“Ne možete odalamiti šakom, a da i vas ne boli”. “Važno je koliko boli možete podnijeti”. Tako su – u sadomazohističkoj maniri – britanski premijer David Cameron i francuski predsjednik Francois Hollande saželi posljedice ekonomskih sankcija prema Rusiji.
Retorika Francuske i Britanije hrabra je: zima je bila blaga pa su rezervoari plina po Europi još relativno puni. S druge strane, istočna Europa dobro se sjeća “velike smrzavice” iz 2006., kad su u Rusiji zatvoreni ventili u plinovodima prema Europi. Očito, njihov bi prag boli morao biti puno viši nego kod Francuza ili Britanaca.
Ekonomske sankcije Rusiji – korak koji bi iz simboličnog prešao u realan sukob s realnim posljedicama – podijelile su Europu.
Politička podrška sankcijama obrnuto je proporcionalna ekonomskoj ovisnosti o Rusiji, u prvom redu energetskoj. Mađarski premijer Viktor Orban jasno je rekao da se ne želi upuštati u pogoršanje odnosa s Moskvom. Rusija pokriva oko 80 posto potreba Mađarske za prirodnim plinom i najveći je trgovački partner Mađarske izvan EU. No, Orban nije usamljen: i na summitu europskih čelnika moglo se čuti da bivše komunističke države nisu sklone sankcijama, barem dok ne postoji alternativa, a nje zasad nema. Dovoz platforme za ukapljeni plin nazvane Neovisnost u litavsku luku Klaipeda tek je početak odvajanja Europe od energetske ovisnosti o Rusiji.
Poziv SAD-u da dopusti izvoz ukapljenog plina u EU, očito, nije dovoljan. Stoga se Rusiji i ne žuri pronaći novo tržište. Ekonomskim se sankcijama suprotstavila i Grčka. Pad broja ruskih turista za 30 posto, ali i gubitak tržišta za konzervirane breskve, što čini 15 posto izvoza te države, nisu opcija. S druge strane, nejasno je što se želi postići sankcijama. Je li cilj vratiti Krim pod okrilje Ukrajine ili je anšlus gotova stvar? Nejasni ciljevi i ekonomska šteta drže na distanciji i Njemačku: njemačko-ruska trgovinska razmjena u 2013. dosegnula je vrijednost od 76 milijardi eura, oko 6000 njemačkih tvrtki posluje u Rusiji, ukupan opseg njihovih investicija iznosi 20 milijardi eura i oko 300.000 radnih mjesta u Njemačkoj ovisi o ekonomskim odnosima s Rusijom. Novac je ipak važniji od principa.
EU potpuno kontroliraju bankarski lihvari.Kao i SAD uostalom.