Dr. Ivo Sanader doživio je i poduzeo nekoliko velikih obrata tijekom svoje političke karijere, no vjerojatno je jedna od njegovih najvećih, što karakternih, što političkih mijena bila ona koja se odnosi na njegov stav prema optuženim hrvatskim generalima. Sanader s početka veljače 2001., kada drži znamenitu nacionalnu budnicu na splitskoj rivi pred 200.000 ljudi, dijametralno se razlikuje od onog Sanadera koji je 2005. pokrenuo akcijski plan za hvatanje Ante Gotovine.
Godine 2001., koalicijska vlast SDP-ove šestorke tek je bila odvalila prvu punu godinu vlasti, predsjednik RH Stjepan Mesić već je, objavom Tuđmanovih transkripata i prisilnim umirovljenjem generala, dobrano potresao naciju, a Ivo Sanader, mlad i dinamični lider posustalog HDZ-a, odlučio je žestoko udariti temelje za politički povratak na vlast. “Nema tog naroda, dame i gospodo, koji će se odreći svojih heroja, junaka, a naravno da se ni hrvatski narod neće odreći najboljih hrvatskih sinova... Mi smo ponosni na hrvatske generale, na hrvatske časnike, mi smo ponosni na hrvatske branitelje i ponosni na našeg viteza Mirka Norca!”, grmio je Sanader i zaradio ovacije. Uvijek je bio izuzetan govornik i savršeno je i u trenutku mogao pogoditi bilo okupljenih.
Povezao se s Carlom
Tada se taj njegov govor još uvelike odnosio na Mirka Norca, koji se tada još skrivao od uhićenja, no ubrzo se ova retorika prenijela na ostale ugrožene generale. Pa i na Antu Gotovinu, koji je u idućim oporbenim godinama HDZ-a postao novi nacionalni simbol kojim se Sanader rado koristio. Sanader je bio saveznik hrvatskim junacima. Prijatelj obitelji i politički zaštitnik. Kao takav, nakon nepune četiri godine, postao je neupitan vođa opet ojačalog HDZ-a. Na valu novog hrvatskog patriotizma i retorike o očuvanju vrijednosti Domovinskog rata i Tuđmanovih vizija, Sanaderov HDZ, bez imalo dvojbi, ponovno osvaja državnu vlast.
No, kao premijer, Sanader mijenja poziciju. Njegov primarni politički cilj postao je prijam Hrvatske u EU. U tom je trenutku Ante Gotovina već više od dvije godine bio u bijegu, a Haaški je sud objavio da je Gotovina jedan od najtraženijih bjegunaca. Nova haaška tužiteljica Carla del Ponte pobrinula se da se i u izjašnjavanju Vijeća sigurnosti UN-a, poslodavca Tribunala, Ante Gotovina nađe u istom kontekstu i društvu s odbjeglim Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem. “Znam da Gotovina tamo ne pripada, ali stavit ću ga u to društvo”, poručila je Carla del Ponte tadašnjem hrvatskom premijeru Sanaderu. Dakle, Gotovina više nije mogao imati status heroja. Kako bi ostvario svoj glavni cilj, Sanader se odlučio povezati s haaškim tužiteljstvom. A taj je put do Carle del Ponte, koja je određivala tempo pomicanja Hrvatske prema EU, vodio je preko Londona. Britanska je politika, naime, bila glavni Del Pontin opskrbitelj informacijama i, pokazalo se, godinama poslije, više dezinformacijama o mjestima skrivanja Gotovine.
