Posljednji veliki skandal oko namještanja u nogometu, nažalost, povezan je i s predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza Davorom Šukerom koji se navodno kladio na tipove koje mu je davao najpoznatiji hrvatski namještač Ante Šapina. No, u cijeloj je frtutmi oko Šapina zanimljivo pogledati o kakvim se zapravo "igračima" radi, postoje li doista međunarodne veze, kako tvrdi više utjecajnih njemačkih medija, koliko je Ante Šapina uopće dobivao u klađenju.
Prema vlastitom Šapininu priznanju, ukupan iznos u klađenju na velikoj azijskoj kladionici SBO u jednom mjesecu bio je 20 milijuna dolara. No, kada pogledamo ukupan godišnji volumen najveće azijske kladionice IBC koji iznosi 45 milijardi dolara, tada shvaćamo kako Šapine nisu bili baš sitni, ali ne i pretjerano krupni igrači.
Vezano za Šapine i njihovo klađenje izašla je i priča u kojoj je britanska policija pretresla londonske urede kladiteljske agenture Samvo gdje su pronađeni dokazi da su Šapine ondje imali račune. Iznosi koje je Samvo uplaćivao u njihovo ime iznosili su oko 100.000 eura. Otkriveno je da im na jednom od računa na Isle of Manu stoji nekih milijun funti. Samvo se dogovorio s policijom da im se taj iznos nikad ne isplati. Kladiteljska agentura u vaše ime stavlja oklade, a zbog velikih iznosa, jer raspolažu velikim novcima svojih klijenata, obično imaju daleko veće limite nego bi ih mogao ostvariti prosječan kladitelj.
Ovo se sve dogodilo 2010., dakle nakon puštanja Šapina iz zatvora gdje su završili zbog namještanja utakmica u Njemačkoj u kojem im je pomagao nogometni sudac Robert Hoyzer. Tako ispada da je Ante Šapina, kako navode veliki europski mediji, nastavio s namještanjem "na industrijskoj skali". Na namještanje, pokazala je ta zadnja istraga, Šapina je potrošio više od tri milijuna dolara, a psihijatrijska procjena pokazala ga je kao ovisnika o kocki koji treba terapiju. Kada je Šapina izašao, dočekao ga je svijet umrežen internetom, nikada pogodniji za omiljenu mu aktivnost.
Jadni, pak, Hoyzer koji je Šapinu i prijavio, svoju sudačku karijeru ne može nastaviti. Manje se od Šapine u medijima spominje jedan drugi Hrvat, Marijo Cvrtak koji je u Belgiji osuđen na pet godina zbog malverzacija s tadašnjim nogometnim klubom Ur Namur. Kreativni je Cvrtak u Ur Namur, koji je bio pred bankrotom, najprije uložio nekoliko stotina tisuća eura, da bi onda klubu "pomogao" dovevši sedmoricu novih igrača. Osim što oni nisu igrali za klub, već – za Cvrtaka. Kada je cijela kombinacija izašla u javnost, pronađeno je kako je Cvrtak na računu u jednoj zagrebačkoj banci imao više od tri i pol milijuna eura koji su mu poslije zamrznuti. Navodi se kako je s kompanjonima, dakle i Šapinom koji ga je zbog stasa zvao Knedla, zaradio oko osam milijuna eura. On i Šapina dobro se znaju, upoznali su se 2006. na utakmici Hrvatska – Brazil pa su zajedno i namještali.
Iako je istraga Šapina na kraju obuhvatila više od stotinu ljudi pa tako ispada da se radilo o pravoj pravcatoj mreži, ima ih koji će reći kako Ante Šapina doista nije mogao to organizirati sam. Štoviše, utakmice na koje je Šapina imao utjecaja drže se dosta loše "namještanima". Prvi je Šapinin pokušaj da namjesti utakmicu zapravo propao. Kladio se na utakmice Dynamo Dresdena i Chemnitzera te Galatasaraya i Ankaragücüa. Iako je njemačka utakmica išla po planu, druga nije jer je igrač koji je trebao odigrati za Šapine izostavljen iz sastava. Ante nije dobio 636.510 eura. Ipak, već sljedeća utakmica Chemnitzera gdje je igrao dobar Antin prijatelj, otišla je kako treba pa je hrvatsko-njemački fikser zaradio 303.240 eura.
