Sad se može krenuti u borbu za ništetnost svih toksičnih kredita

Visoki trgovački sud u ponovljenom je postupku pretprošli tjedan donio konačan pravorijek o slučaju Franak i, nakon promjenjive kamatne stope, proglasio ništetnom i valutnu klauzulu u CHF. No, je li to uistinu konačan pravorijek? Čini se da u ovoj trakavici od sudskih postupaka ništa nije konačno: s obzirom na to da je pozamašan dio kredita konvertiran u eurske, sudovi će tek u pojedinačnim postupcima odlučivati odnosi li se presuda i na te kredite, što će u perspektivi doći i do Ustavnog suda, a bez obzira na to što su bitni elementi ugovora o kreditu ništetni, sam kredit nije proglašen ništetnim.

Nije isključeno da će dužnici pokušati dokazati da ipak jest te sljedećih godina, s obzirom na potencijal tužbi koji obuhvaća „bazen“ od 125 tisuća inicijalnih korisnika kredita u CHF, odvjetnike i sudske vještake za financije i bankarstvo očekuje jedno uistinu lukrativno razdoblje. Oni će zaraditi bez obzira koja strana u sporu gubi ili dobiva. Potencijalne štete za banke, odluči li se većina dužnika na tužbe i uspije li dokazati da im trebaju vratiti preplaćene kamate i razliku zbog promjene tečaja CHF, u Udruzi Franak procjenjuju na od 10 do 15 milijardi kuna, no u bankama su uvjereni da se to neće dogoditi jer smatraju da dužnici koji su konvertirali kredite nemaju pravo na odštetu.

Odvjetnici, pa čak i oni najupućeniji, koji su sudjelovali u podizanju kolektivne tužbe i vođenju postupka, također nisu načisto kako bi sporovi mogli završiti: svi se, kao na konačnu instanciju, ponovo pozivaju na Vrhovni sud, koji je o nekim elementima slučaja koji će zauvijek promijeniti odnose banaka i klijenata u Hrvatskoj i na velika vrata uvesti zaštitu potrošača u dotad nedodirljivi sektor, već odlučivao.

Dezinformiraju javnost

– Ovo je velika pobjeda dužnika, Udruge Franak, svih aktivista koji su volontirali na tisuće i tisuće sati. To je veliki dan i za ostale građane. Čestitam hrvatskom pravosuđu na položenom ispitu. Da, dugo je trajalo, ali vrijedilo je svakog uloženog trenutka. Oduvijek sam vjerovao da su nas banke ciljano prevarile svojom nepoštenom praksom i kada su se služile zavaravajućim oglašavanjem i skrivanjem rizika – ushićen je čelnik Franka Denis Smajo, koji poručuje da oštećeni građani mogu napokon krenuti u privatne tužbe: pozivati se na kolektivnu tužbu te tražiti povrat preplaćenog.

– Sada se može krenuti u borbu za ništetnost ovih toksičnih kredita, što bi bio konačan izlaz iz dužničkog ropstva za oštećene klijente – kaže, a za tehnički dio oko tužbi savjetuje angažiranje odvjetnika.

– Naravno, mogu se javiti i nama ako su članovi, pokušat ćemo pomoći i njima, i njihovim odvjetnicima – poručuje Smajo. Kad su posrijedi izjave iz Hrvatske udruge banaka, koja osporava pravo na povrat preplaćenog za konvertirane kredite, podsjeća da je kredita u CHF bilo oko 120 tisuća, a konvertirano ih je oko 54 tisuće. Ostalih 70 tisuća kredita je otplaćeno ili su ugovori otkazani zbog neplaćanja.

– Da je HUB kojim slučajem i u pravu, banke i te kako imaju veliki problem s ostalim dužnicima. Ali treba javno reći da debelo dezinformiraju javnost kad kažu da su konvertirani krediti gotova stvar. I ti dužnici imaju pravo tužiti banke, konverzija je dala samo oko 50 do 60% onoga što su nam banke ukrale. Svi građani imaju pravo tražiti ništetnost ugovornih odredbi ili ništetnost cijelog ugovora, imaju pravo na 100% odštete i zatezne kamate na svaku svoju uplatu, jer su banke osuđene da su bile nepoštene i nesavjesne u svojem poslovanju – kaže Smajo te dodaje da ništetnost nema zastaru, a ono što je ništetno od samog početka ne može se nikakvim naknadnim radnjama, nagodbama, ugovorima ili zakonima popraviti.

– Jedini pravi popravak je da se takav ugovor “ništeti” i da svatko vrati onome drugome što je dobio – zaključuje aktivist.

