– Nisam došao ovdje kao Zorro osvetnik, nego sam došao govoriti kako je bilo – rekao je Ivo Sanader, bivši premijer i predsjednik HDZ-a, 21. srpnja ove godine u Remetincu, iznoseći pred USKOK-om obranu u slučaju Fimi medije. Ni dva mjeseca kasnije, 12. rujna, potpuno istu sintagmu kojom se Sanader poslužio u prvom saslušanju nakon izručenja Hrvatskoj, upotrijebio je Vladimir Šeks. U žestokom i emotivnom nastupu Šeks se obrušio na Sanadera rekavši da je on jedan od osnovnih neprijatelja HDZ-u i da “dolazi kao Zorro osvetnik”.
U tom času Šeksova poruka bivšem stranačkom šefu da on jest Zorro osvetnik mogla je tek nekolicini osoba upućenih u tajne istrage protiv bivšeg premijera slutiti na šifriranu poruku i upućivati na to da su USKOK-ove istrage, posebice Fimi media i financiranje kampanja, izazvale tektonske poremećaje i raskole u HDZ-u.
Možda je sve ispalo slučajno, a možda je Šeks Zorroa osvetnika izgovorio vrlo promišljeno s određenom porukom Ivi Sanaderu.
Radili autonomno
Večernji list imao je priliku prvi izvršiti uvid u sadržaj iskaza koji je Sanader iznio na prvom pojavljivanju pred USKOK-om. Iskoristio je zakonsku mogućnost i odbio odgovarati na pitanja, pa se tako saslušanje svelo na njegov jednosatni monolog. Suština priče koju je gradio svodi se na to da je potpuno odbacio bilo kakvu odgovornost za isisavanje novca iz državnih poduzeća i svu krivnju prebacio na druge strukture u HDZ-u.
Piramida odgovornosti koju je Sanader predočio USKOK-u ide od Predsjedništva HDZ-a (u njemu su, među ostalima, cijelo vrijeme bili Vladimir Šeks i Jadranka Kosor), spušta se prema glavnom tajniku stranke, odnosno Ivanu Jarnjaku kojega je bivši premijer posebno apostrofirao.
Odgovornost za pljačku dalje se, tvrdio je Sanader prije dva i pol mjeseca, spuštala s glavnog tajnika na rizničara, odnosno Mladena Barišića. Strukturu krivnje za cijelu aferu Fimi media Sanader je zaokružio prozivanjem svojeg spin-doktora Ratka Mačeka kao osobe odgovorne za sve kampanje.
Prvo Sanaderovo očitovanje o optužbama za pljačku državnih tvrtki navodi na zaključak da on, bez obzira na razvoj kazneno-pravnih i političkih okolnosti, neće priznati odgovornost ni za što. Tvrdi da su svi u HDZ-u radili autonomno, da je sustav bio postavljen tako da, sve i da je želio, ni na koga nije mogao imati utjecaja. Po Sanaderovim riječima, HDZ je za vrijeme njegova predsjednikovanja bio najdemokratskija stranka na svijetu i funkcionirao je kao švicarski sat.
Uočljivo je da se u prvome saslušanju bivši premijer trudio spominjati što manje imena. Jedine osobe na koje se poimence osvrnuo su Mladen Barišić, Nevenka Jurak i Robert Ježić čiji ga iskazi optužuju za sudjelovanje u kriminalu. No, ni njima se nije puno bavio, nego je samo konstatirao da su to ljudi koji si “nastoje kupiti bolju prošlost ili bolju budućnost“.
Najviše riječi potrošio je na Ivana Jarnjaka (Branko Vukelić je samo spomenut kao njegov prethodnik na mjestu glavnog tajnika HDZ-a), dok je Božo Biškupić spomenut ovlaš kao zamjenik rizničara, a Ratka Mačeka je apostrofirao kao čovjeka koji je stajao iza Massola.
Ime Vladimira Šeksa spomenuo je samo jednom, odmah nakon izjave da nije došao kao Zorro osvetnik, i to kao osobu koja mu je sugerirala koga postaviti za direktora Hrvatskih šuma. Znakovito je da uopće nije izgovorio ime Jadranke Kosor. Kao što se trudio iznositi što manje imena, Sanader nije davao ni bilo kakve druge jasne odrednice.
Ispada da ni za jedan bankovni račun nema pojma koliko je točno “težak”, da se ne sjeća tko mu je i kada predložio neko kadrovsko rješenje, gdje su se određeni događaji odigrali.
Ukratko – Sanader za sve, od imovine do funkcioniranja stranke i manipuliranja državnim tvrtkama, ima neko objašnjenje, ali ni jedno nije toliko precizno da bi se naknadno moglo provjeriti.
Narav ostala ista
Sanaderova obrana od 21. srpnja, dakle nedugo nakon što je izručen iz Austrije, posvjedočila nam je da se bivši premijer, protivno brojnim nagađanjima i špekulacijama, nije puno promijenio.