Utjecajni njemački mediji Antu Šapinu dovode u vezu s Dan Tanom kojeg je poznati istražitelj kriminala u nogometu Declan Hill, označio kao vrh piramide. No, ne ide se dalje od tvrdnje da su se Šapina i Dan Tan poznavali, a tvrdi se i kako postoji još možda i dvadesetak likova poput Dan Tana koji se bave istim biznisom.
Namještanje utakmica ima odnedavno svoju pravu zvijezdu. Ali, ta se zvijezda ne zove Davor Šuker, niti Ante Šapina. Čak niti taj Dan Tan Seet Eng, koji je prema dokazima genoveskog tužiteljstva, namjestio čak stotine utakmica talijanskih nogometnih liga nije najveća svjetska namještačka zvijezda. Iako je njegova moć bila doista ogromna, tolika da su mu se u Italiji, prema pisanju Declana Hilla, igrači javljali sami.
U Hillovu rangiranju namještenih utakmica koji je razvio prema kriteriju tko je sve bio umiješan, Ante Šapina dobio bi u najboljem slučaju dvije zvjezdice, imao bi možda dva igrača i ponekog suca, a Dan Tan punih pet zvjezdica. Brinuo bi se o svemu, da zavede tržište pogrešnim uplatama pa do toga da ima ljude i u upravama klubova na terenu.
Ime namještačke zvijezde je Wilson Raj Perumal, po nacionalnosti je Tamil, a svoju je karijeru započeo također u Singapuru koji je, izgleda, središte najvećeg zamućivanja nogometnih voda. I upravo je u tom Singapuru karijeru odlučio nastaviti hrvatski nogometaš Ivica Raguž potpisavši za jedan od jačih tamošnjih klubova, Woodlands Wellington. Nije trebalo dugo, a da Raguž upozna buduću svjetsku zvijezdu namještanja nogometnih utakmica.
Sa svojim je prijateljem Perumal namjerio namjestiti utakmicu Woodlands Wellingtona i Geylang Uniteda. Najbolje bi bilo kada ne bi igrao Woodlandsov najbolji igrač – Ivica Raguž. I tako su se Perumal i njegov prijatelj Siva odlučili na ekstreman potez, osigurati da Raguž ne igra. Najbolje bi bilo da se ozlijedi. Tako su Raguža u društvu s još jednim Woodlandsovim igračem pratili, a u pogodnom trenutku Perumal je Raguža okinuo hokejskom palicom na što se ovaj srušio od bolova onesposobljen za sljedeću utakmicu. Kako je Perumal stao ispred sunca, igračima je bilo nemoguće prepoznati ga, a dodatno je osiguranje za povoljan rezultat oklade bio i igrač Geylanga Lutz.
Iako to nije prvi put da se bilježi Perumalovo namještanje, prvi je put hapšen zbog davanja mita od 2.400 singapurskih dolara nekom igraču, ništa od toga nije ga dovelo pred svjetla kamera kao događaji koji su uslijedili 2011. godine i poslije. Tada se, naime, Raj Perumal našao u Finskoj gdje je, prema više navoda, kladiteljska mafija uzela snažan zamah, a ondje je i uhapšen, no ne zato što se želio sam predati kako bi naudio svom kompanjonu Dan Tanu, već zato što je jednom drugom singapurskom mafijašu dugovao 300.000 singapurskih dolara. Taj ga je izgleda izdao, javio finskoj policiji lažno ime s njegove putovnice pa je Raj Perumal završio u zatvoru iz kojeg još nije izašao iako je s policijom više država vrlo kooperativan.
Ali, tada je singapurski Tamil otkrio slavu pa je u zatvoru napisao knjigu Kelong Kings uz pomoć dvojice talijanskih istraživačkih novinara. U tom gotovo nevjerojatnom djelu svjedočimo putu tamilskog dječaka od sirotinje iz predgrađa pa sve do vrha piramide namještanja u nogometu. Što se hrvatske publike tiče, Perumala će se sjećati u povodu utakmice vatrenih i Kameruna na posljednjem Svjetskom prvenstvu kada je novinar njemačkog Der Spiegela objavio kako mu je ovaj putem Facebook chata povjerio kako Hrvati sigurno tuku Kamerunce. Jedino što se poslije ispostavilo kako je novinaru Perumal to rekao nakon utakmice, a ne prije.
>>FIFA presudila: Utakmica Kameruna i Hrvatske nije bila namještena
Odakle su ovi silni mafijaši,što žive u HR?