Prišuljati se franjevačkim crkvama u Istri i onima na otocima Kvarnerskog zaljeva onako kako je to učinio dr. sc. Damir Demonja, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju s Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) iz Zagreba, može samo zaljubljenik u sakralnu arhitekturu, i to osobito onu franjevačku, u čije su temelje ti redovnici ugradili svoje poslanje otkako ih je osnovao „siromašak iz Asiza“, sv. Franjo.
– Franjevački red tijekom srednjega vijeka bio je jedan od najvažnijih činitelja duhovnosti hrvatskog naroda, a na nekim područjima i njegova opstanka. Hrvati su brzo stupili u dodir s franjevcima, i premda se u izvorima ti dodiri ne mogu precizno prostorno i vremenski odrediti, oni su nedvojbeni. Franjevci su na hrvatsku obalu došli u 13. stoljeću, još za života sv. Franje i od početka su ostavljali tragove svog ustaljivanja. Posebno zanimljiva bila mi je baština franjevaca, ona je raznovrsna i ogleda se i u boravištima, samostanima i crkvama, koji su bili stjecišta brojnih graditelja-majstora i umjetnika – kaže dr. sc. Demonja dodajući kako je upravo ta baština, posebno crkve, sastavni dio i pravi odraz osebujne povijesti samoga Reda i cijele jadranske Hrvatske.
– S obzirom na to da graditeljska baština franjevaca, posebno crkve, nije bila predmetom većeg zanimanja znanstvenika, privukao me izazov da bi bilo potrebno načiniti sustavnu obradu arhitektonskih tipova franjevačkih crkava uz sagledavanje specifične problematike sakralne franjevačke arhitekture jer ona je bitna sastavnica kulturnog i umjetničkog pejzaža. Osim toga, franjevačke crkve grade se u vrijeme kada zamire romanika i dolazi do procvata i afirmacije gotičkog stilskog izričaja, pa franjevci promiču novo, gotičko graditeljstvo, čime su oni u velikoj mjeri pridonijeli učvršćenju novog gotičkog stila na hrvatskoj obali – kaže dr. sc. Demonja pojašnjavajući kako je počelo njegovo sustavno istraživanje i sistematska obrada franjevačkih crkava na hrvatskoj obali od 13. do kraja 16. stoljeća.
Jer, kako veli, franjevačke crkve, na različitim razinama, svjedoče o snazi i trajnosti novih građanskih kultura, ponajprije gotike, a potom renesanse, ocrtavajući pripadnost sredini u kojoj se grade. One, također, pokazuju dosege kamenoklesarske djelatnosti i različite razine zadržavanja i/ili preplitanja stilskih koncepcija. Uz to, franjevačke crkve omogućile su izrazitiji prodor umjetničke baštine iz grada u okolicu, uz jačanje duhovnosti, pokornosti propisanom životu i kulturi. To sve činilo mu se važnim, izazovnim i zanimljivim znanstveno istražiti.
Poslanje propovijedanja
Dr. sc. Demonja svoju je knjigu „Arhitektura franjevačkih crkava u Istri (Puli, Poreču i Pazinu) i na otocima Kvarnerskog zaljeva (Krku, Cresu, Rabu i Pagu) do kraja 16. stoljeća“ predstavio na ovogodišnjem Interliberu, a u njoj je sustavno obradio 11 franjevačkih crkava u Puli, Poreču, Pazinu, Krku, Cresu, Rabu i Pagu. Dvojezično izdanje, s paralelnim hrvatskim i engleskim tekstom na istoj stranici, važan je korak prema otvaranju crkvenih prostora javnosti i turistima, osobito u tom turističkom dijelu Hrvatske.
– Premda je moja knjiga specijalistički znanstveni rad, želio bih da se ne koristi samo u kontekstu povijesnoumjetničke struke, već i u širem kontekstu održivog razvoja. Naime, franjevačke crkve obrađene su i u kataloškoj formi, detaljnim, vrlo iscrpnim deskripcijama, i mogu biti polazište njihova uključivanja u razvojne programe i projekte, posebno one koji se tiču razvoja posebnih oblika turizma, napose onog kulturnog – kaže dr. sc. Demonja, objašnjavajući kako bi na taj način te franjevačke crkve dobile „novi život, postale funkcionalnije i u svjetovnom smislu, a ne samo za religijske potrebe, što bi moglo imati i pozitivan efekt u smislu njihovog redovitijeg održavanja“.
– Osim toga, uključivanjem tih crkava u razvojne programe i projekte lokalnih zajednica, mogla bi se osigurati i financijska sredstva fondova EU, koja bi se koristila za njihovo redovito održavanje, sustavno obnavljanje i nova istraživanja – kaže dr. sc. Demonja dodajući kako bi želio da ova knjiga posluži kao poticaj i korisni izvor znanja kreatorima budućih strategija, strateških odrednica i razvojnih programa i projekata kulturnog turizma u Hrvatskoj.
