Nedjelja, 10. studenog
Svašta smo novoga danas iz medija saznali o sisačko-moslavačkoj županici Marini Lovrić Merzel: da joj obiteljska imovina vrijedi 15 milijuna kuna, da možda ima i nekretnine milijunske vrijednosti upisane na rodbinu, da kao županica financira radijske postaje u kojima je suvlasnik njezin muž, te da joj je muž iznimno agresivan – poslije HTV-ove emisije “Nedjeljom u dva”, u kojoj je sudjelovala, na hodniku HRT-a žestoko je verbalno napao voditelja Stankovića. Nova junakinja medija nije netipična nego tipična esdepeovka, a to se pogotovo vidi iz dvije pojedinosti – reče da je nitko iz SDP-a nije prozvao, što je uobičajeno za Milanovića i društvo, koji dosljedno štite svoje posrnule dužnosnike, te da se njezin slučaj ističe kako bi se prikrile HDZ-ove afere, a HDZ je već svakidašnje opravdanje Kukuriku koalicije za katastrofu u koju vode zemlju. Osobna bogaćenja (Lovrić Merzel), koja je teško objasniti legalnim stjecanjem novca, sukobi interesa (Jakovina, Ranko Ostojić), zatajivanje imovine u imovinskim kraticama (V. Pusić), grabež za povlaštenom saborskom mirovinom (Antešić, Kajin), krediti po povlaštenim uvjetima (Milanović), gozbe s tajkunima (Milanović, Linić), jurcanje državnim helikopterom i zrakoplovom za privatne potrebe (Milanović), skupocjeni automobili za svekoliku hijerarhiju, od Banskih dvora do općina, elitni odmori u Dubaiju i drugdje (Linić), ljetovanje o državnom trošku na Brijunima (Stazić), slikanje po najskupljim buticima (M. Opačić), premijerova zabrana ministru Lorencinu da odgovara na pitanje o sumnjivim kreditima... – sve te nepodopštine, u kojima su sudjelovali gotovo svi značajniji dužnosnici Kukuriku koalicije, ruganje su ne samo socijaldemokraciji, radništvu, nezaposlenima i sirotinji nego i svekolikom stanovništvu.
To stanovništvo u obliku poreza, smanjenih prihoda i sve veće neimaštine plaća nesposobnost vlasti, koja se pak nije spremna odreći ni trunka svojih golemih plaća, raskoši i povlastica. Marina Lovrić Merzel je samo stjecajem okolnosti iskrsla ilustracija razmetljivosti i bahatosti vlasti, a napad njezina muža na novinara zbog pitanja koja je postavljao njegovoj ženi navlas je isti kao gotovo redoviti napadi Milanovića na novinare i saborske zastupnike također zbog neugodnih pitanja. Bez ikakva osjećaja za ljude, državu i njezinu sudbinu, kukurikavci su se usredotočili na zgrtanje i samosvidljivost, na ono što o sebi ističe sisačko-moslavačka županica kad kaže da je napadaju zato što je “moćna i lijepa žena”. To isticanje osobina koje su u brizi za opće dobro potpuno nevažne, dapače, svjedoče o narcisizmu koji je suprotnost tom dobru karakteristično je za cijelu sadašnju vlast. Takve zagledanosti u sebe uništavale su cijele države, moćna carstva i kraljevstva, a mogle bi i te kako ugroziti ionako krhku Hrvatsku. Tko zna, možda to britanskom miljeniku Milanoviću i jest cilj.
Subota, 9. studenog
Podsjetnik na Titov teror nad hrvatskim Židovima
Podosta prijekora upućeno je u medijima hrvatskom veleposlaniku Ivi Goldsteinu u Parizu koji na zidu veleposlanstva drži Titovu sliku. Pokušao sam dokučiti zašto svaki dan uživa u gledanju krvavog diktatora, te sam “otkrio” sljedeće. Nadahnuće je vjerojatno dobio na licu mjesta, u Francuskoj, gdje je poznati pisac Romain Gary, prvo pod pseudonimom Emile Ajar, objavio slavni roman “Život je pred tobom” ili “Momo, zašto plačeš?”, izdan i u Hrvatskoj. Ako se dobro sjećam, u romanu jedna ostarjela Židovka, bivša prostitutka, poslije Drugog svjetskog rata, vrativši se iz Auschwitza, nastoji odgojiti mnoštvo djece svojih kolegica s pločnika. Kao uspomenu iz rata čuva i jedan Hitlerov portret da bi je podsjetio kako je bilo i gorih vremena. Kao obrazovan čovjek, koji je u svojoj karijeri “znanstvenika” poznavao i citirao i djela autora koji nikad nisu postojali, Goldstein je zacijelo čitao i Garyja, pa Titov portret čuva kao i starica Hitlerov, da ga podsjeća na vremena diktatorova terora, koji su i te kako osjetili i hrvatski Židovi, veleposlanikovi sunarodnjaci.
