Nema nikakve sumnje da je Milan Bandić, bez obzira na to kroz koje naočale gledali, jedini veliki pobjednik lokalnih izbora. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović najveći je gubitnik, dok Tomislav Karamarko može biti zadovoljan postignutim rezultatom, ali nikako ne i euforičan. Stranka, čiji kandidat za gradonačelnika Zagreba jedva prijeđe izborni prag, nikako se ne može proglasiti pobjednikom.
Dok je jednostavno pronaći pobjednika na izborima, puno je teže odgovoriti zašto je Bandić tako uvjerljivo trijumfirao. Što ova plebiscitarna pobjeda Milana Bandića govori o nama biračima, ali i o našem društvu? Prije svega Milan Bandić je neusporedivo talentiraniji političar od svojih autističnih konkurenata Milanovića i Karamarka, a da o socijalnoj inteligenciji i ne govorimo.
Bandić je i vješt populist koji je u ovih 13 godina više obećavao i dijelio nego što je dovodio u red gradsku upravu i rastrošni Holding. Ako budemo i dalje na liniji stare hrvatske tradicije prema kojoj su naši nacionalisti najlakše gazili svete državne interese, a naši ljevičari uvijek bili spremni prodati radnička prava, onda i od Bandića možemo očekivati radikalne zahvate.
Najveći populist i djelitelj svih vrsta beneficija mogao bi se pretvoriti u zagrebačku Margaret Thatcher koja će dijeliti otkaze i smanjivati plaće. Bandić je ambiciozan, ima velike planove na nacionalnoj razini, ima podršku krupnog kapitala, a kako otprije znamo da je i vrlo prilagodljiv, onda će bez problema krenuti i u drastične rezove ako to od njega zatraži netko u Europskoj uniji ili ako vidi da će mu to pomoći u političkoj karijeri.
Glavni su Bandićevi gospodarski stratezi bivši HDZ-ov ministar gospodarstva Davor Štern i bivša ravnateljica Ekonomskog instituta Sandra Švaljek koji su, barem dosad, zagovarali neoliberalnu politiku. Glavni razlog za promjenu smjera ipak leži u tome što Zagreb diše na škrge i što je to jedini način da preživi. Iako svaki dan puni naslovnice, mi zapravo o Bandiću znamo vrlo malo. Kakav je zapravo njegov svjetonazor i životna filozofija, osim što se poziva na vjeru u Boga i nalazi uzor u svojoj majci Blagici?
Ima li on uopće jasan svjetonazor ili je riječ o ideološkom samoposluživanju pa, kada se treba dodvoriti katoličkoj desnici, onda će odlikovati Judith Reisman, ali će u isto vrijeme kao pravi sekretar SKOJ-a čuvati lik, djelo i trg maršala Tita. Bit će najveći zagovornik generala Gotovine i branitelja Domovinskog rata, a u isto vrijeme na listu staviti predsjednika antifašističkih boraca.
Iako njegov prijatelji Ćiro Blažević tvrdi da je Bandić veći HDZ-ovac od pola HDZ-ovaca, svejedno nije podigao spomenik Franji Tuđmanu. U njegovu krugu kreću se ljuti nacionalisti, ali i pripadnici svih nacionalnih manjina. Njemu opraštaju sve ono zbog čega bi druge, ovisno o tome iz kojeg kruga stižu kritike, proglasili fašistom ili Jugoslavenčinom. Veliki je zagovornik malih i siromašnih, a u isto su vrijeme njegovi glavni financijeri vodeći tajkuni.
Ne znam ima li Bandić energiju za četiri čovjeka i može li, kao što se svojedobno hvalio, raditi kao konj, ali sam siguran da u njegovu programu ima ideologije za četiri stranke. Kao da se u njega slijevaju sve povijesne silnice hrvatskog društva od Canjuginih stališa pa sve do Lesarovih proletera.
Samo Bandić može u isto vrijem razgovarati s Bracom Romom i Ivicom Todorićem. Iako je “projekt Milan Bandić” mnogo širi od onoga što vidimo u medijima, o tome ga nitko ništa ne pita. Znamo da mu je šef izbornog stožera staloženi Ivica Lovrić, ali ne znamo što je radio Slobodan Ljubičić Kikaš.
Bandić nije porazio samo Milanovića i Karamarka nego će sada o njemu drugačije razmišljati i državni odvjetnik Mladen Bajić koji se uopće nije oglašavao o navodno čak 300 kaznenih prijava protiv njega. A trebao ga je procesuirati ili reći da su samo najobičnija klevete. Ako se dosad Bajić nije usudio, kako će, nakon ovakvog trijumfa, sada i pomisliti na tako nešto.