Da je na dobrom putu, potvrdilo mu je Ministarstvo kulture koje je financijski poduprlo izdavanje Demonjine knjige, a upravo je i ono kreator spomenutih dokumenata na državnoj razini, dok je Ministarstvo znanosti i obrazovanja prepoznalo znanstvenu vrijednost njegova djela.
U monografiji koja ima 187 stranica, 13 poglavlja, 1 zemljovid, 3 tablice i 1 tablu, 11 arhitektonskih nacrta i 87 fotografija, predstavljene su franjevačke crkve, građene od sredine 13. do kraja 16. stoljeća, u Istri (Puli, Poreču i Pazinu) i na otocima Kvarnerskog zaljeva (Krku, Cresu, Rabu i Pagu): crkva sv. Franje u Puli, crkva sv. Franje u Poreču, crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije u Pazinu, crkva sv. Franje u Krku, crkva Navještenja Blažene Djevice Marije na Košljunu, crkva sv. Marije Magdalene u Poratu (Krk), crkva sv. Marije u Glavotoku (Krk), crkva sv. Franje u Cresu, crkva sv. Bernardina u Kamporu (Rab), crkva sv. Franje na Komrčaru (Rab) i crkva sv. Frane u Pagu, i posebno su analizirani njihovi tlocrtni tipovi.
Radi se o tzv. propovjedničkim crkvama, koje su franjevci gradili po dolasku u naše krajeve kako bi ispunili svoje poslanje.
– Tekstom, arhitektonskim prilozima, fotografijama i zemljovidom obrađene su franjevačke crkve u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva, građene od sredine 13. do kraja 16. stoljeća, koje su arhitektonska ostvarenja koja upotrebljavaju tip tzv. propovjedničke crkve. Upravo taj tip crkve, jednostavne jednobrodne građevine s drvenim stropom ili otvorenim grednjakom i svetištem realiziranim u obliku svedene četverokutne apside, odražava učenja Franje Asiškoga, osnivača Reda, koja su dosljedno naglašavala jednostavnost, skromnost i siromaštvo – objašnjava dr. sc. Demonja dodajući kako su sve te crkve jednostavnog oblika, pravokutno položene prizme lađe, jasnog volumena definiranog zidovima, minimalno rastvorenim prozorima i izrazito izdvojene četverokutne apside.
– Sve su te crkve jednobrodne i jednoapsidne, izuzev crkve sv. Franje u Puli, koja ima troapsidno svetište, i crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije u Pazinu, koja ima trostrano završenu apsidu izvana razvedenu kontraforima, i pokazuju jednostavnu prostornu artikulaciju ostvarenu dvjema prostornim jedinicama: višom i širom lađom te nižom i užom apsidom – tumači dr. sc. Demonja, navodeći kako su one podignute i zahvaljujući angažmanu i donacijama plemstva onoga doba.
Što se gradnje tiče, s obzirom na veliku sličnost tlocrta, pojedinih konstrukcijskih elemenata i arhitektonsko-plastičku obradu, moguće je zaključiti, veli on, da su franjevci za izgradnju svojih crkava unajmljivali graditelje, odnosno majstore u sredinama gdje su gradili crkvu.
Franjevačke crkve Istre i kvarnerskih otoka zrače skrivenom ljepotom, koja se često ne otkriva odmah.
Preplitanje starog i novog
– Svaka od obrađenih crkava jedinstvena je sama po sebi i krije ljepotu bez obzira na to što se to možda ne uočava na prvi pogled. Izuzetno je kod svake od tih crkava kako se prilagodila sredini u kojoj je građena i u kojoj je “živjela”, poštujući pravila reda koja su propisivala skromnost, vidljivu i u korištenju arhitektonske plastike. Skromni elementi arhitekture su lijepi, osebujni i dekorativni naglasci, pridonose cjelovitoj slici pojedine franjevačke crkve i istodobno svjedoče o ustrajnosti stilova. Obrađeni primjeri franjevačkih crkava pokazuju da se u konstrukciji i dekoraciji često isprepleću staro i novo u osebujnu cjelinu, dok se koncepcije jednog stila počesto izražavaju formalnim rječnikom drugoga, što je izraz stanovitog konzervativizma sredine. Meni je to bilo posebno, jedinstveno – kaže dr. sc. Damir Demonja koji je posebno zahvalan na suradnji svojim nekadašnjim kolegama arhitektima Ivani Valjato-Vrus i Ivanu Tenšeku.
– Činili smo sjajan tim, otvarali su mi poglede na one arhitektonske posebnosti i detalje koje sam, možda, ne bih uočio na način kako je trebalo – kaže autor te jedinstvene knjige koja otkriva ljepotu samozatajnih franjevačkih ljepotica u Istri i na kvarnerskim otocima