Sanader: USKOK se pravi 'papskiji' od pape

Ivo Sanader, kojemu se sudi zbog optužbi da je mađarskom MOL-u predao upravljanje Inom za mito od 10 milijuna eura, uvjeren je da su ugovori u Ini dobri za Hrvatsku. Nikakvo mito nije ni tražio ni primio.

– Interes je Hrvatske da Ina dobro posluje – kazao je Sanader danas iznoseći svoju obranu pred sudskim vijećem zagrebačkog Županijskog suda. Napominje da Ina danas dobro posluje i da godišnje puni državni proračun s osam do devet milijardi kuna.

– Nije važno tko upravlja Inom, već donosi li Ina dobit – kaže Sanader napominjući da, iako to možda zvuči blasfemično, to je tako u poslovnom svijetu.

– Pa je li nama bitno da Inom upravlja loša hrvatska uprava ili sposobni mađarski menadžeri – pita se.

Sanader je u obrani naveo kako je do izmjena međudioničarskog ugovora u Ini došlo krajem 2008. godine iz niza razloga. Najprije, istjecao je tzv. lock up period, a hrvatski udjel pao je na 44 posto, dok je MOL imao oko 48 posto dionica. Uostalom, Ina je krajem 2008. godine bila pred krahom za koji je, između ostaloga, kriva i hrvatska uprava.

Kaže da su ugovori potpisani nakon dugotrajne i mukotrpne rasprave te da nitko nije bio protiv.

– Nikome nisam nametao zaključke – kazao je Sanader.

Tvrdi da je USKOK propustio izvršiti svoju zadaću, odnosno prikupiti dokaze koji idu i njemu u korist te da su riječi Roberta Ježića koji ga tereti uzeli zdravo za gotovo.

USKOK-u predbacuje jer je zanemario mađarsku istragu koja je utvrdila da mita nije bilo, kao da je Mađarska banana država te da se pravi "papskijim" od pape.

Napomenuo je Sanader kako je USKOK od kaznenog progona trebao odustati još tijekom istrage, a ne pozivati svjedoke koji su i sami u skubou sa zakonom.

Obrušio se na Ježića za kojeg tvrdi da laže. Da je svojim svjedočenjem kupio sebi izlaz iz zatvora i putovnicu, te da je spreman odreći se pet milijuna eura u zamjenu za slobodu.

- USKOK vodi ovu akciju protiv mene i pojačava svoje djelovanje i utjecaj na javnost dajući informacije medijima jer se iz tajnih iskaza pojavljuju samo oni protiv mene. Svjedoče ljudi koji su sami u problemima s USKOK-om ili su bili u zatvoru, kao Ježić ili Vidaković pod istragom. Oni su pod pritiskom i nudi im se: "Ti znaš što ćeš reći". USKOK je trebao odustati od optužnice. Navode R. Ježića trebalo je istražiti i provjeriti, surađivati s Mađarima, a ne pod svaku cijenu tvrditi nešto za što nema pokrića u dokumentima, zaključio je Sanader.

Dokazni postupak je ovime završen i u srijedu tužiteljstvo kreće s iznošenjem obrane. Nakon njih na redu su Sanaderovi odvjetnici te naposlijetku izricanje prve presude bivšem premijeru RH.

Tijek suđenja pratite u nastavku:

9.30 sati

– Moja vlada odnos s MOL-om naslijedila je od Račanove vlade. MOL je tada imao 25 posto dionica. Naslijedili smo i Zakon o privatizaciji Ine koji propisuje da se braniteljima ima dati 7 posto dionica, da se još 7 posto po povlaštenoj cijeni mora prodati zaposlenicima i jedan dio da se proda hrvatskim građanima. To su bile obveze iz zakona – naglasio je Ivo Sanader na početku današnje rasprave.

Odbacio je optužbe USKOK-a i Roberta Ježića.

– Nisam ni tražio ni primio mito – naglašava.

Što se tiče međudioničarskog ugovora iz 2003., spominje jedan članak koji kaže da u onom času kad jedan od dioničara ima više od 50 posto, automatski ima većinu u NO-u. Kad jedna strana padne ispod 50 posto, moraju se mijenjati upravljačka prava.

Također, MOL do ljeta 2008. nije smio raspolagati dionicama Ine, to je bio tzv. lock up period.

