Sanju Doležal upoznao sam na HTV-u, u studiju emisije “Dobro jutro, Hrvatska” gdje me je u posljednjih godinu dana u nekoliko navrata ugostila kako bih komentirao sirijsku krizu. No sada je došao red da ja intervjuiram nju, i to upravo na obljetnicu vjenčanja s pokojnim suprugom Nenadom Šarićem. Sanja mi je ispričala sve o svojim emocijama, o životu bez voljene osobe koje nema već više od tri godine, o tome kako ona i djeca žive sa spoznajom da su ostali bez muža i oca, ali i o svim drugim stvarima kroz koje je prošla tijekom duge i bogate karijere.
– Evo sada, nakon ovoliko vremena, mogu o tome normalno govoriti. Bio je to dug period, sigurno dvije godine, kada uopće nisam mogla govoriti o tome da mi je suprug umro. Sada o tome govorim kao o svemu drugome zato što vrijeme ne liječi rane, ali te nauči živjeti s tim ranama – započela je svoju priču bivša pjevačica Novih fosila, a danas voditeljica na Hrvatskoj televiziji.
– Bilo je tako teško u početku, prvih godinu-dvije. Bila sam izgubljena, funkcionirala sam kao robot. Održavala sam tehnički život i brinula se o djeci, budila se svako jutro... Postojao je period kada sam sama sebi govorila: diši, diši, diši... Jednostavno, moram se ustati i nastaviti disati, moram skuhati ručak. No bilo je i dana kada nisam imala volju niti ustati iz kreveta. Trebalo je gotovo tri godine da u glavi posložim neke stvari nakon što sam shvatila da želim nastaviti živjeti, da moram nastaviti živjeti i zbog djece. I onda sam rekla da, ako već želim živjeti dalje, želim živjeti punim plućima. Želim se opet radovati životu, ujutro buditi i veseliti novom danu, želim biti vesela i sretna sa svojim prijateljima i svojom djecom. Želim putovati i raditi neke nove stvari i opet iskusiti nove izazove. Najvažnije mi je da su naša djeca uz mene, to su sada već na neki način odrasli ljudi. Gledam kako se razvijaju, ponosna sam kako smo ih odgojili i čekam trenutak da otplove i izlete iz našeg gnijezda – govori HTV-ova voditeljica te otkriva što je u kući podsjeća na bivšeg supruga.
– Kada si tako dugo s nekim, ima puno sitnica kojima se veseliš, uspomena s putovanja, fotografija... Ali ja sam shvatila da, kada je Nenad umro, čovjek više ne živi od fotografija i nekakvih suvenira s putovanja. Ono gdje ostajemo živjeti jest u srcima dragih ljudi. I nisam toliko vezana za materijalne uspomene. Mogla bih čak i bez toga, jednostavno, voljena osoba ti ostaje u srcu... Nenad nikada nije bio ljubomoran. Čudno je to reći, a još čudnije možda vjerovati u to, međutim, imali smo povjerenje jedno u drugo. On je znao, jer bio je dugo u tom poslu, da je neodvojiv dio mog posla da budem nasmiješena, dobra sa svima. A ako imaš povjerenje u nekoga, onda nema ljubomore – kaže Sanja i prisjeća se kako je sve počelo.
– Ljubav dođe nenadano. Nema nikakva razloga i jednostavno se dogodi. Bili smo dvije godine prijatelji, radili zajedno u bendu i u jednom trenutku smo se pogledali – već smo se dobro poznavali, razgovarali o svemu, imali smo neke zajedničke teme o kojima smo voljeli govoriti – i jednostavno se dogodilo. To je kao kad me danas kći pita: Mama, kako ću znati da je netko pravi? Rekla sam joj: Lea, u jednom ćeš trenutku osjetiti da želiš s nekim ostarjeti. I mislim da je to najljepše što se može doživjeti.
Prije Nenada Sanja je bila u vezi s Draženom Petrovićem. O uspomenama na njega nije voljna pričati...
– To je bilo davno i zaista ne volim govoriti o tome. Evo iskreno, ne volim o tome govoriti jer Dražena više nema među živima. Bili smo mladi, bilo nam je lijepo i to je to. A o Draženu cijeli svijet zna da je bio stvarno poseban. Ne samo kao igrač već i kao čovjek.
Razmišlja li o nekom novom ljubavnom životu nakon svega.
