Nakon što je Sanader ustvrdio da nije primio proviziju za Hypo i da nije ratni profiter te da nije uzeo 10 milijuna eura mita za prepuštanje upravljačkih prava u Ini mađarskom MOL-u, vrijeme je da svoje završne riječi iznese tužiteljstvo.
Tamara Laptoš, uime USKOK-a, kazala je da je tijekom postupka nedvojbeno dokazano da je Sanader kriv za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.
Svoju tvrdnju gradi najprije na svjedočenjima Mate Granića i Nikice Valentića koji su kazivali da je u inkriminirano vrijeme, od kraja 1994. do proljeća 1995. godine Hrvatska bila u ratu, da je inflacija bila visoka i da financijsko tržište nije postojalo, a kamoli strane banke.
Tamara Laptoš dalje je ustvrdila da su brojni svjedoci kazivali o sastancima u ministarstvu vanjskih poslova u vezi kredita Hypo banke za kupnju zgrada velespoalstava. Napomenula je da je inicijativa za posao krenula od tadađnjeg ministra vanjskih poslova Austrije Aloisa Mocka.
Iako su se svjedoci različito sjećali kada su se ti sastanci održavali, suglasni su da je Mate Granić bio na svega jednom ili dva sastanka te da je Sanader bio glavni pregovarač, a to proizlazi i iz bilježaka G. Striedingera.
Jedini svjedok koji se drugačije sjeća je W. Kulterer, napomenula je Laptoš navodeći na niz mjesta zašto je njegov iskaz nevjerodostojan.
Laptoš tvrdi da je niz svjedoka potvrdilo da je Sanader bio glavni pregovarač oko kredita.
- Iako je Sanader u obrani pokušao minorizirati svoju ulogu u pregovorima, iz iskaza svjedoka proizlazi suprotno. Odnosno, da je on bio glavni pregovarač, poentira Laptoš.
Tužiteljstvu je također bitna bilješka G. Striedingera, jednog od direktora Hypo banke, sa sastanka na kojem su bili Kulterer i Sanader koju je sastavio nakon što su se dva potonja sastala u četiri oka. U bilješci se navodi da je Sanader u četiri oka Kultereru obećao da će Hypo imati povlašteni položaj u daljnjim poslovima u Hrvatskoj. Kulterer je sa Sanaderom, stoji u bilješci, dogovorio proviziju od pet posto. Dogovoreno je da će se 50 posto isplatiit nakon prihvaćanja kredita ostatak nakon potpisivanja kredita. Kao primatelj je naveden Eugen Laxa.
- Nedvojbeno je dokazano da je Sanader pravog Laxu, uglednog hrvatskog iseljenika, upoznao prije inkriminiranog razdoblja, te da je njegovo ime iskoristio kad je s Kultererom dogovarao isplatu provizije, tvrdi Laptoš.
Suđenje bivšem premijeru tako se primiče kraju. Nakon tužiteljstva, obrana će u četvrtak iznijeti svoju završnu riječ, a prva presuda očekuje se sljedećeg tjedna.
Primanje provizije ne mora biti povezano s ratnim stanjem što je istina, priznaje Laptoš Sanaderu, ali tvrdi da je on kao zamjenik ministra vanjskih poslova iskoristio svoj položaj, iskoristio ratno stanje i kao uvjet za kredit i za ulazak Hypo banke na hrvatsko tržište tražio i primio proviziju za sebe.
Dokazano je da se radi o ratnom profiterstvu, zaključuje.
Što se tiče Sanaderove obrane kako je je u Austriji u vezi istog postupka ispitan kao svjedok, dok ga ovdje tretiraju kao okrivljenika, Laptoš je rekla da to jest točno no i otkrila da je Austrija prepustila Hrvatskoj progon Sanadera upravo zbog lažnog iskaza o primanju provizije.
Tužiteljica Vanja Marušić kazala je, pak, kako je USKOK dokazao da je I. Sanader primio mito za Inu.
- Robert Ježić izričito je tvrdio da je pet milijuna eura bilo mito za Sanadera, a svjedoci Fazakaš i Gucerijev koji su ga trebali pobiti bili su izrazito neuvjerljivi i neusklađeni čak i međusobno, smatra Marušić.
