Finska je jučer dobila svoju prvu “žensku vladu” koju vodi najmlađa premijerka na svijetu, 34-godišnja Sanna Marin. Finci nisu nimalo začuđeni time što im je premijerka mlada žena i to što su i lideri ostale četiri stranke iz vladajuće koalicije isključivo žene.
Zastupljenost žena u finskom parlamentu je visoka, 47 posto, a građani i analitičari izjavljuju kako ni to što je nova premijerka Sanna Marin mlada nije nimalo začuđujuće zato što je sazrelo vrijeme da dođe do smjene generacija u finskoj politici. No najmlađa premijerka dobila je jučer zanimljivu poruku od najstarijeg premijera na svijetu. Malezijski premijer, 94-godišnji Mahathir Mohamad, svojoj mladoj kolegici poručio je da bi bilo dobro da uvijek kada osjeti potrebu “zatraži savjet od starijih”.
Socijalno osviještene
– Godine nisu važne. Nikada nisam razmišljala o svome spolu ili godinama – kazala je Marin, koju je odgojio lezbijski par, mama i njezina partnerica. Kako je Finska zemlja u kojoj žene u politici već više od trideset godina nisu nikakva senzacija, neki politolozi sa sveučilišta u Helsinkiju naglašavaju da spol liderica koalicijskih stranaka nije neki začudni element, već je to njihova mladost.
Od pet žena koje će voditi Finsku u iduće tri i pol godine Marin i Maria Ohisalo imaju 34, a Li Andersson i Katri Kulmuni 32 godine. Peta koalicijska partnerica Anna-Maja Henriksson ima 55 godina. Sanna Marin je socijaldemokratkinja i osoba koja čvrsto vjeruje u socijalnu državu od koje je, kaže, i sama imala koristi u životnim trenucima kada je bilo teško, kada se školovala i kada je novca nedostajalo.
Glavni motiv za ulazak u politiku bila je želja da svima koji žive u Finskoj bude omogućeno ono što je ona dobila. Prošloga ljeta, na obilježavanju 120. obljetnice Socijaldemokratske stranke, Sanna Marin je s govornice predložila da se među stranačke ciljeve stavi i to da se radni tjedan skrati na četiri dana, a radni dan na šest sati. Iako je svojim prijedlogom izazvala buru negativnih reakcija u oporbi, neka varijanta toga njenog prijedloga mogla bi se i ostvariti, tim više jer je u tome podržava i koalicijski partner Lijeva alijansa.
Maria Ohisalo, vršnjakinja Sanne Marin, liderica je Zelene lige i u politici je već 11 godina. Ove je godine, prije parlamentarnih izbora, izabrana za čelnicu Zelene lige. Na izborima je ušla u parlament kao jedna od popularnijih kandidatkinja, a nakon formiranja koalicijske vlade postala je ministrica unutarnjih poslova. Kao dijete trpjela je siromaštvo, a s majkom je čak godinu dana živjela u prihvatilištu kako bi se spasile od oca alkoholičara. Maria je oduvijek bila sklona sportu. Bavila se atletikom i igrala nogomet, što joj je omogućilo da pohađa dobre škole i sveučilišta.
Doktorirala je sociologiju, a tema joj je bila beskućništvo i razdioba pomoći u hrani. Bila je i ostala angažirana u rješavanju socijalnih pitanja. Li Andersson liderica je Lijeve alijanse koja je to postala kada je imala samo 29 godina, i to gotovo dvotrećinskom većinom glasova članove te stranke. U parlament je ušla 2015., a nakon ovogodišnjih izbora i sklapanja koalicije Andersson je postala ministrica obrazovanja.
Vodit će i financije
Katri Kulmuni liderica je Centrističke stranke Finske kojoj je stala na čelo prije tri mjeseca. U parlament je ušla također 2015., a nakon ovogodišnjih izbora postaje ministrica gospodarstva, a kasnije i potpredsjednica vlade. U najnovijem restrukturiranju vlade Kulmuni će biti ministrica financija. Anna-Maja Henriksson, žena koja stoji na čelu Švedske narodne stranke Finske, ima 55 godina i ponešto više političkog iskustva od svojih koalicijskih kolegica. U parlamentu je ove godine započela svoj četvrti mandat. Od 2011. do 2015. bila je ministrica pravosuđa, a tu će funkciju i dalje obnašati.
Tja, kaj se more.Lijepo je, krasno i i fino, grejt, najs i fensi, čak i kul to što Finska ima sada žensku vladu. U skladu s prevladavajućom lijevo-neoliberalnom "agendom"u Europi, to je ispalo nadasve moderno, progresivno, liberalno, inkluzivno, tolerantno i empatično, jednostavno nje moglo bolje. Ali ako za neko vrijeme Finska počne gospodarski stagnirati ili čak nazadovati, tko će biti okrivljen za to? Pa naravno, dežurni krivci, a to su natražni desno-konzervativni elementi i zatucani suverenisti, jer ljevičari i liberali po "difoltu" nikad ne smiju biti krivi ni za što. Živi bili pa vidjeli.