9.40 sati

– Nakon pet godina – prisjetio se Sanader – istjecao je lock up period i obaviješten sam da MOL ne želi prodati svoje dionice. Sukladno Zakonu o privatizaciji Ine rodila se ideja o zamjeni dionica. Sukus ideje bilo je da Vlada kontrolira poslovanje MOL-a i jača regionalnu ulogu.

– Imao sam sastanak s mađarskim premijerom i o tome smo razgovarali, on se složio i odlučili smo vidjeti što bi značila zamjena. Naložio sam Polančecu da ispita kako na burzi kotiraju dionice, odnos je bio 3 naprema 1. Mi bismo za jednu dionicu MOL-a morali dati jednu dionicu Ine pa smo odustali od te ideje – objašnjava Sanader. Riječ je o razdoblju do ljeta 2008.

Polančec ga je izvijestio da je iz razgovora s čelnicima MOL-a doznao da oni idu u dobrovoljnu javnu ponudu.

– Dionice su ponudili kupiti u većoj vrijednosti nego na burzi. MOL-u su tako prodali građani, Fond hrvatskih branitelja i neki zaposlenici.  Došli su tako do 22 ili 27 posto dodatnih dionica što je MOL dovelo do tih oko 48 posto dionica – naglasio je Sanader.

– To je dovelo do situacije da je Vlada imala oko 44, a MOL oko 48 posto, istjecao je lock up period i došlo je do pregovora.

– MOL je, sukladno ugovoru, tražio izmjene međudioničarskog ugovora – kaže Sanader.

Što se tiče rada povjerenstva za Inu koje se često spominjalo tijekom suđenja, Sanader napominje da, kad ministar bude imenovan na čelo takvog jednog povjerenstva, ima mandat od Vlade i zadužen je za to da tijelo dođe do dobrih rezultata.

– Sjećam se da sam na sjednici Vlade vrlo jasno rekao koja im je zadaća: Pokušajte osigurati što je moguće veći utjecaj hrvatske strane u tim pregovorima. Bilo mi je jasno da ne možemo imati utjecaj kao kad smo imali 75 posto, ali rekao sam im da ispregovaraju što bolju poziciju.

– Polančec nikad nije dobio od mene nalog kako da vodi pregovore, nisam na njega vršio pritisak niti na bilo kojeg člana povjerenstva ili na ministre koji su se kasnije uključili – decidiran je.

I gđa. Kosor i Matulović i Šuker bili su uključeni, kaže Sanader, no usprkos tvrdnjama USKOK-a, Sanader tvrdi da je tražio da se sačuva utjecaj hrvatske strane kao kad je Vlada imala 75 posto dionica Ine.

9.50 sati

Sanader napominje da su pregovori bili teški i mukotrpni. Dodaje da su se političke odluke najprije donosile nakon rasprave na Predsjedništvu HDZ-a, a kasnije se o odlukama raspravljalo i s političkim partnerima.

Koliko se sjeća, Polančec je imao četiri powerpoint-prezentacije na Predsjedništvu i kaže kako su bili svjesni da je riječ o bitnoj stvari te su rasprave trajale i po nekoliko sati.

– Te su rasprave stvarno bile rasprave. Ljudi su se javljali za riječ, to su ljudi sa svojim integritetom i bili su upućeni – napominje Sanader.

Kaže da se raspravljalo četiri puta jer je bilo dilema. Povjerenstvo bi došlo do dileme, Predsjedništvo je o tome donijelo odluku pa bi oni dalje raspravljali i tako četiri puta.

– Uvijek sam inzistirao kod važnih tema da se što više ljudi iz Predsjedništva izjasni, da kažu što misle. Svi su mogli slobodno iznositi svoja stajališta i dileme. Zbog toga su se nekad stvarale prepirke.

9.53 sati

– Odbacujem insinuacije da sam na bilo kojem tijelu davao bilo kakve unaprijed smišljene zaključke, a mislim da se to pokazalo i tijekom postupka. Nitko nije bio protiv ni na Vladi, ni na Predsjedništvu, ni na užem kabinetu, ni u razgovoru s kolektivnim partnerima – inzistira Sanader.

– Ljudi su glasovali savjesno i slobodno za tu odluku i ona je donesena kolektivno – nastavlja.

