– Imam dvije studentice, delam sama, rastavljena sam, što ću, da stavim omču oko vrata, a cure ne mogu bez mene – pita se Ivančica Ščetarić (47) iz Križevaca, priznajući da u Večernjakovim čitateljima vidi posljednju šansu. Po zanimanju konobarica s plaćom od oko 2400 kuna, od koje jedva preživljava, Ivančici je, kaže, samo stalo do dobra kćeri, starih 22 i 21 godinu. Obje su teško bolesne i zbog straha da ih kolege ne zadirkuju ne objavljujemo im imena.
– Sve je krenulo nizbrdo prije 14 godina, još pamtim taj 29. rujna kad su mi s Hitne javili da su stradale – priča Ivančica. Tad ih je, dok su prelazile cestu i išle u dućan, 'trknula' vozačica auta.
– Iako zdrave od rođenja, onda im se pogoršalo – starija je, kažu od stresa, dobila i vitiligo i sklerodermiju, sistemski lupus, a mlađa nakon operacija i epilepsiju i hidrocefalus zbog nataložene tekućine, što je i mene pogodilo – priča Ivančica.
Žive u trošnoj kućici koju veli, još nije otplatila nakon što je zbog velikih dugova od kredita koje je podizala i da bi pokrivala minuse nezaposlenog bivšeg supruga, prodala stan. Kako od plaće starijoj kćeri plaća stan u Varaždinu, gdje studira sestrinstvo (mlađa je u Križevcima na studiju poljoprivrede) u velikom je škripcu. No, veli da ne gubi nadu.
– Njihov otac nikad nije plaćao alimentaciju, dobivale su samo od Centra za socijalnu skrb, no sad smo u problemima, jer one imaju svoje potrebe, moraju se i obući i izgledati i jesti. Cure su zasad zdrave i pod kontrolom, makar i pregledi i lijekovi koštaju – otkriva I. Ščetarić, ističući da ona za sebe ne traži ništa i da, radi djevojaka, "kojima želim pružiti da završe škole i postanu nešto", može biti na kruhu i margarinu.
Od Grada Križevaca mjesečno dobiva 500 kn za liječenje kćeri, a eventualne priloge sa zahvalnošću će, navodi, primiti na žiroračun 312006-20168110035004.