U HUB-u, očekivano, spore na koje bi se ugovore o kreditu presuda primijenila u dijelu valutne klauzule. Osim konverzijom kojom je, kažu, izjednačen položaj dužnika u CHF s dužnicima u euru, argumentiraju to i intervencijom države u Zakon o potrošačkom kreditiranju kojom je kamatna stopa na kredite u CHF fiksirana na 3,23% nakon što je franak ojačao 20%. Za dio zbrke oko prava na dokazivanje ništetnih odredaba i nakon konverzije odgovorna je i neujednačena sudska praksa: dok se Franak poziva na pravomoćne presude kojima preplaćene kamate dobivaju i konvertirani dužnici, HUB izvlači sporove u kojima im je to pravo osporeno. I jedni i drugi sad čekaju prvu presudu Vrhovnog suda za neki “tipski” predmet, a u Franku vjeruju da je presuda VTS-a njima vjetar u leđa.

– Vrata za tužbe širom su otvorena. Dužnici su dobili mogućnost da u privatnim sudskim postupcima uzmu osuđenim bankama svojih od 10 do 15 milijardi kuna. Novac je to koji su banke nepošteno naplatile, koristeći nepošteno ugovorene odredbe u kreditima. Udruga Franak već je započela organizaciju odvjetničke mreže za potporu tužbama. Tijekom sljedećih mjeseci organizirat ćemo tribine i za odvjetnike i za dužnike, na kojima ćemo usmjeriti i struku i buduće tužitelje što im je činiti. Zasad imamo temeljnu postavku za tužbene zahtjeve koji će glasiti na ništetnost ugovora o kreditu, a podredno na ništetnost valutne klauzule CHF i odredaba o promjeni kamatne stope – odlučan je Goran Aleksić, saborski zastupnik Snage, produžene ruke Franka u zakonodavnoj vlasti.

Prođe li ništetnost ugovora, objašnjava, to će značiti da banka mora vratiti svaki uplaćeni iznos potrošaču uz pripadajuću zateznu kamatu, a dužnik mora vratiti glavnicu bez zatezne kamate. Podredni zahtjev znači da banka mora vratiti dužniku razliku između naplaćenih kunskih anuiteta i anuiteta u kunskim iznosima po početnome otplatnom planu, plus zateznu kamatu za svaku razliku po pojedinom anuitetu.

Neusklađeni i odvjetnici

– Dužnici koji su otplatili kredite, oni s otkazanim kreditima, kao i oni koji i dalje plaćaju nekonvertirane CHF kredite mogu 100% računati na pobjede u sporovima. Dužnici s konvertiranim kreditima također s velikom sigurnošću mogu računati na pobjede, ali tu će se stvar malo zakomplicirati jer će banke osporavati naše pravo na tužbu – svjestan je Aleksić koji zadovoljštinu očekuje od Ustavnog suda. Ogorčen je izjavom ministra financija Zdravka Marića da konvertirani nemaju pravo na tužbe.

– Ministar financija i ministar pravosuđa trebali bi zajedno s Udrugom Franak pripremiti predloške za tužbe jer na temelju tih tužbi BDP u sljedećih pet godina može narasti i do 15 milijardi kuna povećane potrošnje građana. Austrijsko resorno ministarstvo na svojem je webu dalo takve predloške za nezakonito naplaćene kamate, na temelju kojih su dužnici dizali tužbe te su im banke u Austriji isplatile nekoliko stotina milijuna eura – argumentira zastupnik, dok se ministar financija nije želio upuštati u debatu na ovu temu. No, ni odvjetnici Franka nisu jedinstveni.

Nicole Kwiatkowski, koja je postala pravna ikona slučaja Franak, ne dvoji da i konvertirani imaju pravo na povrat po obje osnove, ali s obzirom na izjednačavanje pozicije s eurskom, sumnja u financijsku korist.

– Dužnici koji su proveli konverziju nisu dobili zatezne kamate po osnovi ništetnosti valutne klauzule, što ih, u slučaju osporavanja prava na povrat preplaćenog, stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale dužnike. A u tu ih je poziciju dovela država Zakonom o konverziji – kaže N. Kwiatkowski insinuirajući da bi se na meti tužbi mogla naći i – država.

Objašnjenja smo potražili i od onih koji su imali upliva u donošenje Zakona o konverziji, za vlade Zorana Milanovića. Iako banke apostrofiraju da je zakon donesen s obrazloženjem da je “konačno i sveobuhvatno rješenje za dužnike u CHF”, oni koji su o tome odlučivali kažu da su to napravili kao prvu instanciju za spas dužnika jer tad nisu znali kako će odlučiti sudovi. Ali i da bi se i sadašnja vlast trebala povesti za njihovim primjerom te nejasnoće, poput prava na odštetu konvertiranih, riješiti zakonima, s obzirom na to da će sudski procesi trajati godinama.

