Magistri sanitarnog inženjerstva požalili su se javnosti kako se njihovo zanimanje stalno susreće s nekim problemima, počevši od neznanja zakonodavaca o njihovom opusu posla pa zato nerijetko drugi, kako kažu, nekompetentni za radno mjesto im zauzimaju isto.
- Najveći je problem što ljudi ne prepoznaju kompetencije sanitarnih inženjera, što može raditi i što znači. Mi smo jedina struka koja ima kompetencije provoditi stroge zakonske propise mikrobiološke i kemijske ispravnosti ne samo hrane ili vode, nego i svega što nas okružuje, od igračaka koje ako ne udovoljavaju propisima ne mogu ući u Hrvatsku pa do tla na kojem se uzgaja hrana- kažu studentski predstavnici sveučilišnog diplomskog studija sanitarnog inženjerstva Silvestar Mežnarić i Paola Tijan za Novi list. Dodaju kako su često prekvalificirani za poslove koji im nude i koje prihvaćaju.
- Na onim poslovima na kojima bismo trebali raditi radi netko drugi tko nema potrebne kvalifikacije, a razlog za takvu situaciju je zakonska regulativa koja omogućuje da se na naše radno mjesto zaposli veterinar ili biotehnolog- kažu studenti za Novi list.
- Naša struka nije izmišljena, ali je hrvatsko tržište rada ne prepoznaje dobro. Primjerice u Sloveniji je pozicija sanitarnih inženjera sasvim drugačija. Oni su tamo uz bok liječnicima, jer sanitarni su inženjeri preventiva, dok kod nas u Hrvatskoj kada kažemo što studiramo pitaju što je to- navodi Mežnarić za Novi list.
Mišljenje studenata dijeli i predsjednik Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Bruno Cvetković.
- Na žalost trenutačno stanje pravnih propisa je jako loše izvedeno te ga hitno treba mijenjati, Hrvatska komora zdravstvenih radnika pokušava svim svojim naporima pridonijeti rješavanju ove problematike, ali to je jedan jako dug i iscrpljujući proces. Pogotovo jer su druge struke ili profesije, koje su zadnjih desetljeća hiperproducirane našle svoj put do zakonodavnih vlasti i tijela te same odlučuju tko će što moći raditi, a tko ne, dok drugim strukama i profesijama ne dopuštaju pristup- kaže Cvetković za Novi list.
Rješenje vide u promjeni zakona i većem angažmanu zakonodavca u praćenju tržišta rada jer, kažu, suštinski problemi počinju još od srednje i osnovne škole gdje učenici nemaju dovoljan kontakt i iskustvo s ljudima.
U Hrvatskoj je gotovo normalno čuti polupismene osobe koje komentiraju npr, kirurgiju: " Kaj, pa to malo zarežeš, odrežeš kaj ne valja i zašiješ". Dakle; prevladava stav da je znanje nešto bez veze jer svaki bezveznjak sve to može žmirećki. Stara stvar.