Odluka o Koloni sjećanja kosi se sa strukom, preporukama i zdravim, preporukama i zdravim razumom – poručila je Ivana Šmit, predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika, uime struke koja pod teretom epidemije doslovno pada s nogu.
Njezin apel, međutim, ostat će mrtvo slovo na papiru. Činjenice, nažalost, govore u prilog tezi da za hod liječnika po rubu izdržljivost, osim kratke faze svenarodne potpore u vrijeme dok im se svake noći pljeskalo s balkona, malo tko mari.
Još u ožujku, dok se mnogi među nama nisu dali urazumiti ni uznemirujućim slikama iz Italije, jedna je mlada liječnica, prva u dugom nizu, s društvene mreže zavapila riječima: “Ljudi moji, kao liječnica vas molim da u ovoj gunguli ne zaboravite one male, ugrožene, slabe i nemoćne”.
Potom su se, koncem ožujka, javile dubrovačke liječnice, s fotografijom na kojoj drže papire na kojima piše: “Ostali smo na poslu zbog vas, vi ostanite kod kuće za nas”.
U posljednjih osam mjeseci, otkako je otpočeo smrtonosni ples s koronom, liječnici su istupili nebrojeno puta, a nedavno je šest liječničkih udruga poslalo apel Vladi u kojem traže trenutačno uvođenje strožih mjera kako bi se spriječilo da do kraja mjeseca liječnici postanu oni koji odlučuju tko ima pravo živjeti, a tko će umrijeti. Odonda se, od ožujka, malo toga promijenilo u odnosu prema našim liječnicima, samo je broj mrtvih trideset puta veći. I raste.
Pritom, Hrvatska je jedina država koja nije uvidjela potrebu da liječnicima poveća plaće, o čemu je više puta, bez odjeka, govorio predsjednik Zoran Milanović. Liječnici su od Vlade zatražili da hitno organizira učinkovit sustav praćenja kontakata pomoću pozivnih centara, da znatno poveća broj testiranja te propiše stroge mjere s jasnim kriterijima.
Dobili su – Kolonu sjećanja 18. studenoga u Vukovaru. Takav scenarij bio je moguć nakon donošenja svojevrsnog amandmana na odluku Stožera o zabrani okupljanja više od 50 ljudi na javnim mjestima.
Valja biti pošten i reći kako Vlada Andreja Plenkovića pritom nije imala laku zadaću. Jer, obilježavanje tragedije Vukovara ne uključuje samo hodnju od bolnice do groblja gdje se, uz samodisciplinu hodočasnika, može kvalitetno održati distanca. Ona uključuje i prepune autobuse iz svih dijelova Hrvatske, stajanja i druženja uz cestu tijekom putovanja, čašice razgovora, rukovanja ratnih drugova, zagrljaj u Vukovaru uz Thompsonovu pjesmu u sitan sat, makar preko YouTubea.
S druge strane, odluka o zabrani dolaska u Vukovar izazvala bi potpuni kontraefekt pa je u tom scenariju za očekivati desetke tisuće bijesnih ljudi kako marširaju gradom i revoltirano skidaju s lica i na pod bacaju “Plenkovićeve” maske. U konačnici, kako zabraniti ulazak u jedan grad? Pa barem do Vukovara vode tzv. kukuruzni putevi, kakvi su prije tri desetljeća mnogima značili put u slobodu.
Odluka o Koloni sjećanja usred epidemije važna je politička odluka, koja daje i odgovor koji je proteklih dana uskraćen i liječnicima i javnosti, odgovor na pitanje: zašto Hrvatska, po uzoru na ostale europske zemlje, ne donosi čvršće mjere? Donijet će ih, ali nakon 18. studenog.
Nesporno je da svi znamo što Vukovar znači za Hrvatsku, ali ostaje potpuno nejasno zašto je “amandman” na odluku Stožera stigao gotovo kradomice, u obliku pisanog priopćenja s potpisom ministra Božinovića.
Zašto svoju odluku politika nije jasno i glasno iznijela, u realnom vremenu, već je vruć krumpir prebacila u ruke dr. Alemke Markotić, koja je pred kamerom Nove TV, lomeći se od nelagode, bila prisiljena govoriti kako “svi znamo što je Vukovar”? U trenutku kada Vlada derogira vlastitu odluku, zašto je javnosti nisu prezentirali oni, već se u dnevnopolitičke svrhe zlorabi struka?
Premda rasplet sporne odluke prema kojem će u Kolonu tek 500 ljudi zvuči razumno, o čemu je Tomo Medved govorio tek dan kasnije, ostaje sjena nad Stožerom koji je, u trenucima galopirajuće epidemije, konačno demaskiran kao produžena ruka HDZ-a i koji velikom brzinom gubi svaki kredibilitet.
VIDEO Capak: "Svi koji ispadnu negativni na antigenskom testu idu na PCR. Ne dajemo lažnu sliku o zaraženima."
Uočljiva je velika briga drugarice rašović, za zdravlje Hrvata koji bi pohodili Vukovar.