Milan Rastislav Štefánik bio je slovački astronom, političar i general, ministar vojske čehoslovačke emigracijske vlade u Parizu i prvi ministar rata neovisne Čehoslovačke. Poginuo je u zrakoplovnoj nesreći koja je sve donedavno bila obavijena tajnama i nagađanjima o tome što se dogodilo. No, danas se zna istina, o tom je događaju snimljen dokumentarni film, a njegovu hrvatsku premijeru najavljuje veleposlanik Republike Slovačke u Zagrebu.
.........
U ranim jutarnjim satima 4. svibnja 1919. godine iz talijanske zračne luke Campo Formido pokraj Udina poletio je zrakoplov Capronni, na put u Bratislavu. U avionu su bila dvojica iskusnih talijanskih vojnih pilota, radiotelegrafista i ratni ministar novonastale Čehoslovačke Republike Milan Rastislav Štefánik. Nitko od njih tog jutra nije mogao ni pretpostaviti da ih na kraju puta čeka smrt.
Pucao je Slovak iz Žilne
Zrakoplovna nesreća u kojoj su poginuli nikada nije potpuno objašnjena. Povijesna svjedočanstva govore da je zrakoplov padao okomito prema zemlji, svjedoci su govorili o bljesku, čak i eksploziji na nebu, ali i o pucnjavi na avion iz raznog vatrenog oružja. Neke verzije događaja u nesreću uključuju Mađare ili Čehe.
Što se doista dogodilo? Je li moguće da je prije sto godina život jednog od slovačkih velikana prekinuo neprijateljski metak? Ako je to istina, tko je naredio pucnjavu?
Istraživanje je potvrdilo da je dežurni vojnik u topničkim vojarnama pucao. No, on nije bio ni Mađar ni Čeh, nego Slovak iz Žiline. Odmah su ga odveli u pritvor, ali već je sljedeći dan pušten zbog očite nepovezanosti pucnjave i daljnjeg leta zrakoplova. S teorijom o pucnjavi na zrakoplov nisu se složili ni tadašnji ministarski istražitelji, jer zrakoplov je nastavio let nakon pucnjave, a rezultati obdukcije nisu pokazali prostrijelne rane.
Što se doista dogodilo tog kobnog dana?
Milan Rastislav Štefánik bio je velika osobnost političkog i znanstvenog života, za Slovake je učinio više nego bilo koji drugi političar 20. stoljeća. Ključne prekretnice njegove karijere nedjeljivo su spojene s Parizom. U francusku metropolu došao je kao student, krajem 1904. godine, bez novca, ali s jasnim ciljem da radi s najslavnijim astronomima tadašnjeg vremena Camilleom Flammarionom i Julesom Janssenom. Nakon početnih peripetija naposljetku je u tome i uspio, da bi zatim kao astronom proputovao cijeli svijet: Alžir, Saharu, Tunis, Latinsku Ameriku, Rusiju i Japanu. Početak Prvog svjetskog rata Štefánika je dočekao spreman, u Velikom je ratu vidio mogućnost oslobođenja Slovaka od ugnjetavanja, a on je taj događaj uvijek vezao i uz Čehe.
Na samom početku Prvog svjetskog rata dobio je licenciju za pilota, otišao na bojišnicu i letio kao izviđač. Pomoću prijatelja našao je put do francuske političke elite, do ministarskog predsjednika Aristida Brianda i do sive eminencije u ministarstvu vanjskih poslova sekretara Philipa Berthelota, koje je uvjeravao o smislenosti plana za stvaranje zajedničke češko-slovačke države. Način na koji je to želio ostvariti bio je stvaranje centra koji bi povezao i upravljao otporom Čeha i Slovaka. Tako je u veljači 1916. godine nastalo Nacionalno vijeće država čeških (Conseil national des Pays Tchéques), koje se kasnije preimenovalo u Čehoslovačko nacionalno vijeće. Nakon završetka rata ono se transformiralo de facto u vladu novonastale Čehoslovačke Republike (28. listopada 1918.), predsjednik je postao T. G. Masaryk, ministar vanjskih poslova E. Beneš, a ministar rata upravo M. R. Štefánik.
S tom je funkcijom Štefánik u Parizu sudjelovao u radu mirovne konferencije, bavio se gradnjom češko-slovačkog zrakoplovstva, kovao planove za osnivanje državne uprave i podršku znanosti u novoj državi. Zatim je otišao u Italiju da bi se tamo susreo sa svojom najvećom ljubavi, markizom Giulianom Benzoni, s kojom je dogovarao brak. No, čak ni to nije bilo privatno putovanje jer riješio je spor između francuske i talijanske vojne misije, što je trebalo biti dovršeno nakon njegova povratka u Bratislavu. Rodnoj zemlji jako se veselio jer je nije vidio od očeve smrti 1913. godine.
Jak i neočekivan udar vjetra
Tek najnovija istraživanja pokazuju što se zapravo dogodilo na tom tragičnom letu prije stotinu godina. Rekonstrukcija posljednjih minuta leta, obavljena na temelju fotografija iz tog razdoblja, zračnih priručnika te računalne animacije s replikom zrakoplova Capronni, pouzdano opovrgava teoriju o obaranju zrakoplova. Kratko i stručno: bila je to nesreća, splet nesretnih okolnosti. Glavni uzrok pada zrakoplova bio je jak udar sjeverozapadnog vjetra koji je iznenadio pilota neupućenog u vremenske uvjete iznad Bratislave, zbog kojeg je neočekivano preokrenuo zrakoplov koji je već bio u poziciji za slijetanje. Dakle, na zrakoplov nije izvršen atentat, Štefánik nije pilotirao, nije pao na upravljačku palicu, nije skočio iz zrakoplova niti je počinio samoubojstvo. Tragedija 4. svibnja 1919. godine bila je zrakoplovna nesreća.
Sve dokaze ovoj tvrdnji nudi jedinstven filmski dokumentarac, čiji je autor nekadašnji ministar obrane Slovačke Republike Pavol Kanis. Za hrvatske gledatelje ekskluzivno ga je osiguralo Veleposlanstvo Republike Slovačke, a premijera je u utorak 30. travnja u 10 sati u prostorijama Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojem će uz sam film biti održano i predavanje o generalu Štefániku.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...:
Danas možeš dokazati bilo koju verziju, nema svjedoka nema materijalnih dokaza samo rekla kazala. Isto kao i uskrsnuće, nestalo tijelo iz spilje, gdje bi bilo drugdje, poslije 300 godina nego na nebu?