Vidno je izgubio na težini, radi čega izgleda znatno starije. Ostarjelom izgledu pridonosi i činjenica da je u posljednjih godinu dana osijedio, a bitno su mu se produljili zalisci na čelu. Za vrijeme saslušanja mučila ga je noga koju je ozlijedio u teretani austrijskog pritvora, ali je na to zaboravio čim se govorno razmahao. Tražio je da mu se donese stolac na koji će položiti ozlijeđenu nogu, a kada ga je dobio, nije ga koristio ni minutu.
Narav mu je, čini se, ostala ista. Osim jake nervoze i napetosti na početku razgovora s USKOK-ovom tužiteljicom Tamarom Laptaš, kod bivšeg premijera dominantno je bilo pomalo bahato (ni na trenutak pokajničko ili skrušeno) držanje, te neograničene količine samohvale.
Bivši premijer ostavio je dojam da savršeno kontrolira situaciju jedino kada su sve okolnosti podređene njegovim uvjetima. Na saslušanju je to bilo korištenje mogućnosti da održi govor na koji mu se neće postavljati potpitanja. S druge strane, uzimanje osobnih podataka koji su formalnost prilikom svakog svjedočenja, za bivšeg je premijera bilo prilično neugodno iskustvo. Cijelo je vrijeme pogledavao u odvjetnike, nervozno je premještao ruke, gurkao fascikl koji je bio ispred njega na stolu i bio u krutom obrambenom položaju tijela odmaknutog od stola.
Ispitivanje je vodila zamjenica ravnatelja USKOK-a Tamara Laptaš. Prisutna je bila i zamjenica Gordana Klarić.
Odvjetnici su sjedili desno od Sanadera, odmah do njega Čedo Prodanović koji je cijelo vrijeme bio naslonjen u stolcu s rukama prekriženim na prsima, a do njega odvjetnik Goran Suić. Bivši je premijer rekao da je doktor znanosti, da je završio Filozofski fakultet, da je zaposlen u Hrvatskom saboru i da mu je mjesečna plaća oko 16.000 kuna.
– Što posjedujete od imovine? – pitala je tužiteljica Laptaš.
– Od imovine posjedujem zbirku umjetnina – odgovorio je Sanader.
– Možete li je procijeniti na neku vrijednost? – pitala je Laptaš dalje.
– Teško.
– Otprilike?
– Prije nekoliko godina u Saboru sam u imovinskoj kartici napisao da vrijedi milijun i pol kuna, ali... – kazivao je Sanader a tužiteljica odmah u zapisnik izdiktirala da ima umjetnine u vrijednosti od milijun i pol kuna, što se Sanaderu nije baš svidjelo.
– Toliko je vrijedila prije nekoliko godina, vrijednost raste, a to je kolekcija koja je stvarana 30 godina. Teško je procijeniti, ima u zbirci poklonjenih slika i kupljenih prije 30 godina – objašnjavao je bivši premijer.
– Kolika joj je vrijednost? – opet je pitala Laptaš.
– To je teško reći, to bi trebali procijeniti stručnjaci, historičari – branio se Sanader od prezentiranja iznosa.
– Što još imate od imovine?
– Stari renault osam iz 1968. godine.
– Od nekretnina?
– Mislim da od nekretnina nije ništa na moje ime.
– A štednja, dionice? – detaljna je bila USKOK-ova tužiteljica.
– U Innsbrucku je dio ušteđevine u iznosu od oko milijun eura. To je zajednička imovina, i od moga tasta Ive Šarića.
– U kojem omjeru ste vlasnik?
– Ne znam, nikada se nismo dijelili.
– Udjeli u trgovačkim društvima?
– Imam 47,5 posto Alija savjetovanja, 47,5 posto Perbujac d.o.o. Imam i tvrtku Prima consalting koja je 1995. godine osnovana u Innsbrucku, ali nikada ništa nije radila. Ja sam suvlasnik.
Ne zna koliko ima odlikovanja
Među osobnim podacima koje je iznio u zapisnik Sanader je naveo i da je služio vojni rok u Puli 1973. godine, te da iz JNA ima čin desetara. Odlikovan je u Domovinskom ratu i ima čin pričuvnog pukovnika u Hrvatskoj vojsci. Na pitanje tužiteljice kakva točno odlikovanja ima, odgovorio je da ne zna jer ima puno odličja, od spomenice Domovinskog rata i više drugih odlikovanja.
No, okosnica prvog Sanaderova pojavljivanja pred USKOK-om i iznošenja obrane svela se na priču o HDZ-u kao njegovu životnom uspjehu. Kada se presluša Sanaderov govor o tome kako je preuzeo i vodio HDZ, ispada da bi ta stranka odavno propala da nije bilo njega, ali da je s njim na čelu HDZ, a onda Vlada i cijela država, toliko profitirao da je jednostavno nevjerojatno da se danas išta iz tog poglavlja preispituje.
– Najprije želim reći da je funkcioniranje HDZ-a i Hrvatske vlade pod mojim vodstvom bilo organizirano na najbolji mogući način, sukladno demokratskoj praksi najrazvijenijih europskih zemalja – započeo je govor bivši premijer. Nastavio je detaljnim opisom teške situacije u kojoj se HDZ našao 2000. godine.