Britanski MI 6 tutnuo je u ruke haaške tužiteljice sve one iritantne dezinformacije da se Gotovina skriva po hercegbosanskim samostanima, da je viđen u Brelima, na jedrilici na Jadranu, da šverca oružje za IRA-u, a najopasnija je bila dezinformacija da hrvatska Vlada ima kontakt prema Gotovini. To su ona vremena kada su sluđeni novinari zvali franjevačkog svećenika ispod Vran planine i raspitivali se je li tamo Gotovina, a on im odgovorio: “Nazovite kasnije, general trenutačno spava.” Bez obzira na to što je dijelu euro i svjetske diplomacije bilo jako dobro poznato što radi tužiteljica te da je riječ pretežito o dezinformacijama, Sanader je bio pod golemim pritiskom. Razmišljao je i smislio – ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se. I postao saveznik haaške tužiteljice i Britanaca.
Ubrzo je ovu odluku opredmetio i potpisao državni ugovor kojim je Hrvatska sama pristala da agenti druge države preuzmu poslove nacionalne sigurnosti. Sanader je beskrupulozno spremno prihvatio ovo sakaćenje. Britanskom MI 6 nije trebalo mnogo, odmah su u Zagreb stigli specijalnim kombiji marke Bedford, punima sofisticirane opreme za prisluškivanje komunikacija. Istina, sličan je ugovor bio odobren još u vrijeme Račana, Sanader se pobrinuo da britanski agenti još legalnije sjednu na telekomunikacije u RH. Kombiji su stigli sa službenim ciljem da se hrvatskim službama pomogne u lociranju i uhićenju, potom transferiranju Gotovine. Ubrzo su hrvatske tajne službe otkrile kako Britanci radije prate i prisluškuju političare i gospodarstvenike. Iz tog doba vrijedi i priča da Sanaderovi ministri gase mobitele i vade baterije kada ulaze u Banske dvore. Uzgred, jedan od britanskih kombija postao je i žrtvom “strujnog udara” na parkiralištu hotela Holliday na zagrebačkoj periferiji, a Britanci su se naljutili na naše agente.
Dunji otkaz u MORH-u
Ta britanska akcija bila je nadopuna Sanaderovu Akcijskom planu u desetak bitnih točaka koji je ovaj pokrenuo, naloživši specijalnim grupama unutar obavještajne zajednice da popišu, nadziru i onemogućuju Gotovinine jatake. Tim planom deseci Gotovininih prijatelja uistinu su bili blokirani, njihove tvrtke više nisu uspjele pronaći niti dogovoriti poslove, a niti su mogle legalno pronaći kupce za svoje proizvode. Plan se dobro provodio, a dio Gotovininih prijatelja uistinu je ostao bez prihoda. Računalo se da će time i Gotovina ostati bez novca potrebna za skupo skrivanje po svijetu. Sanaderov plan postao posebno bešćutan kada je za cilj odabrana i Gotovinina supruga Dunja i sin Ante.
U rekordnom je roku i na nezakonit način izbačena s posla u MORH-u. Potjerana, formalno zbog umirovljenja, a onda nije mogla dobiti mirovinu jer – ne ispunjava uvjete. Posljedica su toga plana – D. Gotovina danas je bez prihoda. O toj hajci, koju potpisuje Sanader, nešto je, prije dvije i pol godine u intervjuu za njemačke medije rekao i Günther Verheugen, bivši povjerenik za proširenje EU: “Hrvatska je, ironično, zaostala zbog čudnih sumnji da štiti i krije Gotovinu; već bi bila članica da nas jedna tajna služba jedne države EU nije sve izludjela tim pričama.” Vrijedno svjedočanstvo o pritiscima na RH. Kojih ima i dalje, do danas. Sanader-britanski akcijski plan u međuvremenu je sredinom 2005. počeo davati dobre rezultate. Sanader, kao bivši saveznik heroja, imao je dovoljno znanja o tome gdje treba udariti, gdje najviše boli. Lociran je Gotovina, mjesec dana poslije uhićen na Tenerifeu.
Dana 10. prosinca prebačen je u Haag. Dana 10. prosinca umro je predsjednik Tuđman, a Sanader je bio i predvodnik detuđmanizacije te je izbacio tisuće tuđmanovaca iz HDZ-a. Dana 10. prosinca i Sanader je prebačen, vidjet ćemo gdje. Godine 2005. tješio se da je Gotovinu riješio jer je to bio uvjet za ulazak RH u EU. Godine 2010. uvjet za ulazak RH u EU je – procesuiranje Sanadera. Što ti je život!
