Saša Radović: Sve je to planirana akcija ''neoudbaša''

Saša Radović, pisac i aktivist i na prošlim izborima, premda je usred kampanje završio u pritvoru kao osumnjičenik za ucjenu generala Ivana Čermaka, kandidat stranke Hrvatska 21. stoljeća za saborskog zastupnika, na slobodi čeka odluku pravosuđa o tome hoće li mu se suditi u Rijeci ili Zagrebu. O prigovoru na optužnicu u kojoj je zatraženo, potvrdio je odvjetnik Matej Zubović, njegov branitelj, da se nadležnim sudom proglasi riječki, trebao bi ovih dana odlučiti zagrebački Općinski kazneni sud.

Neće se lako predati

U prigovoru su, objašnjava Zubović, tražili nadležnost riječkog suda jer se djelo za koje je Radović optužen – ucjena generala Čermaka "teška" milijun eura, od kojih je Radović od posrednika primio 100.000 eura, kao i svi dogovori vezani za taj navodni posao – dogodilo na području Istre i Primorja. Usto, dodaje, zagrebački se sud već bio proglasio nenadležnim kada je odlučivao o pritvoru i ukinuo ga, ali je nakon žalbe tužiteljstva ta odluka bila preinačena pa je opet postao nadležnim. Radović je, pak, nakon mjesec i pol dana koje je proveo u pritvoru, Novu godinu ipak dočekao kod kuće, 29. prosinca prošle godine pušten je iz Remetinca.

Optuženom aktivistu i piscu bilo bi draže suđenje u Rijeci, no najavljuje da će, gdje god bio, postupak sigurno biti zanimljiv, a on se "neće lako predati". Osim što će opovrgavati optužbe da je bila riječ o ucjeni i tvrditi da se radilo o dogovoru o odšteti, odnosno naknadi za neizdavanje knjige, sigurno će iskoristiti priliku da bi i u sudnici, bude li mu to dopušteno, ponovno govorio o onome o čemu je pisao i u svojih nekoliko knjiga. Odnosi se to na ratno profiterstvo raznih vrsta i posebno šverc hrvatske nafte koja je završavala u srpskim tenkovima i ubijala njegove suborce, hrvatske branitelje. I sam je bio dragovoljac Domovinskog rata, instruktor borilačkih vještina specijalnih postrojbi i časnik SIS-a. Ivana Čermaka, glavnog logističara HV-a, prozivao je kao ratnog profitera još dok je general bio u Haagu, završili su na sudu kada ga je Čermak tužio zbog klevete, a Radović na to odgovorio protutužbom u kojoj je bogaćenje na švercu nafte nazvao veleizdajom. Osim u zagrebačkoj sudnici, njih se dvojica nikad nisu srela, a ni tada nisu međusobno razgovarali, nego preko odvjetnika. Čermak je na sudu odbio bilo kakvo mirenje.

U optužnici zagrebačkoga Općinskog državnog odvjetništva Radović se tereti da je od kraja rujna do polovice studenoga lani od poznanika tražio da prenese Čermaku da je spreman za milijun eura povući kaznene prijave i tužbe protiv njega, a za najmanje pola milijuna eura odmah prestati o tome javno govoriti, što Radović naziva neistinom. Tvrdi da nije on bio taj koji je tražio Čermaka, kako tvrde tužitelji, već se njemu lanjskoga ljeta najprije telefonom, a potom su se i sreli u Premanturi kraj Pule gdje Radović živi, javio "Čermakov emisar".

– Osoba čije se ime ne spominje u javnosti, taj jedini svjedok, jest Tomislav Mičić od kojega sam na Vratima Jadrana primio kuvertu s novcem – potvrdio nam je Radović dodajući da mu je Mičić, koji je predlagao da se "smiri situacija", kazao da ga je k njemu uputio Josip Perković.

Računao na prisluškivanje

Za "smirivanje situacije" i povlačenje prijave o ratnom profiterstvu, koju je DORH-u podnio još godinu prije, Radoviću je tada ponuđen novac, no on ga je, tvrdi, odbio unatoč prijetnji. Ponovno mu se ujesen javio Mičić tvrdeći da Čermak želi "nagodbu" pa je Radović, uvjeren da će, ako primi novac koji mu šalje general i postane "žrtveno janje", zapravo dokazati da je Čermak kriv (kad plaća, kriv je!) i napokon će se pokrenuti prava istraga o ratnom profiterstvu što mu je već postalo opsesijom.

Danas, pak, misli da je pogriješio i situaciju u kojoj se našao pogrešno procijenio, a sebe precijenio. Na vrijeme je, kaže, jer se kao posrednik pojavio kontroverzni Mičić, umirovljeni pukovnik SIS-a, o kojemu se, kao i o Josipu Perkoviću, u javnosti čulo kad se u Njemačkoj sudilo Krunoslavu Pratesu zbog ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića, shvatio da je na djelu "planirana akcija 'neoudbaških' struktura i institucija legalnih vlasti". Računao je na to da će biti prisluškivan i sniman, no mislio je da će akciju okrenuti sebi u korist.

Radovića, kojega osim Mičića, koji mu je predao omotnicu s označenim eurima nakon čega je uhićen, terete i dokazi prikupljeni mjerama tajnog praćenja i prisluškivanja – zapisi telefonskih razgovora i snimke sastanaka u Opatiji i na Vratima Jadrana. Ondje se, tvrde tužitelji, odigrao finale Radovićeva ustrajnog i bezobzirnog ucjenjivačkog pohoda za što je zatražena kazna od četiri godine zatvora. Po Radoviću, pak, bio je to sastanak na kojem je primio novac kao odštetu za navodno "neizdavanje knjige", a to je bilo dijelom njegove protuakcije s ciljem razotkrivanja i procesuiranja ratnih profitera.