SAD potrošio 900 milijardi dolara, talibani jači nego ikad

Najavu američkog predsjednika Joea Bidena da će se američke snage i saveznici početi povlačiti iz Afganistana 1. svibnja, poslije dvadeset godina misije, a proces će biti završen do 11. rujna ove godine, kada se obilježava 20 godina od najsmrtonosnijeg napada na Ameriku (“Blizance” u New Yorku), analitičari vide i kao činjenicu da ta zemlja ostaje u prahu i pepelu, u pravom kaosu iz kojeg će se, kako tvrde analitičari, zasigurno iznjedriti krvavi građanski rat. Jer, osim talibana, afganistansko društvo podijeljeno je na mnoge plemenske, vjerske i etničke skupine koje imaju svoje paravojne formacije, koje u 20 godina boravka američkih i snaga NATO-a u Afganistanu, u kojem se još nalaze vojnici i osoblje iz 30 članica NATO-a i partnerskih zemalja, nisu uspjele razoružati i uspostaviti mir.

Jedan rat, četiri predsjednika

Među ostalim, Biden je istaknuo da je on četvrti predsjednik SAD-a za vrijeme kojega su američki vojnici u Afganistanu (prije njega bili su George W. Bush, Barack Obama i Donald Trump) i da neće tu odgovornost prenijeti na petoga.

– Vrijeme je da okončamo najdulji američki rat u povijesti. Vrijeme je da se američke trupe vrate kući, jer SAD je ispunio cilj da Afganistan više ne služi kao baza za napade na Ameriku – rekao je Biden.

Bidenova odluka naišla je na gnjev Afganistanaca koji su uvjereni da će ona zasigurno na vlast ponovno dovesti talibane koji će ponovno uvesti okrutne šerijatske zakone. Kao i Biden, i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg najavio je odlazak snaga NATO-a iz Afganistana ističući da „ovo nije kraj, ovo je početak novog poglavlja te da to nije bila laka odluka, ali vrijeme je da Afganistanci sami izgrade trajni mir”.

Trenutačno je u Afganistanu još 2500 američkih vojnika. Pod njihovim nadzorom i zaštitom, s obzirom na to da Amerikanci kontroliraju nebo nad Afganistanom, povući će se preostalih sedam tisuća pripadnika međunarodnih trupa. Bit će to mamutski logistički posao jer valja iznijeti sve naoružanje i civilnu opremu. Iz Afganistana kući ide i tisuću njemačkih i 750 britanskih vojnika koji su obučavali afganistanske vojnike.

Hrvatske vojske više nema u Afganistanu. U domovinu se u rujnu 2020. vratio posljednji, 12. kontingent u kojem je bilo 107 pripadnika Hrvatske vojske, od čega devet žena, čime je i službeno okončano hrvatsko sudjelovanje u NATO-ovoj misiji “Odlučna potpora” na sjeveru te zemlje.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović za povlačenje iz Afganistana zalagao se još tijekom predsjedničke kampanje. Od 2003. do 2020. godine u našoj najdugotrajnijoj misiji sudjelovalo je više od 5500 vojnika, za što je utrošeno više od dvije milijarde kuna. Tijekom dva desetljeća u Afganistanu je poginulo oko 3500 vojnika NATO-a, među kojima 2500 tisuće američkih vojnika, dok je više od 20 tisuća ranjeno. Među poginulima je i hrvatski vojnik, 27-godišnji skupnik Josip Briški, a još dvojica hrvatskih vojnika teško su ranjena.

Dogovor o povlačenju postignut je još za vrijeme američkog predsjednika Donalda Trumpa. Sporazum koji su 29. veljače 2020. u glavnom gradu Katara, Dohi, potpisali američki specijalni izaslanik Zalmaj Halilzad i Mullah Abdul Ghani Brader, talibanski zamjenik za politička pitanja, uz prisutnost tadašnjeg američkog državnog tajnika Mikea Pompea, u kojem su se obje strane obvezale da će okončati rat u Afganistanu. Gotovo 150.000 poginulih civila i vojnika i nebrojeni deseci tisuća invalida tek su dio mračne povijesti ovog dvadesetogodišnjeg rata. U ova dva desetljeća poginulo je 62 tisuće pripadnika afganistanske vojske i policije te oko 60 tisuća talibana, oko 24 tisuće civila i 3500 vojnika snaga NATO-a. Amerikanci su na rat u Afganistanu potrošili više od 900 milijardi dolara, a njemački izdaci veći su od 12 milijardi eura.

Mnogi analitičari Afganistan uspoređuju s Vijetnamom i sporazumom iz 1973. godine, kada se SAD povukao iz te države nakon čega je pala vlada Južnog Vijetnama koju su podržavali. Afganistanci se boje da će taj sporazum SAD-a s talibanima dovesti do novog političkog i vojnog vrtloga koji bi mogao završiti padom vlade u Kabulu i povratkom islamističkog pokreta na vlast time i šerijatskog zakona, pokreta koji je nametnuo pravila življenja prema vehabijsko-selefijskoj ideologiji, rigidnim shvaćanjima islama.