*Veliki specijal na 30 stranica o bijegu Ive Sanadera čitajte danas u tiskanom izdanju Večernjeg lista!
Iz govora Franje Tuđmana, Zagreb, 26. lipnja 1999. \"Nedavno sam u nekoj prigodi kazao da u Hrvatskoj ima 10-15%, a ponegdje, to znači u nekom mjestu zbog različitih razloga, 20% onih koji se nikako ne pomiruju s hrvatskom slobodom, hrvatskom samostalnošću, onih koji bi izvojevanu hrvatsku slobodu htjeli iskoristiti da nam unište tu slobodu, da se opet predaju u ruke nekih stranih čimbenika. I kao što su jučer bili za ove ili one nadnacionalne ideje od austroslavizma pa do jugoslavenstva i socijalističkog integralizma, danas su za to da nas prisile da pod svaku cijenu prihvatimo bilo kakve integracije, čak i one balkanske. No, hrvatski je narod sazrio. Jesmo za integracije sa svijetom, ali za integracije u kojima ćemo ostati samostalna domovina, za integracije u koje ćemo i sami unijeti svoju misao, svoj dio, u kojima nećemo postati ničiji pijun i ničija anonimnost za provedbu bilo kakve politike. I jučer i danas za rješavanje bilo kojeg pitanja postoji mnogo mogućnosti, koliko ljudi, toliko mišljenja, ali kao što je jedan od suvremenih baskijskih filozofa rekao: \"Među bezbroj mogućnosti uvijek postoji samo jedna najbolja.\" \"Nešto kratko o današnjim prilikama u svijetu, razumije se, u odnosu na Hrvatsku. Geopolitički položaj Hrvatske je, na žalost, takav da je on nepovoljno utjecao na cjelokupnu dosadašnju povijest Hrvatske, i ostvarenjem ovakve demokratske Hrvatske, s jedinstvom većine naroda, istrgli smo se iz omči toga i takvog geopolitičkog položaja i kazali da više nećemo biti sredstvo drugih međunarodnih čimbenika koji će nas upućivati na ovakve ili onakve saveze, federacije, konfederacije, jer imamo gorko iskustvo od nestanka narodnih vladara za sve vrijeme života podijeljene Hrvatske, trojedne Hrvatske u Habsburškoj monarhiji, pa u Jugoslaviji itd. No, da bismo mogli voditi takvu samostalnu hrvatsku politiku u interesu hrvatskoga naroda, ne nasuprot svijetu i integracijama u suvremenome svijetu, ali takvu samostalnu politiku kojom ćemo se integrirati, ali tada kada to odgovara i hrvatskim nacionalnim interesima, a ne takvu politiku koja će nas gurati u ne znam kakve integracije. Vjerojatno ste upoznati s tim da su već tiskali i svjetske atlase, ne samo na pet svjetskih jezika, nego i na još 17 drugih, da Hrvatsku opet pripisuju na Balkan u nekakvu, nekad su je zvali Euroslavija, pa Zapadni Balkan, itd., no sad bez Slovenije, ali s Albanijom. Nikada Hrvatska više ne može pristati da bude povezana s onim turbulentnim područjem kojemu povijesno, civilizacijski, kulturno ne pripadamo, ali jesmo za normalizaciju odnosa sa svim tim susjednim državama radi očuvanja mira, radi stabilnosti međunarodnog poretka, radi normalnog razvitka i hrvatskog i drugih naroda.\" DANAS ĆU OTIĆI ZAPALITI SVIJEĆU PRVOM HRVATSKOM PREDSJEDNIKU... (A o tome ni riječi u \"hrv.\" medijima, a ni o koincidencijama s datumima)