pozive na ostavku, ali u Hrvatskoj sve prolazi kao da se ništa nije dogodilo. Ako je postupio protuzakonito, a stručnjaci tvrde da jest, tko će Bajića i njegove sankcionirati? On sam? Taman posla! Pa jasno je već godinama da on sve radi samo kako bi se održao u fotelji ili, kako najnovija šala “News Bara” govori, da bude državni odvjetnik zauvijek jer će mu to omogućiti “gazda” Milanović. To je jedini smisao Bajićeva rada svih ovih godina, osiguranje vlastite pozicije i kreiranje političkih događaja otvaranjem pojedinih slučajeva i selektivnim puštanjem informacija u javnost.
Ali kako su mnogima pale maske otkako smo ušli u EU, posebice kad je krenula lavina oko “lex Perković”, tako je maska pala i Bajiću. Od njega dalje očekivati da profesionalno radi posao? Jer je DORH upregnut u obranu ljudi koji su odavno trebali biti procesuirani na sudu, domaćem ili njemačkom, svejedno. Zato su i u pravu pojedinci koji od početka tvrde kako Perković ima obranu daleko veću od drugih smrtnika. U njegovu obranu stao je gotovo cijeli sustav! Doista se možemo pitati kako će u ovoj državi zavladati ta nesretna obećana nova pravednost ako nam se događaju ovakvi slučajevi u kojima je država talac jednog čovjeka. Kako uopće ljudima bacati prašinu u oči nekom novom pravednosti, a istodobno šutke prelaziti preko očite zloporabe sustava? I tako već godinama!
Dobili višestranačje, ali ne i demokraciju
Ili pitanje svih pitanja: što je to u Hrvatima da se drže po strani, da se ne bude i bune, da ih nema na ulicama, da ne prosvjeduju masovno, da masa njih danonoćno kuka, ali nisu spremni ni za kakav javni angažman? I to u situaciji kad je sve više nezaposlenih te kad se krizi ne vidi kraja. Manjak demokratske svijesti, korupcija, strah, neznanje, nepismenost? Kakva je to demokracija kad te ljudi pitaju zar te nije strah tako pisati o Perkoviću, da se čovjek pazi mračnih zagrebačkih ulica? Najbolji je zaključak da smo 1990. dobili višestranačje, ali ne i demokraciju. Demokraciju smo sramežljivo razvijali, najviše pod pritiskom izvana, a tek sada ulaskom u EU imamo šansu da postanemo i demokratsko društvo u pravom smislu. No ne s ovakvom političkom elitom. Hrvatskoj hitno treba državnik novog doba ili kova, svejedno!
Despot, u pravu si, Vladajuci, predsjednik i premijer kao ni cjela kukuriku Vlada ne provode demokraciju, naprotiv uveli su ponovno "kult licnosti", vladavinu jednoumlja i propalih ideologija, Djeca roditelja zagrezlih u diktaturi komunista.