Naši reporteri u selu u kojem živi samo baka Marija: 'Dolaze turisti, njima je ovo atrakcija'
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadžaj s potpisom.
Mjesečni pristup - 39 kn/mj
Pristup Večernji Premium sadržaju do otkazivanja, mjesečna naplata
- Prvi mjesec 9 kuna (samo za nove korisnike)
'U smrznutim rovovima i gorućim stepama, borimo se za svoje pravo da živimo'
Zelenski kaže da će Ukrajina iduće godine proizvesti najmanje 30.000 dronova dalekog dometa i dodao da 40 stranih proizvođača oružja već radi u ukrajinskom obrambenom sektoru
Nikada nije pio, pušio niti se drogirao. Spava 4-5 sati dnevno, a vježbanje smatra gubitkom energije
Kad su mu rekli da ne može dobiti republikansku nominaciju jer daje novac zagovornicima pobačaja, kazao je: To se može srediti. Samo mi recite kako da to učinim. Ja sam – kako ono kažete – za život!
Nemiri u gruzijskoj pokrajini Abhaziji novi su problem za Vladimira Putina
U toj proruskoj regiji pokrenuti su masovni prosvjedi zbog sporazuma koji ruskim investitorima daje povlašteni tretman u građevinskim projektima. Oporba je zatražila ostavku šefa odcijepljene gruzijske regije i zazivala nove izbore
Nepoznanice uoči saborskog glasanja o opozivu premijera: Ne ostane li DOMiNO u većini, presudan Lacković
Nejasna je situacija oko stranke Marija Radića, koja nakon povratka Damira Biloglava u saborske klupe broji tri ruke i ima vlastiti klub, dok je Domovinski pokret ostala sa zastupnikom manje
Ogorčeni pacijenti sada će misliti da su u pravu kad napadaju osoblje – koje je i samo ogorčeno
Robotska kirurgija je preciznija, oporavak bolesnika je brži, a boravak u bolnici kraći. Pa zar to ne vrijedi i za bolesnike u Splitu?
Dio 1. - Moja ASOCIJACIJA, na ovu i slične priće iz Hrvatske;..... Trudio se svim silama sjetiti sjetiti se izgleda svog sela i stare trošne kuće iz koje je otišao nedugo poslije fakultetske diplome. Prebirao je po komadićima stakla vitraj mladenačkih uspomena; sve mu je to sada bilo daleko, nestvarno, drugi neki život. Ipak, nikada nije mogao zaboraviti jecaj majke, ni suze u očima oca iako ih se on trudio prikriti, kada su ga, onako bunovnog i sanjivog, ispraćali u daleku tuđinu. Obećao im je tada da - nikada neće zaboraviti rodni prag i zavičaj, i da će dolaziti kad god bude mogao. Ih koliko je samo vremena prošlo od tog zanosnog svibanjskog jutra...Danas živi ovdje, u Torontu. Tu gdje drveće i ptice samo šute, nebo radi u smjenama a zrak jedva diše. Gdje je sve uredno i čisto, sve skladno, pod konac. Divna je ova zemlja kanadska - svi imaju posao, skupe aute i pregršt ispunjenih snova. Svi imaju sve, a on, osjećao je, nije imao ništa.Tamo negdje, u hladu starih hrastova ostalo je njegovo biće. Tamo, u Baranji/Slavoniji,,,,Hrvatskoj , na nepreglednim žitnim poljima ostala je njegova sjenka. Vukli su ga reflektori velikih gradova, blještavilo ga je zaslijepilo i on, ne osvrćući se, nije primijetio da je njegova zrnca povratka, nešto već davno pozobalo.........nastavak sljedi dolje........