– Sve se može dogoditi. Nakon što mi je suprug umro, rekla sam – nikad više. Jednostavno mi je bilo nemoguće to i zamisliti. Neću sad reći ni da tražim nekoga, ali spremna sam živjeti punim plućima. Spremna sam i znam da bez ljubavi, bez partnerske ljubavi, nije lako živjeti. Imam ljubav svoje djece i obitelji, ali nemojmo miješati kruške i jabuke. Imati partnera uza se prelijepo je i – tko zna...
Kuca li već netko na vrata njezina srca ili je već unutra?
– Zasad još nitko ne kuca. Ili su mi vrata dobro tapecirana pa ne čujem kucanje.
Moj prijatelj fra Zvjezdan
Vjera u Boga joj puno znači i uvjerena je da joj ona može pomoći u teškim životnim trenucima.
– To su trenuci kada si izgubljen, kada je dobro i važno imati uporište. Nikada nisam pretjerano govorila o tome, međutim, vjera mi puno znači i ona zaokružuje moj život. Nema velikih i malih vjernika. To je potpuno krivo. Ili vjeruješ ili ne. Isto tako, znam da svatko ima pravo na odabir. Imam jako puno prijatelja ateista, prijatelja druge vjeroispovijesti. To je njihova osobna i intimna stvar i ja to poštujem, nikada nisam ljude dijelila prema vjeri, boji kose ili kože. Mislim i da nam papa Franjo, kojeg izuzetno volim, svima otvara oči, tako da se ne treba dijeliti na velike i male vjernike. Bila sam prijateljica i s pokojnim fra Zvjezdanom Linićem. Zvjezdan je krstio moju djecu i vjenčao Nenada i mene. Dolazio je k nama kući, uvijek na godišnjicu braka. S njim sam mogla razgovarati o svemu. I o vjeri i o nevjeri, o dobru i o zlu. Kada mi je suprug umro, puno mi je u tim trenucima pomogao. Moram priznati da mi i on jako nedostaje. Ima dana i trenutaka kada bih voljela s njim popričati...
Sanja sebe smatra blagoslovljenom osobom i, što je starija, to čvršće vjeruje u to.
– Mislim da sam sretna osoba i da je u životu trebalo biti baš onako kako je bilo. Imam priliku raditi posao koji volim već dugi niz godina. Imam obitelj koja me voli, prijatelje i ono što mi se nekako čini najvažnijim – svakog se jutra probudim sretna što je još jedan dan preda mnom.
Njezina djeca Luka i Lea baš i ne vole da govori o njima, pa samo kratko napominje.
– Sin studira matematiku i vjerujem da će ono što si je zacrtao i ostvariti. Kći studira francuski i komparativnu književnost, ali priprema se i za prijamni ispit na jazz-akademiju u Grazu. To je već dugi niz godina njezin san. Pjeva i svira sa svojim prijateljima, čak je i pisala neke pjesme. Vjerujem da će uspjeti i bit ću joj podrška.
Rado se prisjeća zvjezdanih trenutaka iz Novih fosila...
– Najviše volim pjesme “Nebeske kočije”, “Još te volim”... puno me tih pjesama emotivno dodirnulo baš onako sam ih duboko proživljavala tijekom svog života. Ali privatno, moj najveći hit je ljubav koju sam imala. Bila sam voljena, znam da sam bila voljena, zapravo obožavana. I ja sam voljela. Imam predivnu djecu i obitelj i to mi je najvažnije. Dok sam bila u Novim fosilima, bili smo stalno na turnejama, ali mi to nije bilo naporno. Bila sam mlada. Čak ni tih tristo koncerata godišnje i stalna putovanja. Vratili bismo se s dvomjesečne turneje iz Rusije i bila bih kod kuće tri dana samo da promijenim garderobu i odmah krenula na mjesec dana u Australiju ili u Ameriku. Ali nije mi bilo naporno. To sam voljela, a mlad organizam sve to izdrži, svemu sam se tome veselila. Nije mi bilo teško ni nastupati s visokom temperaturom, nikada nismo otkazivali koncerte. Puno smo ploča prodavali i jednostavno je to tada bilo veliko tržište. Oko 500 do 600 tisuća albuma nama je bilo lako prodati. Prije svega zahvaljujući pjesmama koje žive i danas, pjesmama koje je Rajko Dujmić i mnogo pjesnika, kompozitora zajedno s njim napisalo.
