Hrvatska sasvim sigurno nikad neće biti Kuvajt, no informacije o potencijalnim velikim nalazištima nafte u podmorju južnog Jadrana sasvim sigurno su gospodarska vijest godine u zemlji, ali i šire. Istraživanje i eventualna eksploatacija tih ležišta jedan je od prioriteta domaće gospodarske politike – hrvatski ministri, pa čak i predsjednik Josipović – već otvoreno pozivaju strane ulagače da u tim poslovima sudjeluju – no čovjek od kojeg je sve krenulo nije političar. Dapače, šira javnost vjerojatno za njega nije čula. Ipak, u stručnim krugovima ime umirovljenog geologa Sanjina Grandića dobro je poznato. Radi se o jednom od vodećih domaćih eksperata u naftnoj geologiji, s dugogodišnjim domaćim i stranim iskustvom. Tijekom 40-godišnje karijere Grandić je radio na razvoju niza domaćih – Ininih – nalazišta, slično je radio i u Eritreji, ali i u Londonu – mirovinu je dočekao radeći za američku kompaniju Western Geophysical, vodeću svjetsku kompaniju za geofizičke usluge. Ipak, usprkos bogatoj karijeri, Grandić bi mogao biti zapamćen po radu na lociranju južnojadranskih ležišta nafte. Ta ležišta desetljećima su bila predmet interesa Ine i nekih stranih naftnih kompanija, ali nafta nikad nije otkrivena. Grandić je sad postavio novu teoriju, a ako se pokaže točnom, u hrvatskom podmorju mogle bi se nalaziti goleme količine crnog zlata. U intervjuu za Večernji list govori o svojoj koncepciji, prošlim neuspješnim istraživanjima i perspektivama nalazišta nafte u južnom Jadranu.
Postoje li velike rezerve nafte u podmorju južnog Jadrana?
Na to pitanje najbolji odgovor vam je ona poznata anegdota o Škotu koji se godinama molio Bogu da dobije na lutriji, da bi ga onda Bog nakon godina uporne molitve upitao: – Dobro, a kad ćeš već jednom uplatiti tu srećku? Isto vrijedi i ovdje. Otkrića nafte nema bez istraživanja, a istraživanja na tom području nije bilo dulje od dvadeset godina. Bez istraživanja nitko ne može sa sigurnošću tvrditi ima li tamo nafte ili nema. No, postoje perspektive, a one su dobre. Odnosno, postoje ozbiljne indikacije da bi u tom području moglo biti značajnih količina nafte.
Koje su to indikacije?
Prije svega radi se o seizmičkim istraživanjima koja su rađena od Savudrije do ulaza u Bokokotorski zaljev. Rađeno je 11 dubokih profila i tumačenjem tih podataka može se doći do spoznaje da na području južnog Jadrana postoje geološke strukture koje bi mogle sadržavati veće pridobive količine nafte.
Kakve su to geološke strukture?
Jadranska ploča, koja se nalazi negdje na sredini Jadrana, geološki se pomicala, gurala prema sjeveru odnosno Alpama. Tim pomicanjem stvoreni su takozvani tenzioni rasjedi – geološke strukture koje nastaju pod određenim kutom na smjer pomicanja ploče. Upravo na smjerovima tih rasjeda, na više lokacija, zabilježena je pojava erupcije asfalta, asfalt prirodno iz Zemljine utrobe izbija na površinu. U Istri je to zabilježeno kod zaseoka Rebića, u Dalmaciji u Vinišću kod Trogira, pa i u zaleđu Mosora. A kako je asfalt ustvari produkt prirodne oksidacije nafte, te pojave još su jedna jaka indikacija da bi nafte u tom području trebalo biti.
No erupcije asfalta, kao i seizmički podaci koje ste koristili, nisu ništa novo. Kako to da dosad nafta nije pronađena?
Da, u pravu ste. Ova seizmička istraživanja rađena su još osamdesetih godina, a i posljednja istraživanja datiraju od tada. Kao što sam rekao, bez istraživanja nema otkrića, a dva desetljeća bez istraživanja jako je dugo razdoblje jer se gubi kontinuitet. Zamislite samo koliko je u posljednja dva desetljeća tehnologija bušenja i seizmičkog istraživanja napredovala. A mi o južnom Jadranu danas znamo jednako kao i prije dvadeset godina.
