Sanadera je bolje osloboditi nego kazniti guljenjem krumpira

Presuda koju će sud za nekoliko dana izreći optuženicima u procesu za Fimi mediju – Ivi Sanaderu, Mladenu Barišiću, Nevenki Jurak i Branki Pavošević te HDZ-u – najvažnija je društvena poruka što ju je pravosuđe u prilici dati zadnjih deset godina. Pravorijek koji će biti izrečen u utorak na Županijskom sudu u Zagrebu bit će znak ostaje li lopovluk i nadalje najprofitabilnija djelatnost u Hrvatskoj.

Prođe li družina koju je okupio Ivo Sanader dok je bio premijer i približno kao njegov ministar poljoprivrede Petar Čobanković, koji je za kaznu što je zloupotrijebio ministarsku funkciju i oštetio državni proračun za desetke milijuna kuna par mjeseci morao guliti krumpire, onda sve ide kvragu. Presudi li se tako, to definitivno znači da je u Hrvatskoj gadno jedino ako se krade po sitno. Tko zdipi milijarde, pa čak i ako ga koja budala od policajca i tužitelja uhvati i dokaže mu lopovluk, može računati na društveno koristan rad.

Fimi media je najgori mogući zločin

Primjerice, u slučaju sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić-Merzel to bi značilo da bi, ako je zgriješila utoliko što je novcem županije nadopunila jelovnik na svadbi i ako su se SDP-ovci za županijski novac najeli graha i kobasica, mogla gadno nadrapati. Čobankovićev poučak preslikan na županičin slučaj govori da bi mogla dobro proći samo ako je pokrala više od 50 milijuna kuna.

Fimi media je najgori mogući zločin (ako se izuzmu ratni zločini i ubojstva) koji je moguće počiniti na štetu svoje zemlje i njezinih građana. Radi se o najvišem državnom dužnosniku i političkoj stranci koja je obnašala vlast. Oni su građane koji su im dali povjerenje na izborima prevarili i opljačkali ih isključivo za svoju korist.

Najgore je što razmjeri njihova lopovluka nisu mjerljivi samo u iznosu od 70-tak milijuna kuna koji je naveden u optužnici, nego je narušeno poslovanje državnih poduzeća. U njih su svjesno imenovani kvarni ljudi koji su bili spremni izvlačiti novac, što znači da su firme dugoročno upropastili. Nesposobnost HEP-a, HAC-a, Croatije osiguranja i drugih da pokrenu investicije i gubitak radnih mjesta izravne su posljedice korupcije. Osim toga, ovakva organizirana i masovna korupcija na najvišoj državnoj razini izravno utječe na moral društva.

Čačić i Glavaš

Ušli smo u fazu kada više ne možemo za sve loše što se događalo gledati u devedesete, ratno profiterstvo i privatizaciju, kao ni u grijehe prethodne vlade. O tome kakvi smo i kakav nam je sustav vrijednosti odlučujemo sada. Na vijeću Županijskog suda u Zagrebu je da kaže je li trenutačno najveći zločinac u Hrvatskoj Radimir Čačić koji je bahato vozio auto i nenamjerno skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljudi. Čačić je za nešto što se može dogoditi svakome od nas kažnjen zatvorom od godinu dana i deset mjeseci, dok je Čobanković svjesno i namjerno oštetio proračun za desetke milijuna, što malo tko od nas može učiniti, i za to dobio guljenje krumpira.

Čačićev slučaj ukazuje na još jedan aršin kojim mjerimo vrijednosti. Zbog nenamjerno prouzročene smrti dvoje ljudi, uza zatvor od gotovo dvije godine, morao je napustiti funkciju prvog potpredsjednika Vlade. Dotle je ratni zločinac Branimir Glavaš, zapovjedno odgovoran za neviđene strahote koje su se radile ljudima 1991. godine u Osijeku, dobio osam godina zatvora.

Glavaš je dobio skromnu kaznu za zločine što ih ima na duši, no on ne priznaje hrvatsko pravosuđe, pa je otišao u susjednu državu služiti kaznu. Unatoč tome, on je relevantan politički faktor u Hrvatskoj koji iz mostarskog zatvora vodi stranku i sklapa političke saveze. No, hrvatska javnost u tome ne vidi problem, ali se zato zgranula kada je vidjela da Čačić, čovjek od 65 godina, na zatvorskoj livadi nabacuje lopticu za golf. Živimo u jako poremećenom, čak nakaradnom, sustavu vrijednosti i zato je jako važno što će sud u utorak presuditi Sanaderovoj družini.

>>Sanader: Ni Staljin nije radio ovako kako je radio DORH

>>Ponizni Maček: Ne tražim milost, već pravednost