Mirisni sapunčić u obliku jelkice, srca, snjegovića, zvijezde, Djeda Mraza, mašne, slatkiša... Ručni rad u prigodnoj, unikatnoj kutijici, personaliziran – i s točkicama? Zašto ne, zapitali su se prije sedam godina u Udruzi slijepih Zagreb te su uz potporu Grada Zagreba za građevinske radove i pokretanje proizvodnje u prostoru bivše mesne industrije Zagrepčanka krenuli u socijalno poduzetništvo. Osnovano je poduzeće Sfera Visia za proizvodnju sapuna s točkicama u 100-postotnom vlasništvu udruge – zasad jedino u Hrvatskoj koje zapošljava većinom slijepe i slabovidne osobe – i jedan je od najboljih primjera transformacije organizacije od kreativnih radionica članova do pravog društvenog poduzeća.
A da posla ima, najbolji je dokaz to što početkom iduće godine planiraju i nova zapošljavanja. U centru kreativnih ideja poduzeća u Heinzelovoj 66 u Zagrebu ovih je dana tako dovoljno pratiti mirise cimeta, vanilije, naranče, đumbira, limunske trave... kako bi se došlo na pravu adresu – mini pogon, odnosno “laboratorij” u kojemu vješte ruke tope i obrađuju prozirnu glicerinsku smjesu, dodaju joj nekoliko kapi boje i eteričnih ulja i ulijevaju je u kalupiće, da bi iz njih izlazili oblici kakve bismo ovih blagdana poželjeli i ispod bora.
VEZANI ČLANCI:
Ispupčene točkice na sapunčićima na Brailleovu pismu slijepih zapravo nam i “čestitaju” Božić ili neke druge blagdane, ovisno o dobu godine i prema želji kupca, a kao i tekući sapuni s kojima se kasnije krenulo, i ovi tvrdi rade se od 100% prirodnih sastojaka bez sintetičkih dodataka i životinjskog porijekla, koje, zahvaljujući društveno odgovornim tvrtkama, dobivaju i iz donacija. Sa svakom novom narudžbom i širenjem posla šansu za inkluziju u tržište rada dobivaju nove slijepe i slabovidne osobe.
– Jedva sam čekala da se zaposlim – kaže 45-godišnja Kristina Milican koja je odavno prestala brojiti koliko je molbi poslala za posao. Uzaludno. Zadnji pravi posao administratorice imala je u propalom nakladničkom poduzeću Mladost. Tamo se zaposlila davno, kao studentica prve godine Ekonomskog fakulteta, smjera poslovna administracija, ali samo, kako i sama kaže, zahvaljujući “vezi”. Poduzeće je u međuvremenu prestalo poslovati, a ona se posvetila kućanstvu i troje djece, od koje je sinu danas 16, a kćerima 13 i 10 godina. U međuvremenu su joj se vid i sluh i pogoršali, neko je vrijeme radila na javnim radovima u Udruzi slijepih financiranim iz Europskog fonda za solidarnost, a prije dva mjeseca konačno se zaposlila u izradi sapuna.
– Djeca su jedva dočekala. Misle kako ću ja sad ovdje zarađivati milijune kako bih im kupila sve što požele, no sretna sam što konačno radim – smije se Kristina. Njezin kolega, 43-godišnji Dario Vuljar sa sapunima je već “kuhan i pečen”. Od samog početka je u tvrtki. Posao, kaže, uopće nije težak i rado obučava nove kolege, a iduće godine šire posao i na komercijalnije tekuće sapune, koji će biti cjenovno prihvatljiviji i širem krugu korisnika. Opremu imaju, jedan od kotlova istodobno može izmiješati i 600 litara tekućeg sapuna, a da uvijek imaju dovoljno sirovine brine se i tvrtka Zvijezda plus koja im je i ovih dana donirala 300 litara jestivog suncokretovog i maslinovog ulja te kokosove masti. Od Tehno procesa pak dobivaju glicerinsku bazu i eterična ulja.
– Za jednu seriju krutih sapuna od 80 grama treba otprilike sat i 15 minuta vremena, a idući dan ih vakuumiramo i stavljamo u originalne kutijice s motivima ovisno o želji klijenata. Na ovima piše “Sretan Božić” i “Sve najbolje”. U koroni smo razvili tri vrste tekućeg sapuna Dodir prirode, s lavandom, dezinfekcijski i s limunskom travom koji se pokazao punim pogotkom, a sad smo osmislili i novi koji je na testiranju. Tekuće sapune od 300 i 500 mililitara s pumpicom te u bocama od litre i 5 litara prodajemo cijele godine, dok ovi kruti najbolje idu u vrijeme novogodišnjih blagdana kad ih naši kupci naručuju kao prigodne poklone. Neki traže 10 ili 20 komada, a neki, događalo se, i 1500 do 2000 – kaže Dario.
Šarene kutijice s mirisnim sapunima s točkicama nose i motive hrvatskih gradova, Zagreba, Dubrovnika, Zadra (naručuju ih, naime, i turističke zajednice za unikatni suvenir), ali i personalizirane poruke. Da se stvari u ovom socijalnom poduzetništvu kreću nabolje – porasle su i plaće i financijski stabilizirano poslovanje – postalo je jasno od početka ove godine kad je Udruzi slijepih Zagreb pomoć u marketingu i prodaji ponudio njihov dugogodišnji član Siniša Slunjski, koji je u tome imao već poprilično iskustva. Uz pomoć Grada Zagreba i ustaljenih donatora, tvrtka sada, tvrdi on, održivo posluje.