Sanaderove optužbe da je Ježić lagao kako bi sebi kupio bolju poziciju i izašao iz zatvora, Marušić je odbacila kazavši kako je Ježić iz pritvora izašao jer su prestale okolnosti za njegovo zadržavanje te da je iskaz dao nakon puštanja na slobodu. Dodala je kako mu se pozicija u predmetima nije ničim poboljšala.
Kaže kako je tužiteljstvo tijekom postupka dokazalo da je Sanader s Hernadijem dogovorio da će za 10 milijuna eura predati pravo upravljanja Inom i da će RH preuzeti plinski biznis. Drugo, dokazali su da je Sanader i postupio u skladu s dogovorom, odnosno da je koristeći autoritet šefa vlade dogovorio uvjete prema kojima je potpisan ugovor, te treće da je Sanader kao premijer poduzeo službenu radnju koju nije smio obaviti jer su ugovori štetni za Hrvatsku.
Sanader ne samo da nije štitio interese Hrvatske, već ih je izdao za pišljivih 10 milijuna eura, decidirana je Marušić.
Da iza ovih ugovora ne stoji mito, mogli bismo govoriti o nesposobnosti i to bi bila poltička odgovornost. No znamo pozadinu. Dokazali smo da je Sanader svoj položaj koristio isključivo za svoje interese, i kao zamjenik ministra i kao premijer. Zato predlažem da se Sanadera proglasi krivim i da mu se izreče maksimalna zatvorska kazna, zaključila je Marušić. Maksimalna je kazna 15 godina zatvora.
Tijek suđenja pratite u nastavku
9.30 sati
Smatramo da je tijekom postupka nedvojbeno dokazano da je Sanader počinio kaznena djela za koja ga se tereti.
On je od kraja 1994. do kraja 1995. koristeći svoj položaj, kao zamjenik ministra vanjskih poslova zlorabio svoj položaj. Trajao je Domovinski rat, a Hrvatska u tom ratnom stanju pronalazila je teško banke kod kojih bi se zadužila, kaže Laptoš. Kao dokaz navodi svjedočenja Mate Granića i Nikice Valentića te uvid u podatke HNB-a o inflaciji.
U takvoj situaciji ratnog stanja kada nema financijskog tržišta, nema stranih banaka, RH traži kredit za kupnju zgrada veleposlanstava u svijetu. Tada se pojavljuje A. Mock, on je bio taj od kojeg je krenula inicijativa za pregovore s Hypo bankom.
9.40 sati
Tamara Laptoš dalje je kazala da su brojni svjedoci kazivali o sastancima u ministarstvu vanjskih poslova. Iako su se različito sjećali kada su se ti sastanci održavali, suglasni su da je Mate Granić bio na svega jednom ili dva sastanka te da je Sanader bio glavni pregovarač, a to proizlazi i iz bilježaka G. Striedingera.
Jedini svjedok koji se drugačije sjeća je W. Kulterer, napomenula je Laptoš.
Granić je, kaže, svjedočio kako je Sanader vodio sve pregovore.
- Saslušali smo i Miroslava Kovačića koji je bio Sanaderov savjetnik. On je naveo da se sjeća sastanaka u ministarstvu, da ih je bilo desetak i da su na njima bili Sanader, predstavnici Hypo banke i da je na jednom bio Mate Granić, dalje će tužiteljica.
- Iako je Sanader u obrani pokušao minorizirati svoju ulogu u pregovorima, iz iskaza svjedoka proizlazi suprotno. Odnosno, da je on bio glavni pregovarač, poentira Laptoš.
Što se tiče Kultererova svjedočenja, Laptoš kaže kako je on govorio da je na sastancima bila Zlata Vrdoljak što je ona demantirala, a isto je učinio i Hasslinger.
Da bi diskreditirala njegovo svjedočenje, Laptoš navodi kako se Kulterer nije mogao ni sjetiti kada je upoznao Sanadera, tko ih je upoznao, gdje, odnosno, da je davao drugačije odgovore.
- Sanader u obrani spominje pondi Hypa od 31. kolovoza 1994. i da ona ide njemu u korist, te da USKOK nije pribavio tu ponudu. No, to nije točno. USKOK je, stoji i u spisu, tražio od ministarstva vanjskih poslova tražio svu dokumentaciju i oni su nam poslali dopis u kojem je dostavljena sva pronađena dokumentacija. Ponuda nije dostavljena, kaže Laptoš.
Dodaje da je obrana predlagala da se ponuda pribavi i na pripremnom ročištu te je i sud zatražio dostavljanje te ponude. No i tada je ministarstvo odgovorilo da te ponude nema u arhivama.
