Šampion krčme 15 godina nastoji Tuđmana uvući u tu svoju krčmu

Osjećajući da je stare optužbe protiv Tuđmana previše istrošio, Mesić na beogradskoj TV smišlja nove, o navodnom Tuđmanovu žalu za Vojvodinom. Bez argumenata i svjedoka. Mesićeve izjave o Tuđmanu, i druge događaje koji su obilježili prošli tjedan, analizira kolumnist Večernjeg lista Milan Ivkošić.

SUB 8. PROSINCA

Nesposobnost skrivena iza smjene pomoćnika

Svojedobno je, u Sanaderovoj vladi, Jadranka Kosor od Jadranke Cigelj, predsjednice Ureda za civilne udruge, zatražila sigurnosnu provjeru članova Savjeta za civilno društvo. Pošto su se toj provjeri izrugale neke udruge sročivši zafrkantski sigurnosni upitnik, i taj upitnik i provjeru Kosorica je pripisala Jadranki Cigelj, koju je zbog toga Sanader brzinom munje smijenio. U vrlo sličnom scenariju ministrica kulture Andrea Zlatar smjenjuje svoga pomoćnika Milana Živkovića koji je, uz njezino odobrenje, javno obrazlagao novi način određivanja TV pristojbe koja bi se - imali ili ne imali televizor - ubirala kao porez. Poslije uzbune u javnosti, ministrica prijedlog povlači, preuzima odgovornost ali smjenjuje - pomoćnika. Zašto Kosorica i Zlatarova nisu smijenile sebe, to jest podnijele ostavke? Razlog bi mogao biti nadasve ljudski: poslije ostavki plaće bi im se prepolovile a povlastice bile ukinute. To bi prvoj, kojoj je svaki dan potrebna nova haljina, šešir, torba, cipele, broš... bilo teško podnijeti, a i drugoj bi se bilo teško odreći četiri, pet kilograma odrezaka koliko joj je očito dnevno potrebno.

NED 9. PROSINCA

Što reći u povodu novih Mesićevih napada na dr. Franju Tuđmana na beogradskoj TV Prvoj? U usporedbi s Tuđmanom, Mesić je nebitan političar. Marginalac koji je gledao westerne dok je Tuđman čitao i pisao knjige te se pripremao za sudbonosno vrijeme u kojem će povesti Hrvatsku. Neobrazovan, mnogo više sklon trošenju nego iskorištavanju vremena, površan i vickast, Mesić je bio i ostao zabavljač za birtije. Ali nitko i ništa ne jamči da su takvi zabavljači bez ambicija. Dapače! Jedva čekaju priliku da i događaje, i povijest, i ljude oko sebe uvuku u svijet lakrdijanja u kojem se jedino snalaze. U tom svijetu riječi, izjave i postupci nemaju težinu i važnost, sutra ih se možeš odreći ili ih poreći. Kad je Mesić pjevao ustaške pjesme i uspostavu NDH slavio kao hrvatsku pobjedu, on je to činio u duhu krčme, krčme koja ne pamti nego uvijek iznova traži da se zadovolji sadašnji trenutak raspojasanosti. Kad je u vrijeme rata rekao: “Srbi će na opancima onoliko zemlje odnijeti koliko su donijeli”, on je također bio zabavljač iz krčme, u kojoj se i nacije mogu vrijeđati, jer krčma nema memoriju, nema povijesti, odgovornosti i sankcija. Dapače, ona je utočište neodgovornih, utočište njihove ljubomore i zavisti prema svemu što se ne želi podvrgnuti mjerilima birtije. Već desetljeće i pol, obuzet tom ljubomorom i zavišću, Mesić nastoji Tuđmana i Hrvatsku uvući u tu krčmu ne bi li se kao njezin šampion nad njima osjećao pobjednikom. Ali kako vrijeme prolazi, sve je usamljeniji. Osjećajući da je stare optužbe protiv Tuđmana previše istrošio, na beogradskoj TV smišlja nove, o navodnom Tuđmanovu žalu za Vojvodinom. Nijedna od tih optužbi nikad nije potkrijepljena, nema svjedoka, samo - on je rekao meni, ili on je rekao onome a onaj meni. Mesić vjerojatno ni o čemu nema nikakve bilješke ili dokumente, on je usmen, kao što je bio usmen kad je - o čemu je cijeli serijal objavila “Slobodna Dalmacija” - radio za Udbu. Još ima ljudi koji Mesićevim provokacijama pridaju veliku važnost. Ali koju važnost kad vlasti više nema, a ugled mu se ograničio na društvo iz birtije? Ako ga još zovu na obilježavanje partizanskih obljetnica, s jednakim ga razlogom mogu zvati i na obilježavanje ustaških. Zašto ga, na primjer, ne bi zvali na neku obljetnicu Eugena Pusića, oca Zorana i Vesne Pusić, koji je kao sudac tako predano služio ustaškoj pravdi!? Na kriterije krčme i partizanija i ustaštvo imaju isto pravo, kao što ga imaju i na utjelovljenje krčme - Stipu Mesića. Zbog svjedočenja u Haagu neki su ga spremni proglasiti izdajnikom, ali i to je svjedočenje bilo na razini krčme, jer samo čovjek s birtijskom logikom i moralom može pristati na to da mu svjedočenje o Blaškiću bude sakriveno slučajem Dokmanović. Takve su bile i sve dužnosti koje je obnašao, od predsjednika Vlade i Sabora do predsjednika države.