Ponedjeljak, 11. studenog
Na Poljudu je negdašnja Tereza zviždala današnjoj
“Odlazi prodana dušo!” – skandirali su Terezi Kesoviji navijači na Poljudu uoči utakmice na koncertu posvećenom Vinku Coci. Četnici su joj prvo iz kuće u Konavlima ukrali klavir i sve drugo što vrijedi a zatim je zapalili. Zaklinjala se da nikad neće u Beograd, govorila da nije na prodaju... Znala je da je u tome podupiru tako reći svi u Hrvatskoj koji je poznaju i slušaju, znala je da će, prekrši li svoja obećanja, izgubiti njihovo povjerenje, znala je da srbijanska politika i gotovo svekolika srbijanska javnost bitno nisu promijenili odnos prema stravi koju su Srbi učinili u Domovinskom ratu, znala je da se odlaskom u Beograd ide poniziti, da se tako žrtva klanja agresoru, ali je ipak otišla. Privučena masnim honorarima kojima Srbi kod poznatih Hrvata kupuju iskupljenje za svoja zla, velika pjevačica lake glazbe postala je velika pohlepnica laka morala. Pa je zapravo na Poljudu negdašnja Tereza zviždala današnjoj.
Utorak, 12. studenog
Katolički Srbin je, naravno, i Dante Alighieri
Pričao je jedan hrvatski pjesnik kako je jednom u Beogradu u ne baš trijeznom društvu morao trpjeti zlostavljanje jednog srpskog kolege koji je nabrajao mnoštvo gigantskih srpskih pjesnika kao dokaz velike nadmoći srpske književnosti nad hrvatskom. Na kraju, kad je jedva nekako došao do riječi, odgovorio mu je otprilike – dobro, imate vi sve to, ne poričem, ali nemate Dantea kao mi Hrvati, aludirajući na genijalni prijevod Mihovila Kombola. Srbijanski sugovornik je zanijemio. Ali nije zanijemio srpski lingvist Dragoljub Petrović, za kojega, kako tvrdi ovih dana, hrvatski jezik ne postoji nego je zaperak (izbojak, izraslina) srpskog, a Vukovar, Dubrovnik... srpski su gradovi kao što su Srbi i svi vukovarski i dubrovački katolici. A katolički Srbin je, naravno, i Dante Alighieri.
Srijeda, 13. studenog
Ne mogu nasljednici zla zlo prikazivati!
Krešimir Čokolić je u stopostotnoj produkciji HRT-a za Hrvatsku televiziju snimio seriju od četiri epizode pod naslovom “Zločini komunizma u Hrvatskoj”. Serija je završena u lipnju, još nije prikazana, a po svemu se čini da neće ni biti. Zašto? Razlozi su vrlo jednostavni. Glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman je u ime glavnog krivca za zločine komunizma, tada već umrlog Tita, osamdesetih godina kao predsjednik jugoomladine u Beogradu primao štafetu, a prema svjedočenju slavnog Radenka Radojčića bio je suradnik najzloglasnije tajne službe u Jugoslaviji, KOS-a. Predsjednik Josipović i Zoran Milanović, po čijoj je volji došao na čelo HRT-a, diče se svojim partizanskim precima i sriču hvalospjeve kapi titovki pod kojom su grozni komunistički zločini napravljeni. Pa ne mogu nasljednici zla zlo prikazivati!
Četvrtak, 14. studenog
Zar je nečija karijera vrijedna nečije krvi
“Ležao je na podu kao mrtav. Glava mu je bila u krvi. Pri tome desetak policajaca samo je stajalo pored njega i nitko mu nije htio pomoći”, rekla je jedna žena novinarima. Taj teško ozlijeđeni čovjek pod paskom bešćutne policije, u kojoj ima i aboliranih četnika, skidao je ćiriličnu ploču s policijske zgrade u Vukovaru, a zove se Darko Pajčić, sa 17 godina uključio se u obranu zemlje i prošao je teror srbijanskih logora. Nedavno je Milanović priznao da je pravio karijeru dok je Pajčić stradao za Hrvatsku, pa je na susretu sa studentima izjavio: “Propao sam u diplomaciji, vidjet ćemo što će biti u politici”. Karijeru u politici pravi dok njegova policija prolijeva hrvatska krv, pa možda i uspije, ne bi bio ni prvi ni posljednji.
Petak, 15. studenog
Druže Maras, a koji su bili interesi SDP-a i S. Mesića?
SDP-ov ministar Gordan Maras poslije uhićenja Nadana Vidoševića kaže – odgovoran je i HDZ koji ga je u Hrvatsku gospodarsku komoru i “poslao”, član te stranke bio je sve do predsjedničkih izbora. Da, da! Ali odgovoran je i SDP, koji ga je u vrijeme Račanove vlasti, kad se već znalo za glavne Vidoševićeve afere, također “poslao” u HGK, gdje je ponovno izabran za predsjednika. Odgovoran je i Mesić, vodio ga je na svojim titovskim putovanjima po Azijama i Afrikama te ga podržao u predsjedničkoj kampanji, a brata mu je imenovao za veleposlanika u Rimu premda nije znao talijanski. Druže Maras, zar ne bi bilo zanimljivo znati koji su to bili interesi nekoga iz SDP-a i Stipe Mesića u potpori Vidoševiću!?
Izgleda da i sdp ima svojih 20 obitelji!