– U posljednjih desetak godina više od 5000 ljudi zatražilo je azil, a 183 osobe dobile su neki oblik zaštite. Naš sustav za azil dosta je restriktivan i zna se da izbjeglički status dobivaju osobe koje zaista udovoljavaju svim uvjetima. Oni kojima je azil odbijen, dobiju rješenje napuštanja Hrvatske i u određenom roku je moraju napustiti – kazala je za N1 Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije.
– Četiri Eritrejca koji su u Hrvatsku stigli prošli tjedan tek su dio ljudi koji trebaju doći. Hrvatska se obvezala do kraja 2017. primiti 1617 osoba – dodaje Kekuš i kaže kako je većina ljudi koji ulaze u kvote raspoređena, ali je potreban i njihov pristanak.
– Bitno je da sada država odradi svoj posao i da im se omogući normalan život ovdje. U Hrvatskoj imamo mnogo osoba koje su tu godinama, a status im još nije riješen.
Od čega ti ljudi žive?
– Država pokriva dio njihovih životnih potreba. Imaju riješen smještaj, dobivaju tri obroka dnevno i ono što im zakonski pripada jest sto kuna mjesečnog džeparca.
Naglašava i kako je problematično to što je prošli tjedan na graničnom prijelazu Batina sa Srbijom podignuta pa maknuta ograda.
– Smatram da ne bi trebalo doći do zaoštravanja odnosa Hrvatske i Srbije. Zabrinjavajuće je što se sve veći broj osoba skuplja u južnim državama. Trenutačno se za te osobe ne nudi rješenje. Treba se napraviti nekakav prihvat ljudi koji bi zadovoljio njihove osnovne potrebe – zaključila je Kekuš.
Tužno je da prvenstveno naši beskućnici nisu tako zbrinuti i za našu djecu koja nekad i nemaju tri obroka dnevno. O nekakvom - bilo kakvom! - džeparcu da i ne govorimo!