Međutim, Sanader još dodaje da se tijekom suđenja čulo da ugovori nisu dobri za RH, no on je uvjeren da su ti ugovori dobri za Hrvatsku.

– Interes je RH da Ina dobro posluje i da daje materijalne i financijske rezultate – kaže Sanader.

Napominje još jednom da smo "mi" pali sa 75 posto, a oni  su porasli na 48 posto i logično je da su tražili promjenu ugovora.

– RH je zadržala pravo prvokupa i pravo reotkupa – naglašava Sanader kako je riječ o ključnim pravima koja su uglavljena u ugovoru, uz 17 zadržanih pitanja koja su osigurala da hrvatska strana zadržava vitalan utjecaj u Ini.

– Bitno je napomenuti da je Ina bila krajem 2008. pred kolapsom, i na to su me upozoravali i Polančec, i Šuker, i Dropulić i rekli da je pomoć MOL-a neophodna.

– Zašto je Ina došla u tu situaciju? Vjerojatno i radom uprave – odgovara sam sebi Sanader dodajući.

–  Definitivno je uprava kriva što se Ina našla u takvoj situaciji.

10.00 sati

– Ina danas posluje s dobitkom, uplaćuje u proračun između osam i devet milijardi kuna godišnje. E, sad ja pitam, da nismo napravili to što smo napravili 2008. i 2009., RH bi ostala bez osam milijardi kuna godišnje – tvrdi Sanader.

Podsjeća da je na zahtjev Vlade RH Ina lani isplatila dividendu iako je bilo predviđeno da se dobit iz 2010. reinvestira u Inu.

– Nije važno tko upravlja Inom, već donosi li Ina dobit – kaže Sanader napominjući da, iako to možda zvuči blasfemično, to je tako u poslovnom svijetu.

– Pa je li nama bitno da Inom upravlja loša hrvatska uprava ili sposobni mađarski menadžeri – pita se.

Provjerio je navode Pala Kare koji je rekao da RH ne smije imati više od 25 posto dionica u Ini.

Kaže kako se USKOK počeo pitati o štetnosti ugovora tek kad se pojavio Robert Ježić.

10.05 sati

Što se tiče plinskog ugovora, Sanader je kazao da je smatrao da RH treba osigurati energetsku neovisnost.

– Nama ne može Ina pregovarati i to sa stranim vlasnikom o nečemu o čemu ću ja odgovarati. Pa neće građani pitati Inu zašto nije nabavila plin, nego Vladu – kaže Sanader objašnjavajući da je tako došlo do ideje o izdvajanju plinskog biznisa.

10.10 sati

Kaže da je tužiteljstvo u pravu kad kaže da je plinski biznis stvarao gubitke, ali napominje da je Ina uvijek imala i socijalnu funkciju. Kaže kako Ina gubitke nije stvarala svojim lošim poslovanjem, već zbog političke odluke da se plin građanima prodaje ispod cijene. Napominje da Ina kao tvrtka nema potrebe imati takvu socijalnu ulogu i zato se išlo na izdvajanje plinskog biznisa.

Postojale su i smjernice EK koje su nalagale usklađivanje cijene plina s tržišnom.

Naglašava da je MOL inzistirao na izdvajanju plinskog biznisa, a da je hrv. strana pristala zbog gore navedenih razloga.

– Tvrtka Prirodni plin, prema projekcijama KP&G-a, dugoročno bi stvarala dobit.

– Trebala nam je neovisna tvrtka koja će nabaviti plin i ako Rusi odluče zatvoriti pipu – ponavlja Sanader.

Što se tiče izdvajanja PSP-a Okoli, Sanader kaže da je riječ o izvanredno dobrom poslu i što se tiče energetske neovisnosti i što se tiče dobitka koji ide Plinacru.

Što se pak tiče Ježićevih navoda i USKOK-a, Sanader kaže da je USKOK postupio nekritički.

– Prihvatili su Ježićevo svjedočenje zdravo za gotovo, a nemaju dokumentaciju. Kad je USKOK vidio da je vlasnik jedne od tih ciparskih  tvrtki M. Gucerijev, te da nisu MOL-ove, nisu ga zvali da da iskaz. Zato smatram da USKOK nije obavio sve svoje zadaće, nije prikupio one dokaze koji idu meni u korist. Jer da su obavili svoju zadaću, utvrdili bi da Ježić laže. Ja ovdje tvrdim da je on svoj izlazak iz pritvora i vraćanje putovnice dobio iskazom protiv mene. Onih pet milijuna kuna bilo je za njega, a sada je spreman platiti taj novac za slobodu – kaže Sanader.