Još tijekom istrage USKOK je putem međunarodne pravne pomoći tražio svu dokumentaciju od Hypa i oni su dostavili sve što su imali u arhivi, pa Laptoš ponavlja, ponuda nije dostavljena.
- Očito ova ponuda nije imala toliki značaj koliki joj pridaje obrana, smatra Laptoš.
Da je Sanader bio glavni pregovarač proizlazi i iz dokumentacije Hypo banke i bilješki odjela za inozemne poslove, dodaje.
Tužiteljstvu je bitna bilješka G. Striedingera, jednog od direktora Hypo banke, sa sastanka na kojem su bili Kulterer i Sanader koju je sastavio nakon što su se dva potonja sastala u četiri oka.
U bilješci se navodi da je Sanader u četiri oka Kultereru obećao da će Hypo imati povlašteni položaj u daljnjim poslovima u Hrvatskoj.
Kulterer je sa Sanaderom, stoji u bilješci, dogovorio proviziju od pet posto. Dogovoreno je da će se 50 posto isplatiit nakon prihvaćanja kredita ostatak nakon potpisivanja kredita. Kao primatelj je naveden Eugen Laxa.
Detalje je Striedinger zapisao prema diktatu W. Kulterera, sastanak je održan 30. studenog 1994. godine.
Kulterer, kaže tužiteljica, nije mogao objasniti sadržaj bilješke tijekom svjedočenja.
9.50 sati
Kaže kako je nelogična Kultererova priča da je Eugena Laxu prvi puta susreo već u kolovozu 1994. godine, a posebno jer ga se pri iskazivanju u istrazi nije ni sjetio.
Govorio je da mu je pristupio Laxa i rekao da će s Hrvatskom dogovriti da Hypo dobiti posao u Hrvatskoj, a on je to, nastavlja ironično, kao predsjednik uprave samo tako prihvatio.
Da bi svoje riječi potkrijepila navodi kako je inicijativa krenula od A. Mocka i da boljeg posrednika od njega nema.
Kulterer je, nastavlja, govorio i da je postojala jaka konkurencija stranih banaka da dobiju posao kreditiranja, no svjedoci su kazivali drugačije. Navodi ovdje posebno svjedočenje Nikice Valentića.
Tijekom postupka postavilo se pitanje tko je Eugen Laxa, zašto je naveden u bilješci kao primatelj provizije.
O pravom Laxi svjedočili su Vinko Šunde, Kurelec, Robert Tafra, Neda Prpić, a svi su manje višekazivali da je Laxa bio blizak HSS-u i da je HDZ gledao s gnušanjem.
Stoga, za USKOK je potpusno neprihvatljivo kada Sanader tvrdi da je za Laxu čuo od Franje Tuđmana.
Sanaderova obrana ne stoji ni kad kaže da je Laxu upoznao u ministarstvu vanjskih poslova, a Robert Tafra svjedočio je da je Sanadera upoznao s Laxom u Intercontinentalu i da mu je Sanader rekao "Stari je vrlo interesantna osoba".
10.00 sati
Sanader je nedvojbeno Laxu upoznao prije inkriminiranog razdoblja i iskoristio njegovo ime kada je s Kultererom dogovorio proviziju za kredit, tvrdi Laproš.
Kulterer je sa Sanaderom sve dogovorio, a to se vidi u bilješci, ponavlja Laptoš dodajući da se iz svjedočenja F. Hasslingera vidi da je Sanader tražio veću proiziju, umjesto pet, osam posto. No NO Hypa rekao je da je to previše i Kulterer je dobio nalog da smanji zahtjeve te su dogovorili proviziju od pet posto, nastavlja tužiteljica.
- Da je Eugen Laxa bio pravi primatelj provizije, nadzorni odbor banke bio bi obaviješten da on traži osam post provizije, a ne da to traži Sanader, pojašnjava Laptoš.
Jedino što je točno u obrani I. Sanader vezano za Laxu jest da se stvarno radilo o uglednom hrvatskom iseljeniku, kaže.
Pravi Laxa nikada nije dogovorio ni primio proviziju, tvrdi tužiteljica pa se poziva na četiri isplatnice. Provedenim grafološkim vještačenjem utvrđeno je da isplatnice nije potpisao pravi Laxa, pa čak ni da ih nije potpisivala ista osoba.
