Ivo Sanader, baš kao i gotovo 1400 hrvatskih državljana, ima diplomatsku putovnicu, no za razliku od njih u njegovu se slučaju ne zna tko bi uopće mogao zatražiti da mu se oduzme.
Bivši je premijer diplomatsku putovnicu izvadio krajem listopada 2010. i to osobno došavši u zgradu Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu i obavivši cijelu proceduru: otisci prstiju, fotografiranje... Sve je bilo po zakonu. Naime, baš uoči tog događaja stupile su na snagu izmjene Pravilnika o diplomatskim i službenim dokumentima koje su prvi put omogućile bivšim predsjednicima, premijerima i predsjednicima Sabora izdavanje diplomatskih putovnica. Doduše, Sanader bi imao pravo na diplomatsku putovnicu i bez te promjene. Svi saborski zastupnici prema zakonu imaju pravo na diplomatsku putovnicu.
A Sanaderu je aktiviran mandat zastupnika 22. listopada. No postoji bitna razlika: diplomatima, zastupnicima i gradonačelniku Zagreba, koji jedini od kolega ima na nju pravo, putovnica vrijedi samo za vrijeme obavljanja dužnosti te je poslije moraju vratiti u MVP. S druge se pak strane u pravilniku nigdje izrijekom ne kaže da je i najviši bivši dužnosnici moraju vratiti ili tko bi od njih mogao zatražiti da je prestanu koristiti ni koji joj je rok valjanosti. Ipak, sama vrijednost diplomatske putovnice u Sanaderovim rukama nije velika. Nema imunitet, nema gotovo nikakve povlastice. Na carini mu otvaraju stvari jer prolazi iste preglede kao i ostali građani. Jedino, a ponekad i najvažnije u čemu nositelj diplomatske putovnice ima prednost pred ostalima jest mogućnost neometanog putovanja u neke države koje za ostale građane traže vize.
Najveća prednost takve putovnice jest što svom nositelju u neke države svijeta omogućuje putovanje bez vize.
>>Sanader pobjeći ne može jer mu sud uvijek može uzeti putovnicu