PON 10. PROSINCA

Zapad prvi put prema Hrvatima objektivan

David Harland, direktor Centra za humanitarni dijalog, poslije presuda Gotovini i Markaču te Albancu Haradinaju, u kolumni u “New York Timesu” piše kako su Haagu “gotovo svi prijatelji Zapada oslobođeni, a gotovo svi Srbi proglašeni krivima”. Otkad su to hrvatski generali te Hrvatska prijatelji Zapada? Dosad smo mislili, a to je bila i činjenica, da su od Prvog svjetskog rata do devedesetih godina glavni zapadni igrač na ovim prostorima bili Srbi, da su to bili i na početku rata, kad su dobili zeleno svjetlo da oružjem sačuvaju Jugoslaviju. Nitko na Zapadu u posljednjih stotinjak godina nije bio sklon Hrvatima, to jest njihovoj težnji za vlastitom državom (osim Hitlera kojemu je režim NDH poslužilo kao sluganski i zločinački). Dapače, u vrijeme obje Jugoslavije nitko nije htio slušati hrvatske vapaje a svaka je “nacionalistička” politika na Zapadu osuđivana. Harland vjerojatno i zna da je Srbima nekritička sklonost Zapada širila krila, da je i to jedan od razloga krvoprolića, te da je haaškim presudama Zapad prvi put prema Hrvatima bio ne sklon nego objektivan i pravedan. Ali njemu je već i to - šok!

UTO 11. PROSINCA

Trojka u akciji isukala bombe, rašpe i livorvere

Zamisao da bi zastupnike u Hrvatskom saboru trebalo izrešetati kalašnjikovom nije pala na pamet bilo kome nego - prije desetak godina - estetu Anti Tomiću. Ni prvi ni posljednji kojemu se uz talent prokrijumčari ubilački nagon. Miljenko Jergović je protivniku u polemici Draženu Katunariću savjetovao da cijev pištolja prisloni uz čelo, opali i ubije se. Treći predstavnik poetike smaknuća iz “Jutarnjega lista” Jurica Pavičić ne nudi prozaiku Slobodanu Novaku pištolj nego u toga “kretena” (!!!) sasipa šaržer najgorih mogućih uvreda. Kad sam bio student, na Filozofskom se fakultetu prepričavalo kako su neki profesori, poslije Drugog svjetskog rata došavši iz šume, na predavanja donosili bombe kragujevke. Stavili bi ih na stol kao najpouzdaniji znak svoje pameti i glavni kriterij u hrvatskom intelektualnom miljeu. Koji su naslijedili Pavičić, Jergović i Tomić.

SRI 12. PROSINCA

Novi titoisti evoluirali – prema stražnjici

Mnogi normalni roditelji u normalnom stanju ne bi dopustili da im djeca u petom, šestom i sedmom razredu osnovne škole budu zlostavljana učenjem o masturbaciji, pornografiji, homoseksualnosti. U tim su godinama nevina i nezrela, a stajališta o tim temama ne smiju se nametati, jer je riječ o svjetonazoru u kojem presudnu ulogu ima obiteljska tradicija. Ali kao što u komunizmu narod ni o čemu nije odlučivao, neće odlučivati ni sada nego će morati prihvatiti diktat Zorana Milanovića, njegove supruge i Željka Jovanovića. Ipak, sprdnja je u tome što će svojim odgojnim terorom novokomunistički pederi štititi oblik spolnosti koji su starokomunistički pederi progonili sve do smaknuća – to jest homoseksualnost. Ipak su, dakle, današnji titoisti evoluirali – prema stražnjici.

ČET 13. PROSINCA

Šeks s Gotovinom opet više političar nego čovjek

Ima prljavština koje ljudi učine jedni drugima - takvih da se nikad ne mogu oprati. Bolje je živjeti s teretom uspomena na njih i s njima umrijeti nego ih nastojati oprati ulizivanjem onima kojima smo ih učinili. Vladimir Šeks iskoristio je mjesto i vrijeme na Tuđmanovu grobu i pozdravio se s generalom Gotovinom. I opet je bio više političar nego čovjek, političar koji misli da svoju žrtvu može i gurnuti u ponor i pozdraviti kad se iz ponora spasi. Još samo ostaje da iza nekog ugla Gotovinu zaskoči i zgrabi mu ruku – Ivo Sanader.

PET 14. PROSINCA

Himbenom brigom za ljude dobiva naklonost – za idući mandat

Evo ga opet! Treba reagirati na najnoviji porast broja nezaposlenih a ne pasivno čekati, rekao je predsjednik Josipović. Slatkorječivac s Pantovčaka misli da nevolje može ublažiti tako što ih konstatira i kaže da više ne može tako. Već tri godine na neprekidnom strmoglavljivanju Hrvatske u siromaštvo Josipović himbenom brigom za ljude dobiva naklonost – za idući mandat. Doslovce ništa za bolji život u to vrijeme nije učinio, ali je narodu poslao stotine utješnih poruka o stanju koje mora biti bolje dok je ono sve gore.