Sami bi gradili azil i volontirali u njemu, treba im samo materijal

Dok neki vlasnici svoje kućne ljubimce odbacuju, članovi sisačke udruge Patronus takve – prihvaćaju. Brinu se o lutalicama plaćajući im hranu, cijepljenje... Krajnji je cilj pronaći udomitelja i spriječiti eutanaziju. U zadnja dva mjeseca zbrinuli su čak 30 pasa, no onih na cesti i dalje je previše. I dok Sisak još uvijek čeka azil, zaštitnici životinja uzeli su stvar u svoje ruke i uredili privremeni smještaj za četveronožne prijatelje. Na privatnom zemljištu u Sisačko-moslavačkoj županiji trenutačno se brinu o Lady, Jazi te ostatku vesele družine, u kojoj ima i štenaca.

Briga, pažnja i igra

Volonteri ističu da nije riječ niti o azilu ni o skloništu, za što je potrebno puno više. No ovi krzneni mališani dobivaju mnogo: brigu, pažnju i partnera za igru. Iako imaju i vlastite ljubimce, Tomislav, Kristina i Danijel svakodnevno obilaze i ove životinje. Kilometre prevaljuju o svome trošku, a računi za mobitel sve su im veći. Ipak, sudeći po veselju, obje su strane vrlo zadovoljne. Ljubav im je, kažu, najveća motivacija.

– Od lani smo udomili oko 150 pasa. Nedostaje privremenih udomitelja, koji bi se brinuli dok se ne nađe trajno rješenje – kaže Kristina Kraus. Iako su im potrebe znatno veće, mjesečno od donacija dobiju oko 1000 kuna, a gradska ih je vlast ove godine podržala sa 5000 kuna. Ako se neka životinja razboli, toliki iznos potroše samo na liječenje.

Grad ima obvezu

– Svi ljubitelji životinja odricanjem od samo jedne kave mogu pomoći psima – dodaje Kristina. Predsjednik Patronusa, Tomislav Milković, ističe da su voljni sami sagraditi azil i volontirati u njemu te im treba samo materijal za gradnju. Gradonačelnik Dinko Pintarić lani je sličnu opciju istaknuo kao moguće rješenje. No projekt u planu za iduću godinu nemaju, a ističu i da im se nitko iz udruge nije javio. U Patronusu kažu da je obaveza svih gradova sagraditi azil najkasnije 2012., u skladu s odredbama EU.