– Dosad je više puta iz tijela državne vlasti za mandata različitih vlada javnosti predočen jasan i nedvosmislen stav da popularno nazvani “lex CHF” predstavlja zakonski okvir za sustavno rješenje ovog problema. Taj je zakon, uostalom, izdržao i test ustavnosti. Ne vidimo da je pravno održivo zastupati stajalište kako su ugovori o konverziji, sklopljeni na temelju pa i prinudom zakona koji je ocijenjen ustavno valjanim, ipak nevaljani – komentira Zdenko Adrović, direktor HUB-a, precizirajući da se u presudi VTS-a izrijekom navodi da ništetnost dijela ugovora u pogledu valute i načina promjene kamatne stope ne povlači ništetnost cijelog ugovora, što znači da ugovor i obveza povrata dobivenog novca i dalje vrijede. Čak i N. Kwiatkowski smatra da, na razini pravednosti, nije u redu da banke nemaju nikakve zarade po kreditima, što bi se dogodilo kad bi cijeli ugovori bili ništetni, a tad bi, kaže, u nepovoljnijem položaju bili dužnici u eurima i kunama koji uglavnom još ne iskorištavaju pravo na povrat preplaćenih kamata.

– Banke su izgubile i na tečajnim razlikama i na početnoj kamati, što je za nepoštene trgovce dovoljna kazna. Na toj je liniji i europsko pravo. No, moraju platiti zatezne kamate – kaže “hrvatska Erin Brokovich”, svjesna da bi je i dužnici zbog ovog stava mogli dočekati na nož. Po pitanju ništetnosti cijelih ugovora puno je entuzijastičniji drugi odvjetnik Franka Srđan Kalebota koji napominje da je upravo ništetnost ključna kod dužnika u ovršnim postupcima jer te dužnike neće spasiti povrat preplaćenog, ali ništetnost bi mogla odgoditi ovrhu nad nekretninom.

– Taj će dio ovisiti o sucima koji vode postupke, ali mogu uvažiti argument presude VTS-a o ništetnim dijelovima ugovora jer se tako može osporiti osnovanost ovrhe – kaže Kalebota. Navodno su to neki već učinili, spominju se slučajevi na Općinskom sudu u Samoboru.

– Nevjerojatno mi je da su, primjerice, “tipski” ugovori o stambenim kreditima, pripremljeni u uređenom financijskom sustavu kakav bi trebala biti banka, mogli sadržavati toliko ništetnih odredbi. Trebalo se ovo dogoditi da se shvate razmjeri nezakonitosti – bez dlake na jeziku komentira odvjetnik. Počele su se spominjati i tužbe za duševne boli i druge štete koje su dužnici trpjeli zbog toksičnih kredita. Kakve su šanse po toj osnovi?

– Vjerojatno postoje ljudi koji bi mogli dokazati te druge štete: da su, primjerice, morali podignuti neki drugi kredit kako bi se izvukli kad je franak počeo divljati, no tad bi morali dokazati da su dotadašnju redovnu ratu mogli redovno plaćati, a stvarna šteta bile bi kamate po tom drugom kreditu. Ako su prodali nekretninu ispod cijene da bi mogli otplaćivati kredit, šteta bi bila razlika između tržišne cijene i one koju su dobili. Ili bi trebali dokazati da su dobili infarkt zbog problema s kreditom, a ne iz nekog drugog razloga – objašnjava N. Kwiatkowski, no upozorava da postoje i rokovi zastare. O mogućim nagodbama u HUB-u kažu da je teško pretpostaviti što bi uopće bilo polazište za njih, a teško mogu prognozirati i razmjere šteta za banke.

– Suprotno uvriježenim stavovima, razumno je pretpostaviti kako portfelji institucija nisu istovjetni, kao ni njihovi proizvodi, a već iz ovog postupka jasno je da nije ni dokumentacija na temelju koje posluju, a još manje načini postupanja u odnosu na pojedine klijente – otvoren je čelnik HUB-a. Izgleda da je pitanja i dalje puno više nego odgovora. Više vremena za analizu presude i prognozu njezinih posljedica trebaju i u HNB-u.

– Za sustavnu procjenu učinaka na kreditne institucije, odnosno na stabilnost bankovnog i financijskog sustava, valja pričekati da vidimo kako će sudovi rješavati pojedinačne zahtjeve dužnika – pitijski zaključuje regulator.

Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti: