Sara Pukanić: Nedostaje mi tata da mi kaže da me voli najviše na svijetu

Osjećam se kao da se to dogodilo jučer. S jedne mi je strane sve teže jer svakim danom postajem svjesnija da ga nema, iako znam da toga nikad u potpunosti neću biti svjesna. Ako se to ikad dogodi, bojim se bih li to preživjela. Tim je riječima 18-godišnja Sara Pukanić, kći jedinica ubijenog novinara i novinskog izdavača Ive Pukanića, opisala zadnju godinu života bez tate za časopis Extra.

Nestaje miris
Na intervju je došla odjevena u tatinu vestu, kao simbolu njihove povezanosti.

– Baš sam nedavno zaključila da kad netko kaže 'moja najveća ljubav je bila ta i ta', da ja sa sigurnošću znam da je moja najveća ljubav bio i uvijek će biti moj tata. Nijedan dečko ili muškarac neće nikada zamijeniti ono što sam osjećala za njega. Sretna sam što sam doživjela takvu ljubav i znam da sam ja bila njegova najveća životna ljubav - kazala je za Extru.

Iako su je, kaže, nagovarali da se odseli iz Hrvatske, ali i iz stana u kojem je živjela s ocem, ona ne želi:

– Prisutnost mog tate još se osjeća. Njegov je ormar netaknut. Najgore je što odjeća prestaje imati njegov miris. To isto osjećam kao jedan dio gubitka, novi gubitak.

Najviše joj nedostaje, kaže, da ga nazove na telefon kad dobije u školi dobru ocjenu.

- Fale mi jutra kada bi me vozio u školu. Uvijek smo kasnili. Pričao bi mi tračeve u autu, smijali bismo se, zezali. Fale mi večeri kad bih došla pozdraviti ga i kad bi mi rekao da mu donesem nešto jesti. Tada bi razgovarali o mom čitavom danu. Nedostaje mi da mi kaže da me voli najviše na svijetu i da sam ja njegova ljubica zubica - govori Sara.

Sretni trenuci
O obiteljskim odnosima kaže:

- Meni je tata zadnjih nekoliko godina bio oba roditelja. Zbog svih mi je nesretnih okolnosti bio i otac i majka i to je radio savršeno.

Ipak, na omiljenim fotografijama nalazi se i majka:

- Ima ih nekoliko na kojima smo mama i ja, obje u pidžamama. Tada je bilo idealno i iz fotografija se vidi atmosfera i sreća kojom zrače i fotograf i modeli.

Sara završava Klasičnu gimnaziju i namjerava upisati Pravni fakultet. Neće se baviti novinarstvom jer nakon svega ima averziju. Namjerava upisati Pravni fakultet i baviti se poslovnim pravom. No završetak fakulteta donijet će i bolnu spoznaju, kaže:

- Kad diplomiram, on me neće moći slikati s diplomom.

Bio bi presretan, svima bi se hvalio. Kad gledate filmove, uvijek sebe vidite u ulozi mladenke. Tako da jednog dana, ako se budem udavala, ne želim da me itko vodi pred oltar jer znam da će on biti kraj mene. Ili on ili nitko.