Napominje da je nelogično i kako se Ježić ponašao:

– Nama se ovdje predbacuje kako mi možemo kontrolirati Inu sa 44 posto, a ovdje se uzima zdravo za gotovo da je Ježić sa 10 posto vlasništva u Xenoplastu mogao kontrolirati tih pet mil. kuna.

10.20 sati

– Nelogično je i da bi netko na računu držao tuđih pet mil. eura dvije godine. Čuo sam ovih dana da je Ježić već vršio neke konzultacije s ljudima da mu osiguraju kredit na pet milijuna eura koje je obećao vratiti državi – objašnjava Sanader svoje tvrdnje da se ne radi o mitu za njega, već o novcu za Ježića koji je ovaj potrošio i ne može više vratiti Hrvatskoj.

– Ako moj brat može sad, zašto nije mogao prije – pita se Sanader  u vezi s Ježićevom tvrdnjom da je Sanader rekao bratu Flaviju da preuzme ostatak mita jer Ježić više nije htio nakon što je Sanader otišao iz Vlade.

– Ježića poznajem nekih 10-ak godina. On je jedan od prvih članova HDZ-a u Rijeci. Bio je jako zainteresiran, kao i ja, da ojačamo HDZ u Rijeci. Naši kontakti najčešće su bili i na tu temu. On je bio i vlasnik moćnog Diokija i čega sve još. Bilo nam je u interesu da sve hrvatske tvrtke, a posebno izvozničke, dobro funkcioniraju, da im se može pomoći itd. Kad on govori o sastanku u Vladi na kojem su bili Hernadi i Petrović, moram reći da je smiješna i lažna njegova tvrdnja da sam ga pitao je li uplaćen novac. Sastanak je bio koncem svibnja 2009. A ugovori s ciparskim tvrtkama potpisani su u lipnju. Kako ga mogu pitati za novac kad još nisu ni ugovori potpisani. Što se tiče toga da sam Hernadija zvao nazad, jesam, ali zato što me Ježić zamolio da interveniram zbog njegovih problema s Inom.

Što se tiče ručka u Marcelinu...

– Da, najprije smo se sastali Ježić i ja, a onda je došao Hernadi. To je bilo tri mjeseca nakon moje ostavke. Ježića se na snimci ne vidi. Gdje je on? Tko je manipulirao snimkom? Što ona dokazuje? – pita se Sanader pa kazuje kako dokazuje da se jedan privatni poduzetnik sastaje s drugim poduzetnikom.

– Ježić ga je zamolio jer projekt ekstrakcije etana u Ivaniću ne ide dalje, naučio sam to napamet, i on je tražio da otkupi to od Ine. I elaborate je donio sa sobom – napominje Sanader inzistirajući kako je Ježić inicirao sastanak jer je htio da Ina proda postrojenje u Ivanić Gradu.

– Vidite, tu su dva računa. Jedan je plaćen oko 15 sati, a drugi u 23 sata. Ježić kaže da smo najprije on i ja ručali, pa je platio, pa je došao Hernadi, pa je i njemu platio. Sve skupa bili smo zajedno dva sata. Ne znam što se tim računima dokazuje osim da je Ježić platio taj ručak, a bilo je i logično da ga plati jer me molio da ga spojim s Hernadijem.

10.30 sati

U Milano smo išli privatnim avionom koji je on naručio. Logično jer me tražio da ga spojim sa šefom Unicredita. Ja sam onda šefa Unicredita, jer su oni sponzori Lige prvaka, molio da to bude u danu kad se održava utakmica. Došli smo tamo, susreli se s tadašnjim predsjednikom uprave, a Ježić je tražio kredit koji očito nije mogao dobiti u Zagrebačkoj banci. Tražio je da podrže njegov zahtjev u Zabi da dokupi dionice za Novi list.

Kaže kako je Ježić predložio da sutradan odu u Zürich da mu pokaže svoja poduzeća pa se Sanader sjetio da se javi bratu. Kaže da se pričalo o svemu, nogometu, sinoćnjoj utakmici, ali ne i o stvarima koje insinuira Ježić.