Što se tiče pisma navodnog Laxe u kojem Hypu kaže kako svoje savjetničke poslove za hrvatsko i bosansko tržište prenosi na tvrtku Bishopsdale, utvrđeno je da ni to pismo nije potpisao pravi Laxa već jedna od osoba koja je potpisala isplatnice.
10.10 sati
Drago Vidaković iskazivao je o Sanaderovu susretu s Kultererom u Klagenfurtu.
Točno je da ovaj susret u inkriminirano vrijeme i predaja žute kuverte samim po sebi ne bi značili ništa da Ivo Sanader kategorički ne tvrdi da nikad nije bio u Hypo banci u Klagenfurtu.
10.15 sati
Ivo Sanader u svojoj obrani tvrdio je kako kao zamjenik ministra vanjskih poslova nije mogao obećavati povlašteni položaj Hypo banke u Hrvatskoj. Govorio je da je to bajka, pa možda to i jest bajka, bajke su moguće u stvarnom svijetu, kazala je tužiteljica pozivajući se na bilješku W. Kulterera upravi banke u kojoj se spominje i Robert Ježić koji će nastaviti lobirati kod premijera. Laptoš Ježića svjedokom "Ero s onoga svijeta".
Obrana je uostalom, insinuirala da su svi svjedoci lagali. Pa koji je motiv da baš svi svjedoci lažu, pogotovo oni koji su iz Austrije dolazili svjedočiti.
Što se tiče Drage Vidakovića, za kojeg je obrana htjela dokazati da laže, obrana je zvala i osuđenu madam! A, pokazalo se da za njim nije bila raspisana tjeralica...
Puno govori i način na koji je obrana predlagala svjedoke i aludirala na zloporabu DORH-a i Bajića te da smo tražili da netko lažno svjedoči na sudu...
Ponovit ću, kaže Laptoš, iskat Drage Vidakovića potkrijepljen drugim svjedocima, npr. Striedingerov koji je vidio susret I. Sanadera i M. Granića.
10.35 sati
Što se tiče Sanaderove obrane kako je je u Austriji u vezi istog postupka ispitan kao svjedok, dok ga ovdje tretiraju kao okrivljenika, Laptoš je rekla da to jest točno no i otkrila da je Austrija prepustila Hrvatskoj progon Sanadera upravo zbog lažnog iskaza o primanju provizije.
11.45 sati
U nastavku suđenja tužiteljica Vanja Marušić obrazlaže zašto smatra da je dokazano da je Sanader kriv po drugoj točki optužnice, odnosno za prepuštanje Ine MOL-u.
Tri su bitne činjenice, kaže Marušić, koje je trebalo dokazati i koje smo dokazali a to je da je Sanader s Hernadijem dogovorio da će za 10 milijuna eura predati pravo upravljanja Inom i da će RH preuzeti plinski biznis, drugo, trebalo je dokazati da je Sanader i postupio u skladu s dogovorom, odnosno da je koristeći autoritet šefa vlade dogovorio potpisivanje ugovora, te treće da je Sanader kao premijer poduzeo službenu radnju koju nije smio obaviti jer su ugovori štetni za Hrvatsku.
Za primanje mita ključno je svjedočenje Roberta Ježića, navodi Marušić prepričavajući što je on iskazivao.
Ježićev je iskaz potrkijepljen materijalnim dokazima, a posebno što se tiče susreta u vladi gdje postoji knjiga ulazaka i izlazaka.
Ježić je podsjetimo, tvrdio kako je za Sanadera organizirao primanje 10 mil. eura mita.
- Sanader je minorizirao svoj odnos s Hernadijem...no tome nije tako, tvrdi Marušić.
Tijek raskida ugovora Xenoplasta i ciparskih tvrtki upućuje na to da je novac bio namijenjen Sanaderu, nastavlja.
Sanaderova obrazloženja za dolazak u Zurich su neuvjerljivi, napominje tužiteljica.
- Jasno je da se radi o fiktivnim ugovorima, a nitko od društva Xenoplst nije tražio ispunjenje nekih obveza i raskid slijedi samo formu. Raskid je uslijedio u prosincu 2009. godine, a i Hurlimann je opisao da je i treći put Imre Fazakaš došao u Zurich i rekao da će se ugovori raskinuti. Nitko nije tražio povrat novca, tek dvije godine kasnije na adresu Xenoplasta stuiže zhajtev za povratom novca, iako je bilo ranije rečeno da nema potraživanja: Taj pozet, nakon pokretanja istrage u ovom predmetu, jasno pokazuje da se htjelo prikriti da su to bili fiktivni ugovori, pojašnjava.