– Trenutačno zapošljavamo četiri slijepe i slabovidne osobe i jednu “zdravu” na puno radno vrijeme, a ovih je dana išao natječaj za zaposlenje još jedne. Tendencija je da zapošljavamo članove Udruge slijepih, kojoj ide i višak novca od poslovanja, odnosno svim njezinim članovima za dalje aktivnosti – kaže Slunjski, ističući kako su ove godine uveli još jednu prodajnu liniju – uz tekuće i tvrde sapune nude i higijenski papir, ručnike i medicinske role, kako bi proširili asortiman i broj klijenata. Iako to mogu biti i privatne osobe, bitno je naglasiti da su njihovi kupci najčešće tvrtke i institucije koje su kvotni obveznici zapošljavanja osoba s invaliditetom.
– U Hrvatskoj je, naime, od 2015. na snazi zakon koji poslodavcima, odnosno tvrtkama s više od 20 “zdravih” zaposlenih nalaže kako moraju imati i jednog ili više radnika s invaliditetom, odnosno 3% od ukupnog broja. No kako velika većina njih to ne uspijeva ili ne želi, obveznici su plaćanja kvotne naknade koja po svakoj nezaposlenoj osobi s invaliditetom koju su trebali, ali je nisu zaposlili, mjesečno iznosi 140 eura neto – napominje Slunjski. Tvrtka od, primjerice, 100 zaposlenih ima obvezu zapošljavanja najmanje triju osoba s invaliditetom.
Za to mogu dobiti i određene potpore države, kao i za kupnju opreme za rad osoba s invaliditetom, a ne zaposle li ih, godišnje uplaćuju oko 5000 eura u fond Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI). No ono što mnogi ne znaju ili im je “prekomplicirano” shvatiti jest to da postoje i drugačiji načini rješavanja tog “problema” – odnosno zamjenske kvote. Tvrtke, naime, mogu zatvoriti kvotnu obvezu kupnjom određenih proizvoda od socijalnih poduzeća kakvo je i Sfera Visia u visini “penala” koje trebaju platiti ZOSI-ju. Umjesto da plate 140 eura za svaku nezaposlenu osobu s invaliditetom mogu, primjerice, kupiti sapuna i ostalih proizvoda u vrijednosti 140 ili više eura.
– Poslodavci su u posljednje vrijeme svjesniji kako osobe s invaliditetom uz poticaje koje daje država, odnosno fond, koji je regulator cijene priče, mogu potpuno ravnopravno sudjelovati na tržištu rada, tako da bi se moglo reći da se situacija popravlja. No još je daleko od idealne – objašnjava Slunjski. Prema dostupnim podacima, u 2021. godini u Hrvatskoj je bilo 11 tisuća zaposlenih osoba s invaliditetom, u lanjskoj i 15 tisuća. No zna li se kako je oko 8000 tvrtki i institucija u Hrvatskoj koje su dužne zapošljavati osobe s invaliditetom te da bi samo u 404 najveće tvrtke koje su prema Fini lani zapošljavale 269.667 osoba trebalo bi ih biti zaposleno više od 8000 njih, jasno je da je još puno njih zahvaćeno trulom birokracijom.
Posebice državna poduzeća i institucije koje, za razliku od privatnih tvrtki, koje puno više cijene teško zarađeni novac, pukom inercijom dobivena sredstva za “nematerijalne troškove” za koja nisu orali ni kopali samo dalje proslijede ZOSI-ju. A uopće nije teško – potrebno je pet, ma neka je i 30 minuta mjesečno, kako bi se ispunio određeni obrazac kojim će se fondu najaviti kako su korisnici zamjenske kvote, prilože sklopljeni ugovor o poslovnoj suradnji s određenim socijalnim poduzećem te dostave dokaze da su određenu robu naručili i platili, objašnjava Slunjski. Mnogi se brane da su potkapacitirani ljudstvom poput škola, kojima se Slunjski prvima obratio i zna da su potencijalno veliki korisnici proizvoda kakve nudi Sfera Visia.
U početku se pokazalo kako uopće ne postoji procedura kojom bi škole koje ne ispunjavaju kvote zapošljavanja osoba s invaliditetom, a obvezne su, iskoristile zamjensku kvotu. No nakon dugih pregovora s Ministarstvom znanosti i obrazovanja školama je konačno dana mogućnost da iz sredstava za nematerijalne troškove dobiju određenu svotu na račun kojom će ispuniti zamjenske kvote. Naravno, iz nekih škola stigla je i direktna odbijenica: “Nećemo, to ionako nije naš novac.” Kako bilo, danas gotovo sve osnovne i srednje škole u Varaždinskoj županiji surađuju sa Sfera Visijom, a u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, gdje ih je najviše, svega nekoliko, doznajemo od Slunjskog. Ima tvrtki u Hrvatskoj koje ZOSI-ju godišnje plaćaju i 60.000 eura kvotnih naknada.
Danas su sve popularnije i tvrtke za čišćenje – neke imaju i 1600 djelatnika – pa se iz ovog socijalnog poduzeća i s njima nadaju ostvariti suradnju, kad već ne mogu s državnim firmama, školama, ministarstvima... koji su također obveznici plaćanja kvotnih naknada, ali su previše inertni ili premalo socijalno osviješteni. Kapaciteta za puno veću proizvodnju od današnje imaju, poručuju iz Sfera Visije. Ako ništa drugo, neki bi se barem u ovo doba godine mogli sjetiti da olako dobiveni novac kojim ih financiraju hrvatski građani vrate kupnjom korisnih, domaćih proizvoda kojima se potiče i zapošljavanje osoba s invaliditetom i šalje poruka i društvene odgovornosti, umjesto skupocjenih, uvoznih, najčešće i beskorisnih stvari, zbog kojih dostavne službe rade i prekovremeno, a nitko ih neće koristiti.
VIDEO Iznenađenje za male pacijente: Veseli Djed Mrazovi spuštali se niz zgrade bolnica i dijelili darove