Tomislav Karamarko dopustio je da maštu javnosti tjedan dana golica pitanje je li uistinu bio agent Udbe, kako to tvrdi Josip Manolić. Koliko god je njemu samom, pa i objektivnijima, ta tvrdnja njegova bivšeg šefa djelovala neuvjerljivo, čelnik oporbe nije si smio dopustiti luksuz takvog odnosa prema javnosti i njezinu pravu da zna. Manolić je unatoč svemu ipak za neke autoritet kao izvor takvih informacija i vjerodostojan u dovoljnoj mjeri da se i uz neobjašnjivu šutnju vodećih medija priča o Karamarku širi geometrijskom progresijom.
A šef HDZ-a samo je ostavio dojam da je iščekivao kako će se to “primiti” u medijskom i javnom prostoru, da bi se oglasio tek kad je shvatio da bi mogao imati štete od šutnje. Tko zna bi li se i sada oglasio da se baš njemu, kakva li paradoksa, nisu javili udbaši koji su ga obrađivali. Sad i Karamarko zna da lustracija nema smisla.
>>HDZ očito ne zna koga bi i kako lustrirao
>>Lustracija je nužna da bi se spriječilo iskrivljivanje prošlosti
S ovakvim izjavama Manolica se vidi koliko i dan danas Udba radi za partijske dnevno politicke potrebe!