Strah od islamista na vlasti

Mogućnost takvog scenarija o povratku talibana na vlast priznao je i bivši američki predsjednik Donald Trump kazavši da bi talibani mogli srušiti afganistansku vlast nakon povlačenja američkih snaga iz te zemlje. SAD se u sporazumu, koji je tada potpisao Trump, obavezao da će određena godišnja financijska sredstva namijeniti za obuku i opremanje afganistanskih snaga sigurnosti. S druge strane, talibani koji su vladali Afganistanom dok nisu srušeni američkom invazijom 2001., prihvatili su američke zahtjeve da će sprečavati da afganistanski teritorij koriste teroristi, kao što je to činila Al-Qa’ida kad je organizirala napad na SAD 11. rujna 2001.

Rat u Afganistanu najdugovječniji je prekomorski rat SAD-a u povijesti. Kada je SAD pokrenuo rat u Afganistanu, imao je više od 100.000 vojnika, od kojih se većina povukla 2014. Ostatak vojnika, njih 14.000 dio su NATO-ove misije potpomaganja afganistanskih snaga sigurnosti te u lovu na militante. Međutim, sporazum između talibana i SAD-a ne znači i okončanje rata u Afganistanu. Od početka intervencije 2001. godine SAD i NATO saveznici nalaze u Afganistanu, a ta azijska zemlja nikad nije bila nesigurna kao danas. Nakon 20 godina djelovanja, ni američki vojnici ni vojnici iz još 29 zemalja nisu uspjeli poraziti talibane koji svakodnevno postaju jači. Naime, američka promatračka agencija u svom posljednjem izvješću navela je da su talibani proširili svoj teritorij i utjecaj u Afganistanu. Vlada danas kontrolira 53,8 posto okruga, što je pad sa 64 posto, koliko je kontrolirala prije.

Potpisivanje mirovnog sporazuma i povlačenje američkih i snaga NATO-a veliki je poraz za SAD koji njegovim potpisivanjem zapravo priznaje poraz u ratu, odnosno priznaje talibane, koje je smatrao teroristima i želio uništiti svojom invazijom.

U Afganistanu, u zemlji s više od 35 milijun stanovnika, u kojoj je dvije trećine stanovništva nepismeno, iako je situacija teška za sve, najteža je za žene. Još za vrijeme islamskog fundamentalizma koji su talibani nametnuli sredinom 90-ih godina žene su stavljene u izuzetno nepovoljan položaj. Osim što su bile zlostavljane, bilo im je zabranjeno pohađati škole. Samo jedno od strogih pravila bilo je nošenje burki, a žene koje su se usudile kršiti zakone u većini slučajeva osuđene su na smrt. Kao upozorenje drugima, kazna se izvršavala na javnim mjestima, u većini slučajeva na stadionima. U to vrijeme žene čak nisu smjele same hodati po cesti, već je uz njih morao biti muškarac ili muško dijete koje je imalo veća prava od njih.

Povlačenje američkih i snaga NATO-a iz Afganistana pojačat će utjecaj Irana, Rusije, Pakistana i Indije. Naime, Afganistan je zemlja izuzetne geostrateške i geoekonomske važnosti. Sjecište je glavnih putova iz smjerova istok-zapad i sjever-jug. Njima od davnina prolaze robe i trgovačke karavane, a bitke se vode oko budućih infrastrukturnih projekata u cestovnom i željezničkom prometu, a poglavito u energetskim transverzalama, prije svega plinovoda koji bi vodio iz Turkmenistana, preko Afganistana za Pakistan i Indiju.

Rast će utjecaj Rusije i Kine

Tu su još i pakistanska luka Gwadar, kao buduća kineska izvozna luka, koja se spominje kao završetak spomenutog kraka Puta svile i luka Chabahar na krajnjem jugu Irana za koju je koncesiju prošle godine dobila Indija i gdje ona već gradi veliki naftni terminal. Kina, Rusija i Iran žele da sukob između SAD-a i Pakistana još više eskalira kako bi došlo do potpunog prekida uslijed kojeg bi one pridobile Pakistan na svoju stranu. Nakon 20 godina i velikog broja žrtava, Amerikanci i saveznici u Afganistanu nisu ništa napravili. Nisu porazili talibane niti uveli demokraciju. U Afganistanu neće biti nacionalnog sklada i mira. U istoj vladi ne mogu biti i liberali i demokrati i islamski radikali. Kako će ta vlada izgledati i kako će ta država funkcionirati? Jedni će se zalagati za stroge šerijatske zakone, a drugi za liberalizaciju društva. Tijekom povijesti dokazano je kako se u Afganistanu politika ne dogovara u parlamentu, već preko nišana i topovskih cijevi.