Samobor: Grad po mjeri svakog čovjeka

Je li Samobor prirezni raj u Hrvatskoj? Što ljudima nudi Samobor, a to Zagreb nema? Je li Samobor iskoristio svoje komparativne prednosti? Hoće li grad sa 45 tisuća stanovnika u budućnosti imati osamdeset tisuća stanovnika, postoji li infrastruktura za takvu preobrazbu? Na ta i druga pitanja u Samoboru su odgovarali gradonačelnik Dubravko Antun Filipec, Drago Plečko i Oliver Mlakar.

VL: U zadnjih 15 godina u Samoboru se povećao broj stanovnika. Što je tome razlog?
FILIPEC: U Samoboru imamo stanovnike koji tu stalno žive, ali i one koji su ovdje samo prijavljeni jer nemamo prirez. Nije zanemariva stavka “prirez” za osobe koje puno zarađuju. S druge strane, rat i poraće donijeli su u periferne dijelove Samobora nove stanovnike, uglavnom iz bosanske Posavine. Naš prioritet je da se Samobor poveže sa Zagrebom željeznicom do 2011. godine. Usto, predložio sam kardinalu Bozaniću da se na području vojarne koja je pripala Gradu Samoboru otvori katoličko sveučilište i kampus, koji bi vrlo brzo mogli početi raditi budući da u vojarni postoji sva potrebna infrastruktura. Čeka se sastanak Sanadera i kardinala Bozanića, i to bi doista bio velik intelektualni dobitak za naš grad.

VL: Je li vam žao što ste bili član DC-a i što ste se politički angažirali u gradskoj upravi?
PLEČKO: Nije, jer za mene je politika uvijek bila sredstvo. Svojim angažmanom pokušao sam pomoći Samoboru. S druge strane, moj temperament bio je takav da nisam mogao biti angažiran na poslu u kojem je puno papirologije. Moj duh je stalno u pokretu, napravio sam 300 dokumentarnih filmova na četiri kontinenta. Nakon dvije godine otišao sam iz vlasti bez pritisaka i vratio se svom poslu. Dok sam bio u gradskoj upravi, na srcu mi je bila socijala i ljudi koji su ugroženi.

VL: Jeste li počašćeni zvijezdom koju ste dobili u Opatiji? Malo je ljudi na toj šetnici slavnih?
MLAKAR: Dakako da mi imponira to priznanje, no ponekad mi se čini da je to nagrada koja bi trebala označiti kraj mog profesionalnog i životnog puta. A ja imam još puno toga dati i pokazati. No, bilo bi neskromno reći da nisam počašćen.

VL: Htjeli ste da Samobor Dalaj-lamu proglasi počasnim građaninom?
PLEČKO: Jesam, i uvjeren sam da bi CNN to objavio. Ali u gradskoj upravi nije bilo sluha za tu moju ideju. To bi puno značilo za promociju grada jer A. G. Matoš je tu živio i svi o tome govore. Vivian Leigh bila je gošća Muzeja jedan dan i to svi spominju kao važan podatak. Mislio sam da bi i to bila velika reklama za grad jer riječ je o čovjeku koji je dobio Nobelovu nagradu za mir. Autohtoni sam Samoborac, moji su tu više od 500 godina. Samo 12 obitelji u Samoboru pravi su domoroci.

Više u tiskanom izdanju...