Sanader će morati vratiti 3,6 milijuna kuna u proračun

Ivo Sanader počinio je kazneno djelo ratnog profiterstva kada je krajem 1994. i početkom 1995. od Hypo banke primio proviziju od 7 milijuna šilinga kako bi im omogućio prodor na hrvatsko tržište. Time je iskoristio ratno stanje zbog kojega je Hrvatska bila u teškoj gospodarskoj situaciji, većina proračuna odlazila je na obranu i zbrinjavanje 630.000 prognanika, a zemlja se zaduživala po izuzetno visokim kamatama.

Sanader je kao zamjenik ministra vanjskih poslova trebao dogovoriti kredit za kupnju zgrada veleposlanstava, no umjesto da se brine o interesu zemlje koja je trebala proširiti diplomatsku mrežu, on je situaciju iskoristio kako bi sebi pribavio materijalnu korist. Zloporabom položaja, Sanader je beskrupulozno pridonio srozavanju gospodarskog stanja i ugleda države i destrukciji demokratskog sustava i zato uzimanje provizije nije ništa drugo nego ratno profiterstvo.

Pitanje nastupanja zastare

Ključni je to dio obrazloženja nepravomoćne presude koju je pročitala sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Jasna Galešić u ponovljenom suđenju bivšem premijeru u slučaju Hypo.

Sanader je osuđen na dvije i pol godine zatvora, a državi bi po pravomoćnoj presudi trebao vratiti 3,6 milijuna kuna koje je ostvario kaznenim djelom. Opstane li ova presuda i na višim sudovima, Sanader ipak neće morati u zatvor, jer mu je odrezanu visinu kazne već “pojelo” vrijeme provedeno u pritvoru i ekstradicijskom zatvoru u Austriji u kojima je proveo nešto više od četiri godine. No, presuda je značajna i po obrazloženju kojim je sudsko vijeće detaljno odgovorilo na sve prigovore Ustavnog suda na temelju kojih je 2015. Sanaderu ukinuta već pravomoćna presuda u ovom slučaju.

Ivo Sanader glumi da telefonira dok izlazi sa Županijskog suda nakon izricanja presuda

Prvi prigovor odnosio se na to da u postupku nije utvrđeno koji bi kazneni zakon bio povoljniji za Sanadera, a sutkinja je ovoga puta obrazložila kako primjena kaznenog zakona koji je na snazi bio u vrijeme počinjenja djela, onoga iz 1997., za Sanadera ne bi bila ništa povoljnija, s obzirom na to da je nerazmjerna imovinska korist koju je ostvario znatno veća od granice koju za dokazivanje zlouporabe položaja i ovlasti postavljaju i stari i novi zakon.

Što se tiče roka zastare, on se, kaže, ne uzima u obzir kada se utvrđuje koji je zakon povoljniji po okrivljenika. Ipak, suci su temeljito razradili i pitanje zastarnog roka, budući da je Ustavni sud prigovorio i da u prvom suđenju nije utvrđeno je li zastara u ovom predmetu nastupila prije 2010., kada je izmjenama Ustava propisano da kaznena djela ratnog profiterstva ne zastarijevaju.

Ustavni sud tada je protumačio kako se odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva ne može odnositi na djela koja su u trenutku stupanja na snagu ustavnih promjena već bila u zastari, no sudsko vijeće sada je preciziralo kako po pitanju zastare Sanaderu ne pomažu ni zakon iz 1977. ni onaj iz 2011. godine.

Po zakonu iz 1977., koji je na snazi bio u vrijeme primanja provizije, relativna zastara nastupila bi nakon 15, a apsolutna nakon 30 godina. Novi zakon poznaje pak, samo apsolutnu zastaru od 25 godina. Preostaje tek verzija zakona iz 1997., po kojemu bi relativna zastara nastupila u ožujku 2005., no sud je utvrdio da je DORH Sanadera od 2011. istraživao za niz kaznenih djela počinjenih od kraja 2004. Samim počinjenjem tijek zastare je prekinut, a rokovi su ponovo počeli teći, obrazložila je sutkinja.

U obrazloženju nepravomoćne presude koju je u velikoj dvorani istog suda pročitala sat vremena poslije, a u kojem je Ivu Sanadera i Roberta Ježića oslobodila krivnje u predmetu HEP Dioki u kojem se Sanader tereti da je od Mravka, tadašnjeg čelnika HEP-a tražio da pogoduje Ježiću tako da njegovim tvrtkama Dioki i Dina Petrokemija proda jeftinu struju, čime je proračun oštećen za oko 19 milijuna kuna, pojasnila je kako je to prvenstveno učinila jer je cijela optužnica bila temeljena na iskazu Ivana Mravka koji je u tijeku postupka preminuo pa ga Sanaderovi i Ježićevi odvjetnici nisu mogli ispitati na sudu.

Trebali obustaviti postupak

– Niti jedan od svjedoka koji su izravno svjedočili na sudu nije kazao kako su Sanader ili Ježić utjecali na to da Ivan Mravak da pozajmicu ili jeftiniju struju – pojasnila je sutkinja Galešić. Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović istaknuo je kako ga oslobađajuća presuda ne ispunjava nekim posebnim zadovoljstvom jer je po njihovu mišljenju postupak trebao biti obustavljen odmah nakon Mravkove smrti, a bocnuo je tu i sud s komentarom “eto nam sad odgovor na to zašto se 98 posto optužnica USKOK-a usvaja”.

>> Pogledajte izjavu Sanaderovih odvjetnika nakon presuda

Video: Maša Ilotić Šuvalić Izjave nakon presude Sanaderu