– Doživjeli smo tri teška udarca – ustvrdio je Sanader i u dramatičnom tonu poredao smrt Franje Tuđmana, gubitak parlamentarnih izbora 3. siječnja, te poraz HDZ-ova kandidata Mate Granića na predsjedničkim izborima.
– Tada je nastao totalni kaos, komešanje u stranci, pitanje što će biti, kako će biti. Došla je nova koalicijska vlast, a stranka je praktički bila na koljenima...– uživio se Sanader u povijest HDZ-a kada ga je tužiteljica Laptaš prekinula i zamolila da preskoči trenutke svog uspona u stranci i da se prebaci na 2004. godinu od kada počinje kriminal i korupcija koja mu se stavlja na teret.
Samouvjereni bivši premijer odjednom se zbunio, počeo objašnjavati da će brzo doći do 2004. godine, da je to što želi reći važno. Tada je reagirao njegov odvjetnik Čedo Prodanović upozorivši tužiteljicu da okrivljenik ima pravo iznositi obranu kako želi i koliko dugo želi, te da će Sanader “govoriti i pet sati ako to želi“.
Nakon što mu je Čedo Prodanović vratio samopouzdanje, Sanader je nastavio priču o svom usponu i usponu HDZ-a. Nije propustio spomenuti da je na unutarstranačkim izborima za predsjednika premoćno pobijedio Ljerku Mintas-Hodak i Branimira Glavaša. (Vjerojatno je zabunom spomenu Glavaša, jer mu je protukandidat za predsjednika stranke bio Ivić Pašalić op.a,). kandidat za pres Kaže da se odmah prihvatio konsolidacije HDZ-a i da je od konca 2000. do kraja 2003. godine održao više od 1000 skupova u Hrvatskoj i inozemstvu.
– Nisam štedio sebe, niti bilo koga drugoga – rekao je Sanader i više se puta koristio hiperbolom, te svoj angažman za HDZ opisao kao “krvavi zalog”, u kojemu je svakoj osvojenoj poziciji prethodila “krvava borba”, dok je pobjeda na parlamentarnim izborima 2003. bila “krvavo zarađena”. Nemilosrdan prema sebi, ali i suradnicima. Oni mu nisu bili prijatelji, niti ih je sam izabirao. Sanader kaže da je suradnike birao na osnovi preporuka i informacija koje je dobivao o njima.
– Bio sam upućen na određene dužnosnike stranke koji su bili članovi Predsjedništva ili Središnjeg odbora i koji su predlagali određene ljude – delegirao je Sanader u svojoj obrani čak i odgovornost za izbor ljudi s kojima je neposredno surađivao.
Potom je objašnjavanjem strukture HDZ-a i prezentiranjem svoje filozofije vođe (bez čega ne bi dva puta osvojio izbore) nastojao uvjeriti USKOK da on ni za što kvarno nije kriv, jer je uspostavio takvu strukturu da se nije morao brinuti tko što radi, nego su svi po svojim funkcijama obavljali dužnosti. Potom je pobrojio jedanaest različitih organizacija na različitim razinama stranačke hijerarhije.
– Svaka ta organizacija ima šanse uspjeti ako funkcionira dobro, ali ne tako da ja sada kažem jedno, a drugome nešto drugo. Ovo je bajka koja nema veze s realnošću. Sa svim ljudima koji su bili na tim funkcijama nikada nisam imao nikakav prijateljski odnos, samo i isključivo službeni, ali ne takav da bih ih kontrolirao. Zašto bih ja kao predsjednik stranke kontrolirao rizničara stranke? To nije moja zadaća, nego glavnog tajništva... Gdje bih stigao da sam se time bavio! – poentirao je Sanader.
Nemam veze s tim
Posebno je dojmljiv način na koji se Sanader ogradio od postavljanja Mladena Barišića za rizničara HDZ-a – odnosno glavnog skupljača nelegalno izvučenog novca koji se preko Fimi medije dobivao reketarenjem državnih tvrtki. Za početak je Sanader rekao da se ne može sjetiti je li Barišić imenovan rizničarem 2002. ili 2003. godine, a kaže da se ne može sjetiti ni tko mu ga je predložio. Dometnuo je da ga je poznavao površno, s početka devedesetih.
– Netko mi je došao i rekao da Barišiću žena umire od raka, da je potpuno “down” u psihološkom smislu. A Račanova vlada, odredila ga je, budući da je bio u HDZ-u, za to da bude savjetnik u nekoj sobi, da ne radi ništa – slagao je Sanader rečenicu i zaključio da je taj “netko” pitao ima li za Barišića neki posao i može li mu se pomoći.
– Kako smo baš tada uspostavljali strukturu stranke, odlučili smo na Predsjedništvu da Barišić bude rizničar, a Božo Biškupić zamjenik rizničara. Onog časa kad je on imenovan, ja više nemam veze s njim – zaključio je Sanader.
>>Sutra donosimo: Kako je Ivo Sanader prebacio odgovornost za crni fond na Jarnjaka i Mačeka, te se ogradio od Branke Pavošević. Pojašnjava i kako je od plaće uspio steći vrijednu imovinu.
Sanader je: . lociran, . uhičen . transferiran .