Navodi Roberta Ježića životni su kad kaže da je novac trebao neko vrijeme ležati na računu i koristiti se da se prikrije njegova prava namjera, smatra Marušić.
12.00 sati
Obrana je putem svjedoka Mihaila Gucerijeva i Imre Fazakaša pokušala osporiti iskaz Roberta Ježića i Stephnana Hurlimanna no njihovi su iskazi, tvrdi tužiteljica, nelogični, neuvjerljivi i neusklađeni čak i međusobno.
- Robert Ježić izričito je rekao da je novac bio mito za Sanadera, ponavlja.
- Nevjerojatno je da je Fazakaš isplatio pet milijuna eura za posao osobi (Robert Ježić, op.a) koju nikad nije vidio, za posao koji nikad nije obavio, smatra Marušić.
Fazakaš i Gucerijev tvrdili su pred sudom da su platili Ježiću za lobiranje za Družbu Adriju. Tužiteljstvo im ne vjeruje ni jednu riječ.
12.20 sati
Marušić tvrdi kako je dokazana veza između Fazakaša i MOL-a.
Kaže kako je Gucerijev iskazivao štiteći svoje poslovnne interese zbog povezanosti s MOL-om i prisnog odnosa s Hernadijem.
Marušić tvrdi da Sanader minorizira svoj odnos s Ježićem.
12.30 sati
Sanaderove optužbe da je Ježić lagao kako bi sebi kupio bolju poziciju i izašao iz zatvora, Marušić je odbacila kazavši kako je Ježić iz pritvora izašao jer su prestale okolnosti za njegovo zadržavanje te da je iskaz dao nakon puštanja na slobodu. Dodala je kako mu se pozicija u predmetima nije ničim poboljšala.
12.34 sati
Iz rješenja mađarskog tužiteljstva vidi se samo da je obustavljena istraga protiv nikaga, poentira Marušić, a što se tiče Sanaderove kritike da tužiteljtsvo nije uzelo u obzir što je Mađarska odbacila mogućnost da je Sanader primio mito od Hernadija.
12.40 sati
Marušić je Sanaderove tvrdnje kako on nikome nije nametao svoje zaključke suprotstavila iskaze koje su pred sudom dali i Polančec i Šuker. Polančecova prezentacija o Ini trajala je svega pola sata, kaže Marušić, nije bilo rasprave.
13.15 sati
Tužiteljica navodi kako su ugovori štetni za RH, jer se , između ostaloga, njima uvelo i treće upravljačko tijelo što je suprotno zakonu o trgovačkim društvima, te kako je uvođenjem odbora izvršnih direktora uvedena i konzultacija s MOL-om prije donošenja odluka. To nije u interesu Hrvatske, smatra.
Apsurdno je da Inine odluke najprije dolaze na konzultaciju izvršnim direktorima MOL-a koji su članovi uprave Ine, napominje Marušić.
Na Sanaderove riječi kako je novi menadžment zaslužan za dobro poslovanje Ine, USKOK odgovara kako su za dobit najviše zaslužna nalazišta nafte u Siriji i sjevernom Jadranu.
Što se tiče zadržanih 17 pitanja, na koja se poziva obrana, Marušić kaže kako nije logično što su izuzeti poslovni plan i financije jer je to ključno za upravljanje, a o čemu su goovrili i članovi uprave Ine.
13.25 sati
Sve imamo potkrijepljeno dokumentacijom sa sjednica, jasno je da hrvatska strana u upravi nema nikakve upravljačke funkcije u Ini, te da o svemu odlučuju mađarski članovi izvršnog odbora, ponavlja Marušić.
13.40 sati
Sanader ne samo da nije štitio interese Hrvatske, već ih je prodao za 10 milijuna eura, decidirana je Marušić.
Da iza ovih ugovora ne stoji mito, mogli bismo govoriti o nesposobnosti i to bi bila poltička odgovornost. No znamo pozadinu. Dokazali smo da je Sanader svoj položaj koristio isključivo za svoje interese, i kao zamjenik ministra i kao premijer. Zato predlažem da se Sanadera proglasi krivim i da mu se izreče maksimalna zatvorska kazna, zaključila je Marušić.
kriv ej ko kosi toranj u pizi. i krivlji.