Ipak, to ne objašnjava činjenicu da su svojedobno rađene istražne bušotine, a nafta nije otkrivena.
Nafta nije otkrivena jer se koncepcija nije pokazala uspješnom. Prema staroj koncepciji, računalo se da je nafta pod utjecajem visokih tlakova migrirala na sam vrh tih podzemnih struktura. Na osnovi te pretpostavke, bušili su se ti vrhovi i tamo nafta nije nađena. Problem je što je pri tome – po mojem mišljenju – zanemaren efekt emerzije, okopnjavanja, gdje je nafta sadržana u tim vrhovima oksidirala i degradirala.
Želite reći da su trebali bušiti dublje?
I dublje, ali i na drugim pozicijama. Na Jadranu je izbušeno čak 80 ispitnih bušotina u kojima nisu pronađeni ni tragovi nafte, no pritom je njih tek 12 bušeno ispod dubine od 2500 metara. Nažalost, naši geolozi u prošlosti se nisu dovoljno bavili tzv. sekvencionalnom stratigrafijom. Upravo zbog toga, ja sam se u svojoj razradi seizmičkih podataka koncentrirao na drugu koncepciju – teoriju proksimalnog talusa
Što je proksimalni talus?
Radi se o talijanskom nazivu za jednu vrstu geoloških struktura, odnosno rezervoarnih stijena koje mogu sadržavati značajne količine nafte. U načelu radi se o sličnim rezervoarima kakvi postoje u Beničancima kod Donjeg Miholjca, inače našem najvećem nalazištu nafte. Ta zona proksimalnog talusa u hrvatskom dijelu Jadrana, po mojem mišljenju, zona je u kojoj bi mogle biti otkrivene značajne rezerve nafte.
Kako je moguće da ni naši ni talijasnki stručnjaci nisu prepoznali te rezerve?
Talijani dijelom jesu, zato i imaju devet komercijalnih naftnih polja duž svoje obale. Talijanski geolog Aleotti prije nekoliko godina održao je u Ini predavanje i prikazao geološki profil koji korespondira s našim konceptom. Kod nas se to, nažalost, nije prepoznalo. Geologija nije matematika. Rezultat ovisi o tome tko kako tumači podatke. Iste podatke dva geologa mogu tumačiti potpuno različito. Upravo zato kolege dosad nisu ozbiljno proučavali zonu proksimalnog talusa.
O kojem se točno području radi?
Konkretno, riječ je o području od Palagruže do ulaska u Bokokotorski zaljev. To je područje od 550 četvornih kilometara, a na tako velikoj površini i potencijalne rezerve nafte su velike.
Možemo li govoriti o nekoj konkretnoj brojci?
Proračun o volumenima je temeljem mojih interpretacija geoloških podataka napravio rezervoarni inženjer Igor Rusan. Prema veličini zone i tipu rezervoara, njegov je proračun kako bi se u ležištima moglo nalaziti oko 2,7 milijardi barela nafte.
Postoje li neka saznanja o kvaliteti nafte?
Nekih preciznijih informacija o tome nemamo, no u načelu vrijedi pravilo: što je matična stijena iz koje je nafta potekla na većoj dubini, tlak i temperatura su viši što dovodi do raspadanja ugljikovodikovih molekula. Nafta je stoga lakša, kvalitetnija, pa i vrednija. Ipak, bez obzira na kvalitetu, prosječna cijena barela nafte danas je oko 100 dolara. Pomnožite to sa 2,7 milijardi barela i bit će vam jasno o kojoj vrijednosti govorimo.
Radi li se isključivo o nalazištima na moru?
Ne. Postoje i kopnene lokacije s dobrom perspektivom. Još 2004. godine moji kolege i ja razradili smo projekt bušenja istražne bušotine Popovići 1. Radi se o lokaciji oko 7,5 kilometara sjeveroistočno od Benkovca, gdje postoje geološke pretpostavke za pronalaženje nafte. Nažalost, za taj projekt nitko nije bio zainteresiran, iako se radi o kopnenom bušenju koje je znatno jeftinije od rada na moru, pa je time i visina investicije niža. Pisao sam i ministrima i vladama, ali bez odgovora.
>>Prevlaka: Granica između Hrvatske i Crne Gore o kojoj ovise milijarde