Pitam je je li u kontaktu s Rajkom Dujmićem i vjeruje li da će opet s njim razgovarati.
– Kao što u svakom braku ima uspona, padova i trzavica, tako ima i u grupi koja postoji 45 godina. Dakle, nikada nije sve idealno. Nažalost, kada kažem okolnosti, bolest je dovela do toga da se na neki način raziđemo. Ali uvijek ću stajati iza toga i reći da je Rajko velikim dijelom zaslužan za uspjeh Novih Fosila i da će te pjesme sve nas nadživjeti. Treba mu skinuti kapu i izraziti poštovanje, ali evo, svako nastavlja svojim putem. Njemu prvo što želim jest ozdravljenje. Ne, nismo u kontaktu, ali znajte, proveli smo prekrasne trenutke svi zajedno. A što će biti jednog dana, vidjet ćemo. Imam dovoljno godina da kažem nikad ne reci nikad. Ono što je najvažnije sada jest da Rajko nađe svoj mir i ozdravljenje. Ali ne vjerujem da će se Novi fosili više okupiti. Prvo zato što nas puno nema među živima i drugo – zato što su životne okolnosti dovele do toga da Novi Fosili trebaju zaista ostati ono što jesu: grupa koja je unosila radost i veselje u mnoge domove, neka nas tako i pamte. Mi smo već lagano ljudi koji moraju krenuti drugim putem.
Bezbrižne osamdesete
Sanja se rado prisjeća još jedne grupe u kojoj je pjevala: grupe Prva ljubav. U taj je bend ušla 1980., ali sasvim slučajno.
– Zamijenila sam prvog pjevača te grupe i u dvije godine snimili smo dvije velike ploče i nekoliko singlova. Bili smo predgrupa na nekim turnejama Meri Cetinić. Bilo nam je prekrasno. Uživali smo pjevati i svirati. To je bilo razdoblje svirki u garažama, vježbanja svaki dan. Sa 16 godina zaista si dijete, a nisam ni s 19 bila puno pametnija kada sam ušla u Fosile. A je li ljepši život bio tada ili danas? E, to je trik pitanje. Ako kažem da je tada bilo ljepše, onda ću zvučati kao svi ljudi kada kažu da je nekad bilo bolje... Ali da je život bio bežbrižniji život – jest. To mogu reći jer, kad sam imala 19 godina, imala sam osjećaj da je sve moguće, da me cijeli svijet čeka ne samo kao pjevačicu već i kao osobu. Nekako mi se čini da smo mi kao 19-godišnjaci imali perspektivu, barem u svojim glavama. Danas, kada gledam svoju djecu i njihove vršnjake, oni su svjesni da im perspektiva nije bogzna kakva. Tako da... bio mi je ljepši život tada jer i svijet je tada bilo ljepše mjesto za život. Nekad, prije 30 godina, kada je moja mama kupila glačalo, trajalo je godinama. Kada bi se pokvarilo, otišla bi ga popraviti. Danas ti nemaš gdje odnijeti peglu na popravak. To da nekom kažeš danas, smijao bi ti se. Danas se jednostavno peglu baci i kupiš novu. Sve je postalo potrošno i prolazno. Danas su čak i veze i ljubavi i brakovi potrošni. Rijetko tko se trudi da spasi brak kada dođe u krizu, a svaki brak dođe u krizu. Danas su jednostavno takva vremena i naravno da se odražavaju i na glazbu. Netko snimi pjesmu i spot i jednostavno za mjesec dana ili maksimalno tri snimi novu jer ova više nije hit. Prošao joj je rok trajanja.
Razmišlja li o povratku u pjevačke vode.
– Ne, ne razmišljam. Postoje još neke pjesme u meni koje nisam otpjevala. Postoje neki lijepi stihovi, knjige koje čitam pa neke rečenice koje me upiknu u srce. Dat ću si vremena da vidim hoću li imati potrebu da to izađe iz mene. U ovom trenutku stvarno volim ovaj posao koji sada radim i to me ispunjava. A što će biti za godinu, dvije, tri... vidjet ćemo. Ne možeš pjevati na silu. Doći će trenutak da prepoznaš pjesmu i osjetiš potrebu dati je drugim ljudima. Ja sam ona generacija koja je zapela u 80-ima i stvarno mislim da su te godine, što se tiče glazbe i pjesama, bile najbolje, najplodonosnije u cijeloj bivšoj državi. Dandanas volim čuti Parni Valjak, Olivera... Izdvojila bih nešto što me ugodno iznenadilo do te mjere da sam zaista sam postala fan četiriju žena pod imenom Frajle. One su unijele nekakvu drugačiju pozitivu, imaju tekstove s kojima se mogu lako poistovjetiti. One su radosne i vesele. Pratim i neke mlađe bendove kao što su Detour, koji je isto izvanredan. Ono što je najvažnije, vidim da ima volje za stvaranje dobre muzike.
