Kao članica Europske unije Hrvatska je u neravnopravnom položaju s Njemačkom, ali i nekim drugim zemljama kad je riječ o izručenju svojih državljana. Mi ćemo svoje državljane transportirati unatoč zastari, a oni nama svoje neće.
A u taj podanički položaj doveli smo se sami, i to zato što smo zakonske norme kojima se definira primjena europskog uhidbenog naloga tumačili tako da ih prilagodimo slučaju bivšeg udbaša Josipa Perkovića.
Presudnu ulogu odigrao je Vrhovni sud koji je unatoč različitoj praksi pojedinih sudova i mišljenjima profesora kaznenog prava propustio sazvati Opću sjednicu Kaznenog odjela kako bi svi suci razmotrili utjecaj zastare na izručenje, proučili kako je to pitanje regulirano u okvirnim odlukama koje nas obavezuju, kako u drugim zemljama EU, što kaže praksa Europskog suda te potom zauzeli stajalište.
Odluku da se Perkovića izruči Njemačkoj dio građana primio je pozitivno jer znači da ga napokon sustiže pravda. No, Radošević kojeg u istim uvjetima Nijemci nama neće dati pokazuje da svaka medalja, pa i ova, ima dvije strane.
Opet Toma o podaničkom mentalitetu... Naravno, ni Ivanku ni druge demokrate nije vrijeđalo kad su predsjednici sve vojne i državne tajne izručivali stranim službama, stranim novinarima, svjedočili protiv vlastite države na stranim sudovima. Nije bio porblem kad smo "u ime demokracije" slali najodgovornije za obranu i oslobođenje okupiranih teritorija RH. Nije bilo ni zamjerki kad se najavljuje da Vesna Pusić i Josipović traže povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid i ratnu odštetu. Nema problema ni kad predsjednici slave četničke ustaneke u SRB-u dok se liku očistilo od Hrvata 1941. Ništa nije problem, ali je problem kad se poštuje zakon o izručivanju ubojica (Perković se sam osudio zbog izbjegavanje predaje) koji žrtvama zabijaju sjekire. Štoviše, on je samo osumnjičen. Ali šta nas to briga, građane RH (barem veliku većinu). Perković je radio za komunističku tvorevinu, ubijajući one koji su tražili neovisnu i slobodnu RH. Stoga, koja god kazna da bude, dobra je.