Sadam predao Bagdad na savjet Jugoslavena

Zahvaljujući savjetima jugoslavenskih i ruskih vojnih stručnjaka bivšem iračkom diktatoru Sadamu Huseinu o nepružanju otpora američkim snagama koje su prije tri godine opkolile glavni irački grad Bagdad, u tom gradu s pet milijuna stanovnika izbjegnut je ulični sukob dviju vojski koji bi zasigurno odnio velik broj vojnih i civilnih žrtava.

Potez iračkog diktatora koji se među samim Iračanima, a i među mnogim vojnim promatračima činio kao izdajnički čin dugo je bio nerješiva zagonetka. Naime, samo 24 sata prije pada Bagdada irački ministar informiranja Muhamed Al-Sahaf najavio je da će Iračani Amerikancima nanijeti velike gubitke te da će od Bagdada napraviti groblje američkih vojnika pokušaju li na bilo koji način osvojiti taj grad.

Međutim, suprotno najavama, Bagdad je već sutradan pao bez ijednog ispaljenog metka. Zašto se Sadamova vojska, unatoč Al-Sahafovim najavama, povukla iz Bagdada i kakvu su ulogu u tom događaju otprije tri godine odigrali tadašnji jugoslavenski vojni stručnjaci, otkrivamo u ekskluzivnom razgovoru s Abdel Al-Majid Al-Rafieom, članom nacionalnog kongresa Bath partije i bliskim Sadamovim suradnikom. Na početku razgovora upitali smo ga zašto je Bagdad pao bez ijednog ispaljenog metka, nadajući se odgovoru koji će možda napokon razriješiti dugogodišnju zagonetku.

Hitan sastanak
 Odluka o povlačenju iz Bagdada donesena je 19. na 20. ožujka 2003. na hitnom sastanku iračke vlade koji je sazvao Sadam nakon što je iračka vojska u borbama kod aerodroma pretrpjela velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Na tom sastanku bili su i jugoslavenski i ruski vojni stručnjaci koji su kao savjetnici radili u iračkom ministarstvu obrane.

Sadam je ogorčen gubicima u zračnoj luci naredio grupiranje iračke vojske te pokretanje protuofenzive, s čime se nisu složili jugoslavenski vojni savjetnici koji su mu predlagali neka svu svoju raspoloživu vojnu silu pretvori u manje grupacije koje bi protiv američkih snaga vodile gerilske ratove, planirane u ilegali, i na taj im način nanijele velike gubitke te ih prisilile na povlačenje.

Sadam je na jugoslavenske prijedloge uzvratio bijesom i nerazumijevanjem jer nikako nije mogao zamisliti da Amerikance pusti u glavni grad Iraka bez otpora. Na njegove primjedbe Jugoslaveni su mu odvratili da će ga drukčije razmišljanje odvesti u poraz jer se ne može boriti protiv takve suvremene vojne sile koja može sravniti Bagdad sa zemljom.

Unatoč žučnoj raspravi na tom sastanku i upornom odbijanju jugoslavenskog prijedloga, Sadam je na kraju ipak shvatio da oni razmišljaju ispravno te je 10. travnja 2003. iračkoj vojsci naredio formiranje u manje grupacije. To se na kraju pokazalo kao ispravna odluka jer američki neprijatelj svakog dana trpi velike gubitke i traži način za povlačenje iz Iraka  kaže Al-Rafie.

Posljednja rečenica
Posljednja Sadamova rečenica kojom se obratio vojsci bila je: "Danas je počela narodna oslobodilačka borba!"
Nije neobično da je Sadam Husein cijenio i na koncu prihvatio savjet jugoslavenskih vojnih savjetnika, jer Jugoslavija je bila jedina zemlja koja je iračkog diktatora opskrbljivala oružjem i vojnom opremom, čak i u vrijeme sankcija.

 Predsjednik je Tita smatrao idolom. Odnosi s Jugoslavijom nikada nisu dovedeni u pitanje. Nakon raspada Jugoslavije Sadam je dobre odnose nastavio njegovati sa Slobodanom Miloševićem. Bez obzira na mišljenje koja vlada o Miloševiću, on je za nas bio i ostao velik čovjek, jer kada su nam svi okrenuli leđa, on nas je opskrbljivao oružjem, vojnom opremom i vojnim instruktorima, a uzvratili smo mu besplatnom naftom  priznaje Al-Rafie.

Prema njegovim riječima, Jugoslavija je u vrijeme sankcija prekršila rezoluciju UN-a i cijelo vrijeme opskrbljivala Irak oružjem i vojnom opremom pa nas je zanimalo je li i Hrvatska prekršila rezoluciju UN-a i prodavala Iraku oružje.

 Ne, nakon raspada Jugoslavije Sadam nikada nije imao kontakte s bilo kim iz Hrvatske jer je Franju Tuđmana smatrao najvećim krivcem za raspad Jugoslavije koju je beskrajno cijenio. No, iskreno, volju za takvo što nije pokazala ni druga strana.
Kada govori o bivšem predsjedniku Bath stranke Sadamu Huseinu, Al-Rafie ne skriva divljenje i strahopoštovanje te o svrgnutom diktatoru govori kao o još uvijek prvom čovjeku Iraka.

 Sadama sam upoznao još kao 26-godišnjeg studenta na VI. kongresu Bath stranke 1963. u Damasku. Dijeleći s njim sobu u vrijeme kongresa, imao sam priliku svjedočiti govoru koji je pripremao za javni istup sljedećeg dana. Tada sam mu iznenađeno rekao da je to govor državnika, na što mi je on smijući se uzvratio da je to zaista njegova jedina ambicija.

Ozbiljne namjere
Na njegovu inicijativu posjetio sam ga nekoliko puta u Kairu gdje je studirao i uvjerio se koliko je ozbiljan u svojim političkim namjerama. Naime, dok su se njegovi kolege s fakulteta zabavljali u noćnom životu, on je u svojoj studentskoj sobi neprestano čitao i analizirao svakodnevne političke događaje u svijetu  sjeća se Al-Rafie. 

Najveća kritika na račun Sadama Huseina stigla je upravo od članova Bath partije zbog njegovoga nepromišljenog ulaska u Kuvajt 1990. koji je doveo Irak u situaciju u kojoj se nalazi i danas. Kao Sadamov prijatelj, ali i kao član Bath stranke, Al-Rafie kaže:

 I ja se slažem s tim da je Sadamova najveća strateška pogreška bila okupacija Kuvajta, ali, vjerujte mi, on to nikada ne bi napravio da nije imao zeleno svjetlo velike sile. Osobno sam mu kao prijatelj i suradnik savjetovao da se povuče iz Kuvajta jer su prijetnje iz svijeta bile ozbiljne, no on je samo odmahivao rukom uvjeren da su to samo puke prijetnje. Bio je iznimno tvrdoglav i neposlušan čovjek.   

Do sredine iduće godine bivšem diktatoru Sadamu Huseinu i njegovim bliskim suradnicima irački sud donijet će konačnu presudu. Zanimalo nas je kakvu presudu očekuje Al-Rafie.
 Sve su opcije otvorene, a ja znam da je on na sve njih spreman, čak i na smrtnu kaznu vješanjem. Sadam je bio pjesnička duša pa je na jednom sastanku Bath partije u svom stilu rekao: "Onog trena kada smo postali članovi partije, zakoračili smo na stube koje vode prema vješalima". Tko zna, možda je bio u pravu, možda ću i ja uskoro krenuti uz te stube  kaže Al-Rafie.