S Novim fosilima je osvojila četvrto mjesto na Euroviziji, ali Hrvatska danas više nema predstavnika na tom natjecanju.
– Ja sam generacija koja pamti Euroviziju. Sjećam se još u djetinjstvu, kada bi se susjedi skupljali kod nas oko televizora, pratio se San Remo, Zagrebački, Opatijski i Splitski festival i Eurovizijski festival. To je u našim životima bio doživljaj. Kakva je bila Eurovizija tada prije 40-ak godina i kakva je danas, ne mogu ja suditi. Međutim, to je lijep festival šlagera i mislim da još u svijetu ima jako puno poklonika. Ove će se godine Hrvatska televizija vratiti na Euroviziju i voljela bih da se vrate ti dani sjaja i dobrog plasmana... Na kraju krajeva, nemojmo zaboraviti da je grupa Riva pjesmom Pere Dikića i Rajka Dujmića odnijela pobjedu i dovela Euroviziju u Zagreb, što nije mala stvar.
Od slavne pjevačice i danas ima mnoštvo fanova diljem bivše države, Sanja je prešla put do televizijske voditeljice.
– Nije to bila velika promjena za mene jer zapravo moj rad na televiziji, osim pjevačkog, započeo je još ranih devedesetih godina na Hrvatskoj televiziji. Radila sam tada puno projekata. Od emisija za branitelje, zatim “Sedmu noć”, emisiju “Je l’ me netko” tražio... Poslije toga bila sam na RTL televiziji u Talk showu Sanja. Odradila sam desetak projekata, a ljubav prema televiziji postojala je oduvijek. Možda se to vuče još od onog razdoblja kada sam kao tinejdžerica htjela biti novinarka po uzoru na moju pokojnu baku. Pa evo, taj dio mene, taj san ostvarila sam na ovaj način.
Planira li u životu raditi još neke projekte izvan televizije?
– Imam puno ideja, snova i želja. Mislim da je najvažnije u životu da još uvijek možeš planirati i željeti. Voljela bih raditi još neke stvari. Voljela bih jednog dana opet raditi svoj talk show. Volim i ovo što sada radim i sretna sam jer imam sjajnu ekipu oko sebe koja mi je puno pomogla na početku prije dvije godine. Jer voditi dva sata emisiju uživo, u momentu kada se može svašta dogoditi, nije jednostavno. Negdje pukne veza s drugim studijima i tako dalje...Naravno da mi je tu trebala pomoć kolega i danas se u redakciji “Dobro jutro, Hrvatska” stvarno osjećam kao kod kuće – kaže Sanja Dolažal.
Imam još puno toga...
Misli li da je u životu nešto važno propustila.
– Ne, mislim da još ima vremena za ostvarenje nekih snova. Na prvom mjestu želim putovati. Cijeli sam život putovala, najviše zahvaljujući poslu. Posljednjih 15-ak godina putovali smo kao obitelj, i to je nešto što me ispunjava i što me veseli, ali i obogaćuje. Imam već i zacrtane neke destinacije. Voljela bih konačno naučiti talijanski jezik, što se spremam već godinama i uvijek kažem – sutra ću. Obožavam taj jezik, kao i španjolski i francuski. Voljela bih ostvariti još neke lijepe projekte na televiziji... ima još puno toga. Upravo mislim da je to ta radost života, da se možeš veseliti nečemu što te očekuje – zaključuje Sanja, čiji se optimizam naprosto prelijeva na sve oko nje. Ona je osoba puna života koja očarava iskrenošću.
>>Sanja Doležal na izboru za Miss plijenila pozornost fantastičnim izgledom
>>Dobro jutro, Hrvatska: Već 23 godine budimo se uz emisiju koju dnevno radi 100 ljudi
Sanja izgleda super jer je pozitivna osoba, vedro gleda u buducnost i ne plasi je se. Samo naprijed tako.