Sat na minimalcu 
je 8,5 eura, kolica se 
u dućanu napune za 
40. Tko zna s novcem, može dosta uštedjeti

Ljudi koji planiraju doći raditi u Irsku ne trebaju previše dvojiti. Ovdje je super – govori Požežanin Branimir Farkaš (27), koji je bolji život ove godine odlučio potražiti u toj otočnoj zemlji. Radi u gradu Galwayju na zapadu zemlje u tvrtki koja se bavi tiskanjem i izradom reklama za cerade, PVC ploče, plakate, letke, majice s najmodernijom opremom. Njegov je posao završna obrada proizvoda i izrezivanje na stroju.

– Na poslu sam više nego zadovoljan. Ekipa je dobra, atmosfera opuštena, primili su me kao najboljeg prijatelja – nastavlja Farkaš.

U Hrvatskoj je radio na CNC stroju u tvrtki koja se bavi proizvodnjom kamina i dimovodnih cijevi. Plaća je bila uredna i stizala je na vrijeme, ali kredit, režije i cijene u cijelosti bi je "pojeli". Na rastanku je bilo i suza, no u Irskoj se dobro snašao, a u ožujku iduće godine trebala bi mu se pridružiti i djevojka. Kaže kako su ljudi veoma ljubazni, pristupačni i susretljivi. Upoznao je petnaestak Hrvata koji su također trbuhom za kruhom došli na zeleni otok. Kuću dijeli s još trojicom Slavonaca. Irci ne razgovaraju o politici i život udišu punim plućima. Noćni život naprosto buja, stariji se zabavljaju jednako kao i mladi.

– Razlika u mentalitetu je ogromna, ali nema animoziteta prema strancima – dodaje mladi Požežanin. Kaže kako su cijene u prosjeku nešto više nego u Hrvatskoj, ali s obzirom na primanja i činjenicu da je sat na minimalcu plaćen 8,5 eura, zapravo su vrlo povoljne. Slatkiši se prodaju već za jedan euro, kava i vožnja autobusom stoje dva, pivo četiri do pet, a hlače od desetak eura naviše. Kolica se u supermarketu mogu napuniti već za 40-ak eura.

– Nije lako napustiti obitelj i prijatelje. Svi mi nedostaju, ali ovdje su mogućnosti puno veće. Plaća "sjeda" svaki petak i, ako se zna s novcem, može se dosta uštedjeti – zaključio je Branimir.

>> 'Želimo modernu Hrvatsku dok neki trljaju ručicama i žele nam da nas strefe potresi i poplave'