– Što se tiče novca, račun je 17. lipnja 2009. uplaćen na račun Xenoplasta. 29. lipnja dokapitalizira se  Xenoplast  za milijun švicarskih franaka, a kapital Diokija za dva i pol milijuna švicarskih franaka. E, sad, je li to koincidencija ili je to novac ciparskih tvrtki, mi to nismo mogli utvrditi – kaže Sanader.

– Zašto bi netko tuđim novcem dokapitalizirao svoje tvrtke? Moja će obrana iznijeti i što se sve događalo s tim tobožnjim kreditom o spajanju, sve te makinacije Ježića i Hurlimanna mi ćemo dokazati.

– Ježić u USKOK-u nije govorio da je Xenoplast dao kredit Diokiju, to je rekao tek na sudu. Ni Hurlimann nije o tome govorio. Zato nije ni došao na sud, znao je da laže i mi smo imali pitanja kojih se on bojao – tvrdi Sanader.

USKOK, nastavlja, vjeruje Ježiću da on kao 10 postotni vlasnik uzima pet mil. navodnog mita. A vidi se, tvrdi, da nakon desetak dana dolazi do dokapitalizacije tvrtki.

– Sad kad mu naređujete, za transakciju mu treba mjesec dana, a može se obaviti u jednom danu. Kad on kaže da novac ide na Županijski sud u Zagrebu, banka ne bi imala što provjeravati. Pa on je i sam potvrdio da je pet mil. eura bila njegova cijena za konzalting-usluge. Pa rekao je da s Hypo bankom ima ugovor na pet mil. eura. To je njegova cijena u lobiranju i kako se predstavlja stranim tvrtkama. USKOK nije vodio računa, odnosno DORH, da su i Mađari razmatrali ovaj slučaj – nastavlja.

– Mađarsko drž. odvjetništvo istražilo je slučaj, pregledalo sve račune MOL-a i ciparskih tvrtki, utvrdio da to nisu tvrtke MOL-a i da hrvatskom premijeru nije isplaćeno  mito. Ja ne znam zašto se USKOK ponaša kao da je Mađarska banana država – kaže Sanader.

– USKOK se pravi "papskiji" od pape... – napominje

USKOK vodi ovu akciju protiv mene i pojačava svoje djelovanje i utjecaj na javnost dajući informacije medijima jer se iz tajnih iskaza pojavljuju samo oni protiv mene. Svjedoče ljudi koji su sami u problemima s USKOK-om ili su bili u zatvoru, kao Ježić ili Vidaković pod istragom. Oni su pod pritiskom i nudi im se: "Ti znaš što ćeš reći".

USKOK je trebao odustati od optužnice. Navode R. Ježića trebalo je istražiti i provjeriti, surađivati s Mađarima, a ne pod svaku cijenu tvrditi nešto za što nema pokrića u dokumentima.

11.40 sati

Pregledava se snimka Sanaderova ispitivanja u USKOK-u od 30. kolovoza 2011. godine.

11.45 sati

Što se tiče ušteđevine u Austriji, za razliku od ispitivanja u srpnju u predmetu Hypo, tada nije htio decidirano kazati da se radi o milijun eura ušteđevine, već o iznosu koji je "tu negdje".

Opet iznosi obranu, neće odgovarati na pitanja.

Kao što je govorio u obrani, tako je i u istrazi iskazivao da je njegova Vlada odnos s MOL-om naslijedila od Račanove vlade, odnosno da je reguliran Zakonom o privatizaciji Ine i međudioničarskim ugovorom.

11.50 sati

Ako su upravljačka prava prodana, prodana su 2003. , tvrdi Sanader.

12.05 sati

Sanader u istrazi, ali i iznoseći danas svoju obranu, zvuči uvjerljivo. Tvrdi kako je odluka o izmjeni međudioničarskog ugovora bila politička odluka koja je prošla sve instance te da on nikoga kao predsjednik vlade nije mogao na nešto nagovoriti

- Ježićeva optužba je suluda, kazao je Sanader dodajući:

- Ne znam njegove motive, ali pretpostavljam da je to kupovanje bolje pozicije. Nemam pojma tko mu je isplatio pet milijuna eura, zašto mu je isplatio....Odvjetnici mi kažu što ljudi zdravorazumski govore, pa to nije logično dogovoriti primanje mita s nekim s kim nisi ni prijatelj.